By Niz značajnih javnih investicija u različitim dijelovima Hrvatske, a posebno na jugu Dalmacije, zakočen je i de facto zaustavljen u osjetljivo predizborno vrijeme, i to neobičnim manevrima hrvatske podružnice austrijskog građevinskog giganta Strabaga. Umjesto da potpisuju ugovore i otvaraju gradilišta vrijedna desetke i stotine milijuna eura, različite državne tvrtke još mjesecima će se baviti žalbama i prigovorima, a u nekim od tih postupaka i sprječavanjem onoga što u neslužbenim razgovorima opisuju kao otvorenu sabotažu javnog interesa. Istovremeno, u pozadini se odvijaju procesi s još dalekosežnijim posljedicama na javne, prije svega infrastrukturne investicije koje bi u budućnosti mogle značajno poskupjeti, a u nekim slučajevima i doslovno propasti. U tim procesima tvrtka Strabag koju vodi direktor Veljko Nižetić također ima značajnu ulogu, dok se oni formalno vode pod Ministarstvom gospodarstva na čijem se čelu nalazi ministar Ante Šušnjar. Cilj im je s hrvatskog tržišta izbaciti brojne turske i kineske tvrtke i tvrtke iz drugih sličnih država koje su počele masovno pobjeđivati na javnim natječajima, piše Nacional.
Hrvatske vode, Hrvatske ceste (HC) i Hrvatske autoceste (HAC) neke su od državnih tvrtki direktno pogođene postupcima ove austrijske tvrtke. Prvoj tvrtki blokiran je i ozbiljno ugrožen oko 25 milijuna eura vrijedan projekt navodnjavanja i obrane od zaslanjenja u dolini Neretve, drugoj je zaustavljen početak izgradnje oko 50 milijuna eura vrijedne obilaznice kod Orebića na Pelješcu, dok je Hrvatske autoceste pogodilo produljenje rokova oko izgradnje prvih dviju etapa najskuplje autoceste u povijesti Hrvatske od Pelješca do Dubrovnika, odnosno njenih prvih dviju poddionica Rudine – Slano i Slano – PUO Mravinjac, čija je procijenjena vrijednost čak 380 milijuna eura, gotovo 20 milijuna eura po kilometru.
Uoči svibanjskih lokalnih izbora očekivalo se potpisivanje ugovora i službeni početak radova na konačnom spajanju Dubrovnika na nacionalnu mrežu autocesta, no takvi planovi su propali. Na tom natječaju javno savjetovanje objavljeno je još 22. prosinca 2023. godine, a završeno je 27. prosinca iste godine, pa su svi natjecatelji imali punih petnaest mjeseci za izjaviti primjedbe ili žalbu na dokumentaciju. No Strabag je to učinio tek 14. ožujka ove godine, dakle doslovno jedan dan prije roka za predaju ponuda ulažući dvije žalbe, koje ga koštaju oko 120 tisuća eura.
Po upućenim sugovornicima Nacionala, pretpostavlja se da ova tvrtka to čini jer je u uvjetima natječaja HAC uklonio onaj uvjet po kojemu se tražilo da ponuditelj mora posjedovati asfaltnu bazu kapaciteta 120 tona na sat, koja treba biti udaljena najviše 120 kilometara ili dva sata vožnje od sredine gradilišta, te da za nju mora imati i uporabnu dozvolu. Sa svojom asfaltnom bazom u Opuzenu upravo je Strabag zadovoljavao takav uvjet, koji ga je zapravo mogao dovesti u privilegiran i monopolistički položaj, pa je pitanje na čiju je inicijativu natječajna dokumentacija u startu bila kreirana na ovaj način i zašto bi investitori tvrtkama koje se natječu za stotine milijuna eura vrijedne poslove uopće uvjetovali način na koji će organizirati svoja gradilišta. Hrvatske ceste (HC) natječaj za obilaznicu pokraj Orebića na Pelješcu raspisale su još u veljači 2024. Radi se o projektu koji je izuzetno bitan za ovaj poluotok, ali i obližnju Korčulu jer će se buduća cesta spajati na novu trajektnu luku izvan mjesta i tako će se izbjeći nesnosne ljetne gužve koje izazivaju kolaps u Orebiću i dulje vrijeme putovanja prema Korčuli. Radi se o dijelu većeg projekta brze ceste koja će se u budućnosti protezati od Pelješkog mosta preko cijelog poluotoka pa sve do Orebića, a na licu mjesta o tome je prošlog tjedna govorio potpredsjednik Vlade i ministar graditeljstva Branko Bačić. No on nije mogao i obilježiti svečano potpisivanje ugovora i skori početak radova jer je proceduru ponovno zaustavio Strabag.
