GENIUS LOCI U GRADU PLOČAMA Donosimo treći dio serijala kojim predstavljamo novu knjigu Miška Eraka “Kamena knjiga mrtvih – Stećci Grada Ploča“

Nastavljamo sa objavljivanjem materijala u obliku članaka kojima promoviramo novu knjigu MIška Eraka “Kamena knjiga mrtvih – Stećci Grada Ploča“ koja uskoro izlazi iz tiska. U nastavku se nalazi TREĆI članak naslova – 3. GENIUS LOCI U GRADU PLOČAMA

3. GENIUS LOCI U GRADU PLOČAMA

Prema Klaiću latinska sintagma genius loci označava dobri duh nekog mjesta ili grada. Tu definiciju možemo i proširiti i zapažanjima V. Gossa koji kaže da se u suvremenoj upotrebi pojam odnosi na ukupno karakteristično ozračje lokacije. Pojednostavljeno rečeno, genius loci je duh zaštitnik nekog mjesta, odnosno osobitost nekog mjesta koju mu daje njegov duh zaštitnik ili opći duh koji vlada u tom mjestu i daje mu svoje obilježje.

Tijekom terenskih istraživanja poduzetih zbog pisanja ove knjige utvrdio sam šest mjesta koja se mogu odrediti kao geniorum loci na teritoriju Grada Ploča. Genius loci ili dobri duh nekog mjesta osobito je vidljiv na područjima na kojima život traje u kontinuitetu od prapovijesti, pa sve do današnjih dana, a najbolje se očituje postojanjem religijskih/kultnih/obrednih ili jednostavno pogrebnih/ukopnih objekata na približno istom mjestu kroz različite epohe.

Lokacije koje sam u Gradu Pločama utvrdio kao geniorum loci uključuju:

1. lokacija: područje oko brda Velika gradina iznad Vidonja u Zapadnoj Plini
2. lokacija: područje oko lokaliteta Obličevac u Istočnoj Plini
3. lokacija: područje oko dolca Vrbica u Istočnoj Plini
4. lokacija: područje oko Zavoda u zapadnom dijelu Baćine
5. lokacija: područje oko gradine Sladinac u istočnom dijelu Baćine
6. lokacija: područje oko crkve Svih Svetih u Bristi

Na svih šest nabrojanih lokacija i danas možemo pronaći arheološke ostatke autohtonog naroda (stećci), Ilira (gradine, tumule, odnosno gomile), Rimljana (poganska groblja, antičke ostatke, a kasnije i ranokršćanske crkve) i Hrvata (rimokatoličke crkve i suvremena groblja). Da bi se neki prostor mogao identificirati kao genius loci, nužno je da su svi drevni arheološki nalazi ili objekti koji se još uvijek koriste smješteni jedan uz drugog, odnosno u neposrednoj blizini na svakoj od lokacija. Postojanje geniorum loci rječito nam govori o KONTINUITETU (SU)ŽIVOTA NA ISTOM MJESTU, odnosno suživotu na zajedničkom prostoru kroz tisućljeća. Mišljenja sam da je upravo prisutnost stećaka nužan preduvjet da bi se neko područje razmotrilo kao genium loci jer upravo oni dokazuju materijalni kontinuitet autohtonog naroda koji je obitavao na tim prostorima. Također je vrlo zanimljivo kako je na svih šest lokacija vidljiv kontinuitet „sakralnog, obrednog, religijskog ili ukopnog mjesta“ kroz sva povijesna razdoblja i kulturne slojeve pa tako na našim geniis loci možemo pronaći:

