By U Zadru se odvijaju Dani arhitekata 7.0, godišnje okupljanje Hrvatske komore arhitekata, najveće strukovne organizacije te struke. Uvod u Dane arhitekata 7.0. dala je Rajka Bunjevac, predsjednica Hrvatske komore arhitekata, te istaknula kako se arhitekti okupljaju na Danima kako bi proslavili izvrsnost i inovativnost u arhitekturi i pokušali riješiti barem dio praktičnih problema s kojima se arhitekti susreću u svom radu.
U ime Predsjednika Republike Zorana Milanovića prisutnima se obratila izaslanica gospođa Martina Ciglević, te istaknula kako je važno poticati razvoj arhitektonske znanosti i struke, posebno radi sačuvanja prostora u kontekstu cijele Hrvatske i identiteta svakog prostora pojedinačno.
Prisutne je pozdravio i potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske ministar prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić, koji je istaknuo da će zasigurno kvalitetna suradnja Ministarstva i Hrvatske komore arhitekata biti nastavljena s otvorenim „vratima“ kako bi zajednički ubrzali obnovu potresom pogođenih područja, te sačuvali prostor RH i unaprijedili ga za buduće generacije. Potom je ministar, gdin. Branko Bačić otvorio Dane arhitekata 7.0. te potvrdio kako će i dalje biti čvrsto uz arhitektonsku struku. Nakon otvorenja događaja kojemu ove godine nazoči više od 500 sudionika dodijeljene su i godišnje nagrade Hrvatske komore arhitekata za 2022. godinu u tri kategorije-
Medalju za doprinos kulturi građenja Ocjenjivački sud je dodijelio SKROZ d.o.o., projektni tim: Margita Grubiša, Marin Jelčić, Daniela Škarica, Ivana Žalac, Tamara Jeger za Nove gradske stube – Ploče. Predsjednik ocjenjivačkog suda, Zoran Boševski obrazložio je i ovu odluku koju je ocjenjivački sud donio:
“Projekt i realizacija stubišta iznimne kakvoće na ovoj lokaciji nadišli su jednostavnost i gotovo banalnost projektnog zadatka: stubište kao element za svladavanje visinske razlike, linearna intervencija u prostoru. Projektirano stubište se odlikuje skulpturalnošću kompozicije koju čine ravni krakovi stubišta, međusobno prelomljeni na pozicijama podesta. Krakovi stubišta pažljivo prate slojnice terena, stoga se i kretanje kroz prostor doživljava potpuno prirodnim. Ovim je postignuto da je stubište mekano i nenametljivo sjelo u teren, potpuno mu se prilagodivši.
Ovdje nije riječ o intenciji da arhitektonska intervencija dominira, da se nameće u prostoru. Upravo suprotno. Projektantska intervencija je suzdržana i umjerena, čime je stvorena mogućnost da se istakne ambijent. U fokusu projekta nije bilo samo stubište, nego integralan doživljaj stubišta i krajolika u kojem je ono smješteno.”
