By 
Više od desetljeća, tjedan dana nakon dana zaljubljenih – 21. veljače, UNESCO obilježava i slavi ljubav prema jeziku. I to ne bilo kojem, jeziku s kojim se prvim susretnemo, jeziku koji nam prvi omogućava integraciju u društvo, jeziku na kojem učimo svoje prve riječi, čitamo, slušamo i pričamo najljepše bajke, jeziku na kojem prvi puta kažemo i čujemo volim te. Sretan vam Međunarodni dan materinskog jezika.
Na svijetu ih postoji više od šest tisuća, no nažalost svakim danom ta brojka se smanjuje. Njih 229 više nema živućeg govornika, a ista sudbina prijeti još barem dvije tisuće jezika. Samo kod nas jedan se smatra izumrlim od 1898. – dalmatski. Posljednji govornik bio je Antonio Udina, Krčanin. Slična je sitaucija i s tajnim kineskim jezikom žena – nu-shua. Razvijao se generacijama, preko stotinu godina, da bi posljedna osoba koja ga je znala pisati, Yang Huanyi, umrla 2004. u 98. godini života. Detaljniji pregled i trenutno stanje pogledajte na UNESCO-voj interaktivnoj karti.
Zbog toga ugledna jezikoslovka Sanda Ham, za Glas Slavonije, ovaj dan tumači na sljedeći način:
– Međunarodni dan materinskoga jezika posvećen je svim jezicima svijeta jer je svaki jezik svojemu izvornomu govorniku materinski. Nedostatak svijesti o stvarnoj hrvatskoj jezičnoj različitosti unutar pojma materinski jezik dobar je za naše književnojezično zajedništvo i sporazumijevanje, ali nije dobar za očuvanje narječnih posebnosti. Kada je riječ o Međunarodnom danu materinskoga jezika u Hrvatskoj, možemo ga promišljati i kao osobiti dan u kojemu možemo i trebamo upozoravati na naša narječja, njihove posebnosti, ali i na zajednička obilježja koja ih čine prepoznatljivo hrvatskima.
UNESCO ne prestaje naglašavati pravo i važnost obrazovanja na vlastitom jeziku. Kvalitetna edukacija je ključni korak u stvaranju snažnih djevojčica i dječaka, kasnije ljudi i društva. Stara izreka kaže, čovjek vrijedi koliko jezika govori. Neosporivo, ali u procesu ne zaboravite tko ste i što vam je podarilo temelje da postanete osoba koja ste danas.