• lokacija 1: istočne padine brda na kojem se nalazi ilirska kultna gradina Žuželj završavaju točno na mjestu gdje je izgrađena rimokatolička crkva svetog Ivana Krstitelja početkom 18. stoljeća. Osim kultne gradine Žuželj u neposrednoj blizini crkve svetog Ivana Krstitelja smještene su ilirske gradine Velika gradina iznad Vidonja, Grad i Sirač, kao i niz gomila razbacanih neposredno uz prapovijesni put koji je vodio od Neretve do Vrgorsko-neretvanskog jezera, danas polja. Pet stećaka – sanduka nalazi se u neposrednoj okolici crkve svetog Ivana Krstitelja, od čega su dva stećka uzidana u zapadnu kamenu ogradu groblja, dok je jedan stećak završio kao stuba oltara u samoj crkvi.
• lokacija 2: u zaselku Eraci nalazi se Mavino guvno s antičkim ostacima, ali i dva srednjovjekovna sakralna objekta, dok je nedaleko ispod brda Obličevac smještena crkva Uznesenja BDM koja je izgrađena 1700. godine. Na vrhovima susjednih brda (od sjeverozapada prema jugoistoku) Obličevac, Stražbenica, Gradina i Divojačka gomila smještene su ilirske gradine ili gradinski objekti, dok je na jugozapadnim padinama tih brda, u „zaštitnom arheološkom istraživanju“ za vrijeme pripremnih radova oko izgradnje autoceste A1, utvrđeno tridesetak prapovijesnih gomila (tumula), od kojih se većina nalazi na Vijalama nedaleko crkve Uznesenja BDM. Između zaselka Eraci i brda Obličevac prije probijanja autoceste A1 nalazile su se i četiri nekropole stećaka (Zelenika, Ograda, Krč, Pet prethistorijskih gomila), od kojih su neke iskopane i istražene, a stećci prebačeni na plato iza crkve Uznesenja BDM dok se danas nalaze u areheološkom parku „kod Kule“.
• lokacija 3: oko polja i zaselka Vrbica u Istočnoj Plini možemo pronaći objekte ili arheološke artefakte iz svih povijesnih i kulturnih slojeva, a tu su iskopani i ostaci (barem za sada) najstarijeg stanovnika Grada Ploča koji se pouzdanom metodom za određivanje starosti 14C datiraju čak u 13. st. pr. Kr. Na tom se području nalaze najmanje četiri ilirske gradine i gradinska objekta (Bila gradina, gradina iznad Banje, Zakosje, Stražbenica) i mnogobrojne prapovijesne gomile od kojih su neke iskopane i istražene tijekom pripreme za gradnju autoceste A1 i gdje su na lokaciji Mišja Draga pronađeni ostaci najstarijeg Pločanina. U antičkom je razdoblju život na tom području bujao, na što nam ukazuju artefakti pronađeni na lokalitetu „Krstina zidina“ (sarkofag i sunčani sat), ali i ostaci jednobrodne ranokršćanske crkve na brežuljku Bara. Nekropole stećaka bile su najbrojnije upravo na toj lokaciji i nalazile su se na niz arheoloških nalazišta (Garište, Granica, Put uz Vrbicu, Dračevac i Mišja Draga), od kojih su neke, kao i u slučaju onih iz okolice Eraka, iskopane i istražene, a stećci prvo prebačeni na plato iza crkve Uznesenja BDM na Obličevcu a potom u areheološki park „kod Kule“.
