By Svjetski dan svjesnosti o autizmu obilježava se 2. travnja prema odluci Ujedinjenih naroda, a za cilj ima podizanje svijest o autizmu i promoviranje podrške i razumijevanja za osobe s autizmom.
Autizam je složen neurorazvojni poremećaj koji počinje u djetinjstvu, većinom u prve tri godine života, zahvaća gotovo sve psihičke funkcije i traje cijeli život. Ponajviše je karakteriziran poteškoćama u socijalnim vještinama i komunikaciji. Osim toga, autizam karakteriziraju ograničeni interesi i aktivnosti te repetitivna (ponavljajuća) ponašanja. Osobe s poremećajem iz spektra autizma najčešće se opiru svakoj promjeni navika.
Važno je naglasiti da se ne radi o bolesti, već stanju koji traje cijeli život. Pojam „spektar“ se koristi jer obuhvaća širok raspon simptoma i ozbiljnosti, te posljedično i svaka osoba u spektru ima različite simptome i potrebe. Prevalencija u dječaka (1 na 54) je gotovo 5 puta veća nego u djevojčica (1 na 252).
Rani znaci autizma na koje treba obratiti pažnju kod djece jesu:
- Izbjegavanje kontakta očima,
- izostanak ekspresija lica,
- neodazivanje na vlastito ime ili selektivno odazivanje na ime,
- izostanak pokazne geste,
- izostanak vokalizacije,
- ravnodušnost prema roditeljima/skrbnicima
Znaci autizma prisutni i kod djece i kod odraslih mogu biti:
- Ponavljajući pokreti tijela/stereotipije (ljuljanje, mahanje, okretanje,…)
- Dugotrajno gledanje u predmete koji se kreću
- Slaganje predmeta prema točnom redoslijedu
- Pokazivanje specifičnih interesa (npr. zastave država, vjetrenjače,…)
- Potreba za ustaljenom rutinom
- Nedostaje im sposobnost iskazivanja empatije
- Nepokazivanje emocija
- Neprepoznavanje tuđih emocija
- Stil i sadržaj jezičnih vještina je osebujan, uključujući izmišljanje riječi, reverziju zamjenica i eholaliju (ponavljanje riječi ili kraćih rečenica)
Važno je naglasiti da se svako dijete razvija svojim ritmom te među djecom postoje individualne razlike pa treba biti oprezan kod dijagnosticiranja. Autizam se najčešće prepoznaje u ranom djetinjstvu, između 2. i 3. godine života, no kod atipičnog autizma to se prolongira do adolescencije. Važno je potražiti stručnu procjenu ukoliko dijete u nekom trenutku razvoja pokazuje neke od navedenih simptoma. U odrasloj dobi većina osoba postaje smirenija i stabilnija, iako velik broj simptoma i dalje ostaje.
Međunarodno udruženje Autizam-Europa je na kongresu održanom u Den Haagu 1992. godine donijelo Povelju o pravima osoba s autizmom čije je osnovno načelo da ljudi s autizmom trebaju imati ista prava i povlastice kao i cijela europska populacija, ostvarive na primjeren način i u najboljem interesu osoba s autizmom. Posebno se ističe njihovo pravo na slobodan i ispunjen život do granica njihovih mogućnosti.
Prema istraživanjima osobe s autizmom i njihove obitelji vulnerabilan su dio populacije koji zahtjeva sustavna rješenja. Osobe s autizmom sklone su povlačenju u vlastiti svijet u kojem nalaze sigurnost te stoga imaju poteškoća u izražavanju svojih potreba, želja i osjećaja. Sve to dovodi do niza životnih poteškoća, no svi mi možemo značajno pridonijeti poboljšanju kvalitete njihova života.
Kako bi se postigli kvalitetni tretmani za osobe s autizmom nužno je predvidjeti i osigurati osnovne uvjete:
- odgovarajuće prostorne uvjete za njihov smještaj, boravak i terapijsku intervenciju;
- posebne, individualno prilagođene zdravstveno obrazovne i socijalne programe;
- stručno osposobljene i motivirane profesionalce.
Autizam je poremećaj koji traje cijeli život i ne može se izliječiti, no adekvatna i pravovremena terapija značajno povećava razinu funkcionalnosti i produktivnosti pojedinca te podiže njegovu kvalitetu života na veću razinu. Ovaj dan pruža priliku da se istakne važnost različitosti, potreba i sposobnosti osoba s autizmom, te da se istakne važnost rane dijagnostike, intervencije i podrške. Iako u našem društvu još ima puno prostora za napredak, bitno je da radimo na senzibiliziranju i pružanju mogućnost postojanja društva jednakog za svakog pojedinca.
