By Mjesto Desne smjestilo se je na jugozapadnoj strani u podnožju brda Rujnice. Udaljeno je od Metkovića 12 km i ubraja se u starija naselja doline Neretve.
Ime Desne navodi se kao ime tvrđave i mjesta s desne strane rijeke Neretve, jugozapadno od Metkovića. Pod Desnama se podrazumijeva polukružni predio na desnoj strani rijeke Neretve od Metkovića prema Opuzenu.
Prevladava mišljenje da ime vuče podrijetlo od istoimene srednjovjekovne tvrđave iz 14. st. koja je imala vojnu posadu, a kojoj se danas izgubio svaki trag.
Tvrđava se Desna spominje 1363. i 1366., a potom i u tužbi Radoveza Pribilovića iz 1412. u kojoj se navodi otmica njegove rodice te se spominje Desna na području Neretve (in Desna teritorii Narenti). Ona se po predaji nalazila na otočiću Gojak. Možemo stoga prihvatiti teoriju po kojoj su Desne kao skup raštrkanih naselja dobilo ime po tvrđavi Desna, a koja je pak ime dobila jer se nalazila s desne strane Neretve.
Postanak Desana ide u duboku prošlost. Tvrđava Desna odigrala je važnu ulogu u drugoj polovici 14. st., osobito u vrijeme kada su Mađari držali zapadni dio Huma (1357. − 1382.). Posada te tvrđave zadala je mnogo briga Dubrovčanima i dovodila ih čak u neprilike, zbog čega su morali tražili zaštitu od bana u Dalmaciji. Kako je iz jednog naselja nastalo njih više koji su činili jednu cjelinu, analogno nazivu tvrđave, ime se promijenilo u Desne.
Desne se prvi put spominju 1361. za vladavine ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I. (1342. − 1382.) kada je Ston bio u ratu koji mu je nametnuo srpski oblasni gospodar, knez Huma Vojislav Vojnović. Nakon neuspješnih pokušaja izmirenja dubrovačka vlada je 30. studenog 1361. poslala pojačanje, a također je zatraženo od kneza Desana u Neretvi 50 strijelaca za obranu Stona. Mir je nastupio tek 22. kolovoza 1362.
Sredinom 19. stoljeća Desne su s Rujnicom i Krvavcem činile poreznu općinu Kotara Opuzen koji se je sastojao od 13 poreznih općina. U crkvenoj podjeli Desne su činile jednu od župa opuzenskoga dekanata zajedno sa Šišinom. Oko Desana se nalazi više gora i brda, ispred Desana protječe rijeka Desanka, dok se u blizini nalazi Desansko jezero s izvorom Modrim okom.
Iz Desana su se 1754. − 1800. doselile u Metković obitelji Batinović, Dominiković i Tomić. Od 1800. do 1950. kao novi doseljenici u Metković spominju se prezimena: Bebić, Bezer, Ćelić, Đugum, Gnječ, Golemac, Grgić, Kaleb, Ke-žić, Mateljak, Margeta, Nikolić, Prusac, Romić, Šiljeg, Škegro, Šetka i Vuičić.
Prezimena stanovnika Desana po zaseocima su: Barbir (Šišin), Batinović (Marovine, Vrijaci), Bebić (Dekovići, Smokovac, Strimen), Delija (Kod crkve, Kuće), Dragović (Kod crkve, Vrijaci, Kuće), Đugum (Strimen, Šišin), Golemac (Smokovac, Kod crkve, Vrijaci), Grgić (Šišin), Jelčić (Masline), Kaleb (Kuće, Vrijaci), Kapović (Šišin), Kežić, Kurt (Kuće), Margeta (Vrijaci, Kuće), Markić (Strimen), Mateljak (Masline), Medak (Šišin), Nikolić (Kod crkve), Ratković (doseljenik, Kuće), Šetka (Šišin), Ujdur(Smokovac), Volarević (Šišin) i Zec (Masline)
Godine 1844. u Desnama je rođeno 28 ljudi, od čega 10 djevojčica (35,7 %), a umrlo 18, od čega 6 žena (33,3 %). Desne su iste godine imale 897 stanovnika, od čega 451 muškaraca i 446 žena.
Današnje Desne možemo podijeliti na zaseoke: 1. Masline, 2. Kod crkve, 3. Vrijaci, 4. Strimen, 5. Šišin. U Katastarskoj općini Desne pojedina se zemljišta i lokaliteti nazivaju: Desne, Krč, Laze, Duboki vrta, Opaljine, Seline, Dolac, Turjača, Njiva, Grešovača, Rakita, Draga, Vala, Maconja, Bilovlaka, Zadrage, Bilolug, Vrijaci, Pod kućom, Pod popovom kućom, Polje, Pod kamenica, Seget i dr.
NAPUŠTENI ZASEOCI
Na području Desana postoji više napuštenih zaseoka u kojima je nekada živjelo dosta stanovnika. Navest ćemo neko od njih: a) Rujnica (stanovnici: Kalebi, Dragovići, Kurti, Batinovići, Delije i Prusci), b) Marovine (stanovnici: Batinovići) c) Pograđe (stanovnici: Golemci, Ujduri i Kežići), e) Grgića Selo (stanovnici: Grgići prešli u Šišin − Grgića vrile), f) Šetke (stanovnici: Šetke preselile u Šišin) i g) Kod Kuća ili Kuće (stanovnici su bile brojne desanske obitelji).
