By Da je čovjek potpuno nemoćan pred silama prirode, najbolje zna Makarsko primorje, koje su 1962. godine pogodila dva razorna potresa jačine 5,9 i 6,2 stupnja po Richteru. Epicentar im je bio kod Drašnica, priobalnog naselja u općini Podgora, a isti su teško oštetili ili u potpunosti srušili mnoge građevine, uključujući i brojne crkve te kapelice. S gradnjom Jadranske magistrale 1964., stanovništvo iz podbiokovskih zaselaka počelo je sve više gravitirati prema samoj obali i moru, što je zahtijevalo i podizanje novih sakralnih objekata blizu njihovih novih kuća.
A za izgradnju župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Podgori angažiran je pokojni Ante Rožić, jedan od ključnih protagonista hrvatske arhitekture iz druge polovice 20. stoljeća. Ova crkva neobičnog izgleda danas je jedna od top atrakcija u Podgori, a zanimljiva je i sama priča o njezinu nastanku, prenosimo sa portala Putni kofer.
OBLIK SAME CRKVE PREDSTAVLJA I OBRIS SKLOPLJENIH RUKU KOJE TEŽE KA NEBU
Suvremena i izrazito moderna za to vrijeme, ova ljepotica bila je jedinstvena ne samo za Hrvatsku, nego i čitavu bivšu Jugoslaviju. Njezin unikatan i nesvakidašnji oblik s jedne strane predstavlja obris sklopljenih ruku koje teže ka nebu, a s druge simbolizira šator, koji je zapravo izravna asocijacija za sve izbjegle u El-Shattu, kompleksu logora u pustinji na poluotoku Sinaju u Egiptu. Ondje je, naime, od veljače 1944. do ožujka 1946. boravilo više od 30.000 ljudi koji su, bježeći pred njemačkom ofenzivom u vihoru Drugog svjetskog rata, bili evakuirani iz Dalmacije.
Crkva Marijina Uznesenja rad je arhitekta Ante Rožića (Foto: Turistička zajednica Općine Podgora)
Nimalo nalik klasičnoj i tradicionalnoj sakralnoj arhitekturi, Crkva Marijina Uznesenja sagrađena je od armiranog betona i to u obliku šatora. Dugačka je 21 metar, originalno pročelje bilo joj je otvorenog tipa, samo ostakljeno, no zbog nesnosnih vrućina ljeti i velike hladnoće zimi, ono je s vremenom zatvoreno kombinacijom zida i uzdužnih prozora. Samo svetište crkve završava dugim, uskim prozorom s visokim vitrajem, kroz koji puca veličanstven pogled na moćnu planinu Biokovo. Ispred njega stoji kameni oltar, stiliziran u obliku grčkog slova Omega. Zvonika nema, iako su za njega postojali nacrti, no zato su na vrh crkve postavljeni zvučnici za elektronska zvona.
DRVENA OPLATA UNUTAR BETONSKE LJUSKE DAJE JOJ POSEBAN I TOPLIJI UGOĐAJ
Crkva je izgrađena sredstvima međunarodnog karitasa, no zbog nedostatka novca ista je ostala nedovršena, što je rezultiralo današnjim pomalo oronulim izgledom. Kako je svojedobno objasnila Petra Radić iz Udruge Kačić, neprofitne organizacije osnovane 2018. s ciljem istraživanja, dokumentiranja, promicanja i zaštite kulturne baštine Makarskog primorja i Zabiokovlja, skele za crkvu rađene su po narudžbi u splitskom brodogradilištu, a njihova drvena oplata unutar hladne, 20 centimetara debele betonske ljuske dala je poseban i značajno topliji ugođaj.
Crkva u Podgori izgrađena je sredstvima međunarodnog karitasa (Foto: Turistička zajednica Općine Podgora)
Sama župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Podgori trebala je biti hidroizolirana i presvučena pločicama (slično je napravljeno na čuvenoj zgradi opere u Sydneyju u Australiji), ali nažalost, fasada je ostala nedovršena pa ista danas zbog neodržavanja propušta vlagu i vodu. Zvuči uistinu nevjerojatno, ali prije nekoliko godina čak se spominjalo i rušenje ovog čuda sakralne arhitekture, na što je Udruga Kačić žustro reagirala. I to s punim pravom. No žalosno je što spomenuta crkva i dan-danas čeka obnovu. Kako sad stvari stoje, pomaka nabolje i dalje nema.
ARHITEKT KOJI JE RADIO CRKVU DOBITNIK JE DVIJU NAGRADA ZA ŽIVOTNO DJELO
Tako je Rožićevo remek-djelo prepušteno zaboravu i propadanju. Spomenimo samo da se među njegove značajnije interijerske realizacije ubrajaju, između ostalih, hoteli Biokovo i Meteor u Makarskoj, Alga u Tučepima, Berulia u Brelima, Grand u Kuparima, odmaralište Igrane, pošte u Makarskoj i Metkoviću… Inače, pokojni Rožić bio je dobitnik dviju nagrada za životno djelo, Vladimir Nazor i Viktor Kovačić, a njegova bogata ostavština na čitavoj Makarskoj rivijeri ne prestaje izazivati divljenje i inspirirati nove generacije arhitekata u Hrvatskoj, ali i šire, piše Putni kofer.