• lokacija 4: U zapadnom dijelu Baćine Zavodu ima najviše ilirskih gradina koje nalazimo gotovo na svakom koraku počevši od uvale Žrnovica kada krenemo prema jugoistoku (Grotić Zelenikovac, Ržišće, Vukšin greb iznad Ratića i Babe, Šamatorje na vrhu Jasene, Zidine, Kolivret iznad Poca i Koprlin), pa sve do Tanke Punte na čijem je vrhu smještena iznimno značajna prapovijesna gomila, bolje rečeno limitni tumul, koja je služila za osmatranje i kontrolu plovidbe Manijskim zaljevom, danas Neretvanskim kanalom. Još jedna značajna prapovijesna gomila nalazi se na višem vrhu brda Krstina koja je bila u sprezi sa spomenutom gomilom u uvali Dobrogošće. Svakako još treba spomenuti niz prapovijesnih gomila koje su smještene po Tribunju južno iznad crkve svetog Jure. Da je Zavod oduvijek bio genius loci potvrđuje i crkva svetog Jure koja je u neposrednoj blizini antičke, odnosno rimske villa rusticae u Zađu. Uz zid groblja kod crkve svetog Jure leži ulomak stećka s donjim dijelom mača. Taj je kraj nekoć obilovao stećcima, što najbolje možemo vidjeti oko crkve svetog Luke, oko koje se očigledno nalazila nekropola stećaka. Naime tamo su zabilježene četiri ploče, četiri sanduka i nadgrobna ploča koja danas služi kao menza oltara, dok je sanduk uzidan u pročelje crkve ukrašen reljefnim polumjesecom i cvijetom (rozetom).
• lokacija 5: u istočnom dijelu Baćine na Sladincu nalazi se ranokršćanska crkva, odnosno bazilika svetog Andrije. Na samom Sladincu identificirane su četiri ilirske gradine (Sladinac, Grebine, Striževo i Željudgrad) i niz ostataka prapovijesnih gomila koje su nekoć dominirale tim prostorom ali su uništene šezdesetih godina prošlog stoljeća prilikom izgradnje Jadranske magistrale i kuća koje su se smjestile neposredno uz nju. Osim ranokršćanske bazilike posvećene svetom Andriji iz 5./6. stoljeća, na Sladincu možemo vidjeti i ostatke villa urbane kao i najstariji epigrafski spomenik Grada Ploča pronađen na antičkom poganskom groblju iz 2. stoljeća. Slično kao s gomilama, dogodila se devastacija nekropole od preko stotinu stećaka na Sladincu uništenih prilikom izgradnje Jadranske magistrale 1937. godine. Sačuvan je samo jedan ukrašeni sanduk s reljefnim križem, a jedan stećak s polumjesecom i zvijezdom uzidan je u kuću na Šipku.
• lokacija 6: blizu jedna druge nalaze se ranokršćanska crkva svete Anastazije u Staševici i rimokatolička crkva Svih Svetih u Bristi. Oko tih dviju crkava raspoređeno je čak šest ilirskih gradina i razasuto pedesetak još uvijek sačuvanih prapovijesnih gomila, a točno između dviju crkvi nailazimo na dvije značajne nekropole stećaka (prvu Staro Greblje iznad Jezerca, a drugu u neposrednoj okolici župne crkve i kuće u Bristi). Crkva Svih Svetih u Bristi tipičan je i najbolje očuvan genius loci Grada Ploča, jer neposredno jedne uz druge možemo vidjeti ilirske gradine, prapovijesne gomile, nekropole stećaka, staro i novo groblje, sve u krugu od stotinu metara oko crkve.