DANAŠNJI DESANSKI PREDJELI I ZASEOCI
MASLINE
Maslinesu prvi naseljeni predio s istočne strane Desana. Nakon Drugoga svjetskog rata stanovnici se masovno iseljavaju u obližnja mjesta i gradove, tako da sada tu stalno stanuje samo jedna obitelj. Ljeti je nešto više stanovnika jer postojeće kuće služe kao objekti za ljetni odmor i vikende te prilikom obrade okolnog zemljišta. Ime Masline zaselak je dobio po brojnim stablima maslina koji su ih okruživala. U posljednje se vrijeme intenzivno obrađuju postojeća stabla maslina i sade nova. Masline su bile postojbina desanskih obitelji Bebić, Golemac, Jelčić, Mateljak i Zec.
KOD CRKVE
PredioKod crkve središnji je dio Desana u kojem se nalazi crkva sv. Jure za koju se pretpostavlja da je sagrađena polovicom 16 stoljeća. Pokraj crkve nalazi se mjesno groblje, mrtvačnica, a malo dalje i trafostanica. Ovaj je predio postojbina obitelji Delija, Dragović, Golemac, Kežić i Nikolić.
VRIJACI
Vrijacispadaju u istočni dio Desana te se nalazi između Strimena i područ-ja Kod crkve. To je uz Šišin jedan od naseljenijih dijelova Desana zahvaljujući obiteljima Batinovića koji su izgradili 5-6 kuća u glavni put. Također je ispod Vrijaca obavljena i manja melioracija močvare te je tako dobiveno plodno tlo. Vrijaci su postojbina obitelji Batinović, Dragović, Golemac, Kaleb i Margeta.
STRIMEN
Strimen je središnji dio Desana te bi se moglo nazvati centrom mjesta mada se na nalazi na sredini. Pripada mu i područje Podastine i Tankuja odnosno područje između dva Kraljeva gaja. Tu je djelovala i Osnovna škola Desne 1898. − 1943. sve dok je nisu zapalili talijanski vojnici. Nakon Drugoga svjetskog rata tu je bilo sjedište mjesnog odbora, zadruge, trgovina, omladinski dom i čitaonica. Strimen je imao dva turnja za masline, mlinicu (vodenicu), kovačnicu i rakidžinicu, a sada ima samo kafić u vlasništvu obitelji Bebić koji uglavnom radi vikendom i blagdanom te boćalište. Posljednjih je godina izgrađeno nekoliko novih obiteljskih kuća, a obnavljaju se stare među kojima i kuća bivšeg predsjednika Hrvatskoga sabora Luke Bebića te to nagovještava ubrzano oživljavanje Strimena. Od 17. st. Strimen je postojbina obitelji Bebić, Markić i Đugum.
ŠIŠIN (ŠIŠINJ)
Šišinje najveći i najnaseljeniji desanski zaseok. U narodu se još naziva i Šišinj. U starim se dokumentima više puta spominjalo Desne sa Šišinom, što znači da je riječ o vrlo starom naselju. Danas Šišin čini više od polovice sela te se nalazi u zapadnom dijelu Desana, zapadno od Bebića drage, ispod Ilice, Ježevca i Babine gomile pa sve do Jezera. Započinje kod Barbirove kuće, a završava na Grešovači prema Strimenu. Posljednjih je godina sagrađeno nekoliko novih obiteljskih kuća, a obnavljaju se stare kuće. Šišin se može podijeliti na predjele Kraj, Vrilo, Šetke, Grgići, Đugumove kuće, Staro Grgića selo i Staro Šetkino selo.
ŠKOLSTVO
Prva škola u Desnama s dva razreda (Javna pučka škola) otvorena je 1898. na Strimenu, a prvi je učitelj bio Kereta. Školske godine 1903./1904. otvoren je drugi razred u mješovitoj školi u Desnama
U Vrh Desnama škola je otvorena 1910. u kući Mate Šiljega. Tri puta tjedno iz Kule je dolazio učitelj Kereta i držao nastavu, a ista je ukinuta pred Prvi svjetski rat (1914.). Godine 1930. u metkovskom kotaru bilo je dvadeset i pet osnovnih škola, devet više nego godine 1917. U Desnama su iste godine učiteljice bile Vinka Marinković i Katica Ubović
Školske godine 1940./1941. u metkovskom kotaru radilo je dvadeset pet pučkih škola, s četrdeset jednim učiteljem, jedna građanska škola te jedan vrtić, a pučku školu je pohađalo 3.016 učenika dok je nije pohađalo 515 djece zbog manjka učitelja i ratnih neprilika. U Desnama je učiteljica bila Tereza Semunović, a školu je pohađalo 153 učenika, od čega 82 dječaka i 71 djevojčica, a evidentirano je i 27 djece koje nisu pohađali školu.
Prezimena u Desnama:
U prošlosti: Šetka, Batinović, Jelčić, Mateljak, Bebić, Đugum, Medak, Grgić, Margeta, Golemac, Dragović, Kežić, Markić, Delija, Kaleb, Barbir, Kapović, Pavlović, Prusac, Volarević.
Danas: Medak, Batinović, Šetka, Grgić, Golemac, Kaleb, Bebić, Jelčić, Markić, Kević, Međugorac, Rezić, Barbir, Dragović, Jerković, Kežić, Obad, Volović, Đugum.
Izvor: Hrvatski Neretvanski zbornik