Na ovaj natječaj, naime, pristigle su tri ponude i sve tri bile su niže od planiranih 50 milijuna eura bez PDV-a, što je u ovakvim prilikama obično sjajna vijest za investitora. Najnižu ponudu predale su tvrtke Texo Molior i Merkezi na iznos od 39,49 milijuna eura, odnosno 49,37 milijuna eura kada se uračuna PDV. No Strabag je uložio žalbu na njihov odabir. Upravo slučaj natječaja za obilaznicu pokraj Orebića krajnje je intrigantan jer upućuje na mogućnost da su se tijekom njegove provedbe dogodile ozbiljne nepravilnosti, a moguće i kaznena djela. Izvor blizak Hrvatskim cestama za Nacional je izjavio kako je netom imenovani predsjednik Uprave Hrvatskih cesta Ivica Budimir na sjednici Nadzornog odbora te državne tvrtke konsternirao prisutne svojom izjavom. ‘’Eksplicitno je kazao, govoreći o natječaju za obilaznicu Orebića, da je dobio informaciju da je ‘antidatiran’ jedan dokument iz ponude koja je najjeftinija te da je to doznao od anonimnog izvora ‘izvan kuće’, dakle izvan sustava Hrvatskih cesta’’, rekao je jedan od sugovornika Nacionala vrlo dobro upoznat s ovim događajem. Taj istup još uvijek očito nedovoljno iskusnog Budimira ostavio je zabezeknutim sve sudionike sastanka jer natječajni postupak za ovu investiciju Hrvatskih cesta još uvijek je bio u fazi u kojoj dokumentacija nije bila javno objavljena, odluka o izboru izvođača nije bila donesena i nitko osim troje članova povjerenstva HC-a nije mogao imati uvid u takve detalje – nitko, a kamoli konkurenti koji su se natjecali. ‘’Otvorilo se jednostavno pitanje: otkud je informacija o navodno antidatiranom dokumentu procurila? Ako je bilo što otišlo izvan sustava HC-a, radi se o ozbiljnom kaznenom djelu. Na koncu se pokazalo da navodno sporni dokument nije bio antidatiran, no to nije poanta nego činjenica da je netko, po svemu sudeći, odavao povjerljive informacije i upućivao na navodne ‘rupe’ u ponudama koje su u tom trenutku bile zaštićene tajnošću’’, zgrožen je ovaj sugovornik Nacionala. Sumnja se da su ti podaci dostavljeni upravo Strabagu koji se potom žalio.
S druge strane, na natječaju za izgradnju pregrade na rijeci Neretvi kod Komina, koja bi trebala osigurati smanjivanje zaslanjivanja površinskog sloja obradivog tla i koja bi činila jednu od faza znatno vrijednijeg projekta navodnjavanja i obrane od zaslanjenja u dolini Neretve, krajem veljače ove godine otvorene su dvije ponude pristigle na natječaj i obje su bile više od prvotno procijenjenih 20,2 milijuna eura. Tvrtka Texo Molior dala je ponudu od 25,4 milijuna eura bez PDV-a, a Pomgrad Inženjering iz Splita, koji je u vlasništvu Strabaga, 29,7 milijuna eura bez PDV-a. Problem u ovom slučaju je taj da je početna procjena vrijednosti radova izrađena još 2019., znatno prije brojnih kriza na tržištu i prije inflacijskog udara, no činjenica da je ona premašena koristi se u pokušaju da se cijeli natječaj poništi. Po potvrđenim informacijama Nacionala u takva lobiranja uključene su neke od zainteresiranih strana, pa i neki od ministara iz vlade Andreja Plenkovića.
‘’Poništenje natječaja značilo bi katastrofu jer bi vrlo vjerojatno dovelo do odgode realizacije cjelokupnog projekta na dulje vrijeme, a u konačnici cijena na nekom budućem natječaju sigurno ne bi bila ništa manja i za to vrijeme bi dodatne količine poljoprivredne površine u dolini Neretve nestale. Naime, zbog erozije tla, ulijevanja mora i nedostatka slatke vode iz gornjeg toka Neretve, gdje su izgrađene brojne hidrocentrale, posljednjih godina dolazi do intenzivnog zaslanjenja tla, zbog čega bi dolina Neretve mogla postati slana pustinja. Zbog prodora slane vode u podzemne vodotokove suše se pojedine sorte mandarina, a zaslanjenje tla smanjuje obradive poljoprivredne površine namijenjene intenzivnoj sadnji povrtlarskih kultura. Rezultati monitoringa i istraživanja koja provodi Agronomski fakultet iz Zagreba pokazuju da je već danas oko 100 hektara poljoprivrednog zemljišta prekomjerno zaslanjeno i trajno izgubljeno za poljoprivrednu proizvodnju, a više od 40 posto poljoprivrednih površina je u kategoriji slabo do umjereno zaslanjeno. Svi ti podaci govore da je potrebno što prije krenuti u realizaciju projekta s obzirom na to da su za njegovu realizaciju predviđene četiri godine. Da su toga svjesni i u Hrvatskim vodama pokazuje i podatak iz natječaja u kojem se kao predviđeni datum početka radova navodi 1. srpnja ove godine’’, objavio je nedavno Jutarnji list u tekstu novinara Krešimira Žabeca.