Iz svega navedenog možemo sa sigurnošću zaključiti da su geniii loci ili kontinuitet (su)života na području Grada Ploča prisutni kroz nekoliko proteklih tisućljeća i gotovo opipljivi na šest različitih lokacija u Gradu Pločama. Dužnost i obaveza današnje generacije jest sačuvati našu povijesno-kulturnu baštinu, osobito genios loci Grada Ploča.

ODNOS PRAPOVIJESNIH GOMILA I STEĆAKA DUHOVNI JE POSTULAT NAŠEG DREVNOG NARODA

Ovaj univerzalni odnos prvi put spominje se i opisuje u Homerovoj Ilijadi prigodom pokapanja trojanskog junaka Sarpedona u trenutku kada ga braća sahranjuju, podižući mu hum i na njega stavljajući stećak u Likiji (današnja jugozapadna Turska).

Don Petar Kaer je prvi znanstvenik koji je u Dalmaciji uočio odnos prapovijesnih gomila i nadgrobnih spomenika, koje mi nazivamo stećcima, u djelu Stećci okruga neretvanskog. U župi Brista – Pasičina stećci su se nalazili po cijeloj župi, ali uvijek u kontekstu gradina i prapovijesnih gomila ili unutar geniis loci kako su opisani i ovdje. Kaer je taj učestali odnos prapovijesnih gomila i stećaka vlastoručno skicirao nazivajući crtež generičkim imenom Dalmatinska gomila sa stećcima. Kao što je jasno pokazani gotovo svi stećci Grada Ploča nalaze se, ili su se nalazili, u kontekstu prapovijesnih gomila i to je pravilo koje se može primijeniti na veliku većinu stećaka u Dalmaciji. Izuzeci od tog pravila uglavnom su nastajali naknadnim devastacijama prapovijesnih gomila i stećaka koji su tijekom tisuća godina korišteni kao pogodan građevinski materijal za izgradnju sakralnih objekata na geniis loci ali i međa, suhozida i puteva, a neki artefakti doslovno su pretvarani u prah i pepeo (vapno ili klak). Prvi nas o devastacijama stećaka i prapovijesnih gomila obavještava don Petar Kaer ali, nažalost, ni danas nismo pošteđeni takvih vandalskih radnji uništavanja naše kulturne i povijesne baštine.

Ideja tog univerzalnog odnosa očigledno je vezana za duhovnost naših predaka koji su je u pradavno doba postavili kao postulat. Mi smo u međuvremenu izgubili ili zaboravili smisao i značaj postulata, ali ne i sve ritualne obrede koje smo primjenjivali pokapanjem naših mrtvih u gomile i pod stećke u razdoblju dugom 5000 godina, sve do srednjeg vijeka a ponegdje, kao u Plini, i do sredine 20. stoljeća.

Nakon što smo kao Neretvani (Paganija označava područje između rijeka Cetine i Neretve) posljednji među Hrvatima prihvatili kršćanstvo u 11. stoljeću, nismo se u potpunosti odrekli svoje „stare vjere“ čije obrede i rituale nastavljamo prakticirati i u novonastalim uvjetima, što dovodi do sinkretizma starih pretkršćanskih kultova s novim kršćanskim kultom i takva simbioza traje sve do današnjih dana.  Stoga je potpuno jasno da ritualni običaj pokapanja naših mrtvih u gomile i pod stećke nije puka povijesna i konstruktivna slučajnost, već drevni izraz duhovnosti naših predaka koji smo negdje usput izgubili tako da se trenutno sjećamo samo fragmenata pradavnih običaja koje povremeno i nepotpuno pokušavamo prakticirati čak i kroz novu vjeru.

Tko je stariji? Katoličke crkve po Dalmaciji ili stećci i nekropole koje se redovito nalaze tik uz njih?

O tome nešto trebale znati crkvene vlasti u Dubrovniku i Dubrovačkoj Republici, odnosno na tom prostoru dominantna Katolička crkva, gdje se nekropole stećaka gotovo u pravilu nalaze tik uz crkve. Tako, na primjer, u zapadnom dubrovačkom području, odnosno Primorju gotovo da i nema stećaka van konteksta tridesetak katoličkih crkava ili groblja. Ako je paradigma o srednjovjekovnom podrijetlu stećaka ispravna, onda je većina tih crkava u svom prvobitnom obliku nastala prije stećaka koji bi, sukladno tome, trebali biti postavljani na prostorima i terenu u vlasništvu i uz odobrenje Katoličke crkve. Zašto bi Katolička crkva dopuštala da se na njezinim prostorima postavljaju spomenici koji ne veličaju Isusa Krista ili kršćanstvo kao religiju, već neke drevne paganske običaje i obrede? Katolička bi crkva zasigurno takve odnose uredila i pisanim putem jer ovdje se, prema tridesetak postojećih crkava i groblja u Dubrovačkom primorju, radi o pravilu, a ne o izuzetku.

