By 
Hrvatska ženska rukometna reprezentacija večeras će odmjeriti snage sa Švedskom na Svjetskom rukometnom prvenstvu, posljednja je to utakmica u skupini, a uoči utakmice razgovarali smo s Valentinom Blažević, 77-icom u hrvatskom dresu, od koje se večeras očekuje dobra igra i pogodci u mreži protivnika. Naša najbolja igračica otkrila je kako se osjeća nakon ozljede, a za Dalmatinski portal progovorila je i o svom rukometnom putu, kao i privatnom životu.
U Hrvatskoj je igrala u Dalmatinki iz Ploča te Sesvetama, zatim seli u slovenski Krim. Od 2017. do 2020. je u Poljskoj gdje igra prvo za MKS Pogoń Baltica Szczecin, a poslije za MKS Perła Lublin. Valentina je danas članica rumunjskog rukometnog kluba CS Măgura Cisnădie, igra na mjestu srednjeg vanjskog. Njen put je bio, moglo bi se reći, od trnja do zvijezda.
– Pa dobro, ne bih se mogla nazvat zvijezdom, ali nije bilo lako doći do ovoga gdje sam danas. Ali to je sve dio sporta, rijetko kome u ženskom rukometu je put lagan, tako da ne gledam na to kao nešto loše ili kao na loše iskustvo – prokomentirala je Valentina i otkrila kako je zadovoljna u svom trenutnom klubu u Rumunjskoj.
– U klubu sam zadovoljna, općenito s rumunjskom ligom. I Tea Pijević igra sa mnom tako smo skupa tamo. Družimo se i igramo. Kud ćeš bolje! Ali još ne znam hoću li ostati tamo i sljedeću sezonu, vidjet ćemo iza Nove godine. Najbitnije mi je da se vratim u igrački ritam pa ćemo vidjeti. Mislim da ću ostati u Rumunjskoj, ali ne znam hoće li to biti u istom klubu – iskrena je bila Valentina i rekla kako nema želja igrati u drugim ligama jer je Rumunjska trenutno najjača u Europi po pitanju ženskog rukometa.
Nakon ozljede koljena i mišića, kaže, vrijeme je da se ponovno vrati u svom najjačem izdanju, što od nje svi navijači i očekuju.
– Nije mi bilo lako vratit se u igrački ritam i nisam još na 100 posto, ali polako, iz dana u dan osjećam se sve bolje i spremnije. Uvijek želim da me navijači vide da se borim i dajem sve od sebe za grb na dresu i svoju ekipu! To je najbitnije pa kakav god rezultat da bude na kraju utakmice – kaže.
Osvrnula se i na današnju utakmicu sa Švedskom, koja počinje u 20 i 30, a prijenos će biti na RTL Kockici.
– Bit će sigurno teško, ali pripremili smo se koliko smo mogli i dat ćemo sve od sebe. Igrali smo sa Senegalom i dobili Kinu. Ova utakmica sa Švedskom nam je vrlo bitna za prijenos bodova u drugi krug – otkrila je.
Nakon povijesne bronce na Europskom prvenstvu, Valentina i njezine suigračice postale su itekako popularne. Ni danas ta popularnost ne jenjava, a velika su očekivanja i na aktualnom natjecanju. Srednju vanjsku Hrvatske rukometne reprezentacije javnost je prozvala Kninskom Heroinom.
– Ne volim nadimke inače tako da se i ne sjećam toga dok je bilo prvenstvo. Nismo vam mi to ni čitale tada tako da evo sad prvi put i čujem da sam imala nadimak Heroina Knina, haha. Dobro, simpatično je – rekla je skromna Valentina, kojoj je najvažnije da na terenu pokaže sve svoje kvalitete.
Ženski rukomet je, kaže, grub sport i da s terena često odlazi s ogrebotinama.
– Neki kažu da i nije za žene, ali naviknule smo mi na to. Nije to kao prije, jer prije se nije smjelo imat nokte. Ali sad su takve stvari manje bitne iako da se mene pita ja bih i dalje zabranjivala duge nokte jer ja uvijek imam ogrebane ruke – poručuje.
Kaže i kako muški i ženski rukomet nisu niti blizu jedno drugome, kako financijski, tako i po gledanosti.
– To je normalno jer mi nemamo ni blizu medalja kao muškarci. Ali eto, dok nismo osvojile medalju mislim da ženski rukomet uopće nije bio popraćen kako medijski tako i publikom. Sada se situacija popravila i kad dođemo u naše gradove uvijek imamo pune tribine i nadam se da će tako ostati da se može samo popravit, nadam se i s našim boljim rezultatima – rekla je.
Rukomet je počela trenirati s osam godina, no to joj, otkriva, nije bio prvi izbor.
– Nisam htjela jer mi se rukomet nije sviđao, ali moja mama je trenirala rukomet u mladim danima i nagovarala me je dugo i eto na kraju sam posustala i tako je sve počelo – ispričala je.
Rođena je na Valentinovo i upravo zato nosi ime Valentina, a 2024. će ući u okruglu 30. godinu.
– Nije mi bas drago, haha. Ali, hajde, godine su samo broj. Nemam planova ni rođendanskih želja, samo zdravlje a ostalo kako se dogodi. Ne volim planirati ništa pa tako ni koliko ću još igrati. Sigurno ću još koju godinu – kaže.
Njezina svakodnevica je, kaže, dosadna. Na pitanje kako izgleda jedan njen dan kratko je odgovorila: ‘Iskreno malo je dosadno u mojoj svakodnevici, nema baš puno zanimljivosti, haha. Ujutro kava i doručak, jutarnji trening pa ručak, odmor, trening popodne i kuća. I tako prolazi svaki tjedan. Vikendom se igraju utakmice i to vam je to’.
Otkrila je kako joj je uz obitelj, sestru Kristinu i nećaka Ivana, majku Željku i oca Antu, najveća podrška momak Ivo Duilo. Inače, Ivo je terapeut u nogometnom klubu FC Riga u Latviji.
– Već dugo imamo vezu na daljinu, ali to nama funkcionira super. Možda jedni od rijetkih kojima uspijeva. On mi je uvijek podrška u svemu što radim, a i ja njemu tako da mislim da smo se našli. Za udaju ćete morati pitat njega – kroz smijeh je rekla Valentina.
Za kraj je udijelila i savjet djevojkama koje su krenule njenim stopama.
– Ne odustajte i kada je najteže i kada mislite da ne možete ili da nema smisla. Vjerujte u sebe bez obzira na sve i sigurno ćete doći do svojih ciljeva. – zaključila je Valentina, koja je ušla u povijest svojim dobrim igrama i medaljom, koju je osvojila sa svojim suigračicama.
Anamarija Alebić/Dalmatinski portal