Tvrtki Strabag ovaj način pokušaja rušenja natječaja, opisan u prethodnim trima slučajevima, definitivno nije stran – dapače, zbog takve prakse u poslovnim krugovima nazivani su ‘’serijskim žaliteljima’’. Poznato je da su se žalili na odabir kineskog CRBC-ja na natječaju za izgradnju Pelješkog mosta, što je također početak radova na tom projektu odgodilo na nekoliko mjeseci. Žalili su se i na odabir grčkog Avaxa za izgradnju južnog dijela pristupnih cesta Pelješkom mostu, žalili su se i na odabir ponude tvrtki Colas Hrvatska i Geotehnika za izgradnju dijela dionice autoceste A11 do Siska, a žalili su se i na odluku o odabiru Texo Moliora za izgradnju obilaznice oko Drniša. Pored toga, Strabag je imao sličnih manevara i kada je riječ o izgradnji željezničke infrastrukture.
Uoči svibanjskih lokalnih izbora očekivalo se potpisivanje ugovora i službeni početak radova na konačnom spajanju Dubrovnika na nacionalnu mrežu autocesta, no takvi planovi su propali. Strabag je uložio žalbu
Nakon što je za rekonstrukciju pruge od Hrvatskog Leskovca do Karlovca pristiglo čak 15 ponuda i nakon što su odbačene one koje su ocijenjene nerealnima, za izvođača je odabrana zajednica ponuditelja Strabag AG, Strabag d.o.o. i Strabag Rail a.s. Dvanaest mjeseci kasnije Strabag traži raskid ugovora i postiže poprilično neobičan dogovor s HŽ Infrastrukturom tako da u ugovoru ostaje samo dio radova koji mu cjenovno odgovara i nastavlja s gradnjom objekata uz prugu na trima najvrijednijim etapama, dok se za gradnju pruge na tim trima etapama raspisuje novi natječaj. Prošlog tjedna otvorene su pristigle ponude i najpovoljnija je bila turska kompanija Dogus s 225,9 milijuna eura, dok je najskuplji bio upravo Strabag s čak 142 milijuna eura više. Austrijska kompanija uvjerljivo je najskuplji ponuđač i na natječaju za dio brze ceste između Omiša i Dugog Rata.
Direktor tvrtke Strabag Veljko Nižetić oštro je demantirao tvrdnje o ‘’serijskom žalitelju’’ i tumačenje da ova tvrtka ‘’namjerno zaustavlja’’ natječaje za javne investicije.
‘’Tvrtka Strabag ni u jednom slučaju nije zaustavila javni natječaj, već je isključivo koristila zakonom zajamčene mehanizme pravne zaštite u okviru Zakona o javnoj nabavi, kao i postupke pred Državnom komisijom za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM). U svim slučajevima u kojima je Strabag podnio žalbu, to je učinjeno temeljeno na stručnoj i pravnoj analizi dokumentacije ili postupanja naručitelja, s ciljem osiguravanja zakonitosti i jednakih uvjeta za sve ponuditelje. Važno je naglasiti da DKOM kao neovisno tijelo odlučuje hoće li žalbi udovoljiti i time potvrđuje ili odbacuje osnovanost prigovora. U brojnim slučajevima, DKOM je djelomično ili u cijelosti prihvatio žalbene navode, što potvrđuje da se nije radilo o zloporabi prava, već o valjanim pravnim i stručnim razlozima za reagiranje’’, rekao je Nižetić za Nacional.
‘’Stoga se Strabagu ne može pripisivati etiketa ‘serijskog žalitelja’, nego isključivo odgovornog gospodarskog subjekta koji koristi instrumente koji su mu kao i svim drugim tvrtkama dostupni u demokratskom i pravno uređenom društvu. Konačno, žalbeni mehanizmi nisu ‘zaustavljanje natječaja’, već dio sustava kontrole i transparentnosti, čija je svrha zaštita javnog interesa, a ne pogodovanje bilo kojem subjektu’’, tvrdi Nižetić.
Nastavak pročitajte OVDJE