Međutim odgovor da su crkve starije u potpunosti je besmislen i ne može proći nikakav test vjerodostojnosti. Ako su bogomolje starije, kako je onda moguće da su u većini crkava Grada Ploča ili Dubrovačkog primorja stećci ugrađeni kao sekundarni materijal u crkvu, kapelu, zid oko groblja, među oko šamatorija itd…? Gdje je dokaz da su crkvene vlasti u srednjem vijeku tolerirale izgradnju groblja s paganskim simbolima tik uz svoje bogomolje, da bi ih odjedanput, kao po nekom naređenju, u 16. ili 17. stoljeću počele koristiti kao sekundarni građevinski materijal.

Osim što nijedna religija nigdje ne registrira stećke, a trebala bi ako su se naknadno radili na zemlji u njihovu vlasništvu, što pronose vrijednosti koji u potpunosti odudaraju od nauka Crkve, stećke uopće ne spominje ni Državni arhiv Dubrovinika (DAD). Ako stećke ne registrira ni Crkva ni DAD, potpuno je izvjesno da su se u srednjem vijeku izrađivali u zanemarivom broju. U protivnom bi se morala pronaći poneka pisana crtica o duhovnoj prisutnosti paganske vjere tik uz crkve ili ugovori o odlamanju, transportu, klesanju i postavljanju stećaka kojih je, po službenoj dogmi, tada izrađeno stotinjak tisuća.

Miško Erak, autor knjige Ilirski krugovi života u Plini, Gradu Ploče i Donjoj Neretvi, dobitnik osobne nagrade Grad Ploča za 2023. godinu i predsjednik udruge za očuvanje kulturno-povijesne baštine Obličevac.

FOTOGRAFIJE:

Naslovnica – Naslovnica knjige „Kamena knjiga mrtvih – Stećci Grada Ploča“ koja uskoro izlazi iz tiska s nazivom 3. GENIUS LOCI GRADA PLOČA

Slika 1. – Genius loci Grada Ploča 1: crkva svetog Ivana Krstitelja na Zavali, Zapadna Plina, okružena je mnogobrojnim gradinama i stećcima

Slika 2. – Genius loci Grada Ploča 2: crkva Uznesenja BDM na Obličevcu, Istočna Plina, oko koje su stećci i prapovijesne gomile razbacane po Vijalama. U pozadini ulaz/izlaz na A1 i Erakova Luka kod Jezera

Slika 3. – Genius loci Grada Ploča 3: Dolac Vrbica u Istočnoj Plini sa svojim prapovijesnim gomilama i stećcima

Slika 4. – Genius loci Grada Ploča 4: crkva svetog Jure u Zavodu, Baćina, gledana s Grabovice. Pored su prapovijesne gomile razbacane po Tribunju, a u pozadini Neretvanski kanal

Slika 5. – Genius loci Grada Ploča 5: Gradina Sladinac u Baćini, ispod koje je smještena starokršćanska crkva svetog Andrije gdje se nekoć nalazila najveća nekropola stećaka na području Neretve i Makarskog primorja.

Slika 6. – Genius loci Grada Ploča 6: crkva Svih Svetih, Brista. Uz crkvu je najveća gomila Grada Ploča, u šamatoriju crkve stećci i suvremeno groblje, a oko nje prapovijesne gomile

Slika 7. – Odnos prapovijesne gomile i stećaka na nekropoli Staro Greblje iznad Jezerca

Slika 8. – Stećci polegnuti na gornju plohu i ugrađeni kao temeljne stope južne međe šamatorija uz crkvu Svih Svetih u Bristi

Slika 9. – Stećak kao menza oltara u crkvi svetog Luke iznad jezera Crniševo, Baćinska jezera

Slika 10. – Stećak kao stuba oltara u crkvi svetog Ivana Krstitelja u Zapadnoj Plini