By Božićno primirje nastupilo je na Božić 1914., kada su zvuci pucanja pušaka i granata nestali na brojnim mjestima duž Zapadne fronte u Prvom svjetskom ratu, a u korist blagdanskih proslava. Tijekom neslužbenog prekida vatre, vojnici s obje sukobljene strane izašli su iz rovova i pokazali gestu ljudskosti i dobre volje.
Naime, Papa Benedikt XV predložio je 7. prosinca 1914. privremeni prekid rata zbog proslave Božića. Zaraćene zemlje odbile su uspostaviti bilo kakav službeni prekid vatre, ali su zato na Božić vojnici u rovovima proglasili ‘vlastito neslužbeno primirje‘.
Što se dogodilo tijekom božićnog primirja 1914.?
Počevši od Badnje večeri, mnoge njemačke i britanske trupe koje su se borile u Prvom svjetskom ratu, pjevale su jedni drugima božićne pjesme preko borbenih linija. U određenim trenucima saveznički vojnici čak su čuli i limenu glazbu kako se pridružuje Nijemcima u radosnom pjevanju.
Štoviše, u cik zore na Božić, neki njemački vojnici izašli su iz rovova i približili se savezničkim linijama preko ničije zemlje, uzvikujući “Sretan Božić” na materinskom jeziku neprijatelja. Isprva su se saveznički vojnici bojali da je to trik, ali vidjevši Nijemce nenaoružane, izašli su i oni iz rovova i rukovali se s neprijateljskim vojnicima. Muškarci su čak razmijenili darove, mahom su to bile cigarete i pudinzi od šljiva, da bi ubrzo krenuli pjevati božićne pjesme. Neki Nijemci okitili su božićna drvca oko rovova, a čak je dokumentiran slučaj da su vojnici sa suprotstavljenih strana odigrali prijateljsku nogometnu utakmicu.
Njemački poručnik Kurt Zehmisch prisjetio se: “Kako je to bilo nevjerojatno divno, a ipak kako je bilo čudno. Isto su osjećali i engleski časnici. Tako je Božić, proslava ljubavi, uspio na neko vrijeme spojiti smrtne neprijatelje kao prijatelje.”
Neki su vojnici iskoristili ovaj kratkotrajni prekid vatre za tmurniji zadatak: Vadili su tijela kolega boraca koji su pali na ničijoj zemlji između rovova.
Prvi svjetski rat i Božićno primirje
Takozvano Božićno primirje iz 1914. došlo je samo pet mjeseci nakon izbijanja rata u Europi i bilo je jedan od posljednjih primjera zastarjele predodžbe o viteštvu među neprijateljima u ratu. Nikada se nije ponovilo – naime, budući pokušaji blagdanskog prekida vatre bili su poništeni prijetnjama časnika da će uvesti disciplinske mjere.
Ipak, događaj iz Prvoga svjetskoga rata poslužio je kao ohrabrujući dokaz, koliko god bio kratak, da je ispod brutalnog okršaja i oružja ostala i opstala najvažnija karakteristika – ljudskost vojnika.
Tijekom Prvoga svjetskoga rata vojnici na Zapadnoj fronti nisu očekivali slavlje na bojnom polju, ali povijest pamti kako ni svjetski rat nije mogao uništiti božićni duh.
