BAĆINA (Bachigna) Na razmeđi Makarskog primorja i Neretvanske krajine

Foto: Boris Kacan

Makarsko primorje smješteno je u središnjem dijelu dalmatinskoga priobalja, na južnim padinama Biokova te se prostire od Dubaca u Brelima do Baćine, koju se danas drži dijelom Neretvanske krajine iako crkveno pripada Makarskom dekanatu (istočni dijelovi područja Baćinskih jezera-Plina i Ploče, pripadaju Neretvanskom dekanatu, op.). (Vidović, 2013.)

U povijesnim izvorima župa Baćina se spominje 1340., a u Kreševskoj povelji iz 1434. spominje se zapadni dio župe pod imenom Zavod (usp. zahod ‘zalazak Sunca, zapad’). Selo se Baćina potom spominje u ispravi mletačkoga dužda Moceniga iz 1571. (M. Vidović 2004.) te 1626. (kao Bachigna; Ujdurović 2002.).

Osim sjedišta župa (poput Baćine) u navedenome se razdoblju spominju i neka druga neretvanska naselja (Klek, Crnoća, Brestica, Jezerčani, Olomčani), a među njima i baćinski zaselak Zavodi/Zahodi (1434.). Selo se Baćina potom spominje u ispravi mletačkoga dužda Moceniga iz 1571. te 1626. (kao Bachigna).

Kod lokaliteta Sladinac (Slatine) pronađeni su ostaci antičkih zidova i mozaika rimskog naselja Praetoria.
Na Sladincu su otkriveni i ostaci starokršćanske bazilike iz 6. st. Kraj ruševine crkve sv. Andrije nalaze si se nekropola stećaka (uglavnom sanduka i ploča). Na jezeru Crniševu, gdje su stolovali plemići Kačići, nalaze se dva povijesna lokaliteta, Velika i Mala Baćina.

Arheološki nalazi u Baćini te mjesna toponimija upućuju na veliku starost i važnost sela. Naime, u Baćini se nalazi brdo Perun, nazvano po istoimenome slavenskom poganskom bogu munje i groma, a na njegovo štovanje upućuju i ojkonim Trišćana (zaselak u Baćini) i Trišćeni potoku kojima je uščuvan apelativ trisk ‘grom’, glavno Perunovo oružje. Štovanje se Perunovo pretočilo u našim krajevima u štovanja sv. Jurja, pa stoga nije nikakvo čudo da u Baćini postoji srednjovjekovna crkva sv. Jure.

Naselja srednjovjekovne župe

Prema popisu neretvanskih naselja po župama (1340. god.), župi Bȁćina pripadali su: Antúnovo gúvno, Bàruža, Blȁto, Bȍškovići, Brı̏stovi Dȏci, Cȍtino Gúvno, Dȏci, Dònjı̄ Gíljevići, Garàčeli, Gòrnjı̄ Gíljevići, Jèlavići, Júrevina, Kòlivret, Kopàčine, Krȕševo, Mȃlā Bȁćina, (Mȃlā) Bȁra, Pı̏javica, Plı̏tvina, Plȍče, Pódce, Podčèmpres, Pòdgrabovica, Pòdmeđine, Poljíca, Pròdolje, Rùdine/Kátići, Sladínac, Stríževo, Šípak, Vȅlikā Bȁćina, Zavod, Žȃrkovača, Žȕkovac.

Toponim ´Baćina´

Toponim Baćina vlaškoga je porijekla. Ime Baćina moglo bi biti antroponimnoga postanja te je povezano s apelativom bač – druga osoba u pastirskome poretku, najčešće zadužena za proizvodnju sira (zabilježen je i lik Bačina). S vremenom je apelativ bač donekle izmijenio značenje te je označivao glavara pastirskoga stana. Ne treba posve odbaciti ni mogućnost da je riječ o odrazu hidronimijskoga apelativa bač/bać ‘zdenac sa slankastom vodom’. (Vidović, 2013.)

Bogunovići u Baćini

I dok je doseljavanje stanovništva u Makarsko primorje iz krajeva zapadno od rijeke Neretve razmjerno dobro opisano u literaturi, doseljavanje je u navedeno područje iz istočne Hercegovine poprilična nepoznanica te je razvidno samo na temelju neizravnih podataka. Tako su Bogunovići koji danas nastanjuju Baćinu, a koji se u prošlosti spominju na Visu gdje su se doselili kao izbjeglice pred Osmanlijama, u srednju Dalmaciju najvjerojatnije doselili iz Koteza u Popovu u kojima se 1415. spominje Branko Bogunović (DAD 40/191). (Vidović, 2013.)

Prezimena u Baćini su: Bogunović, Giljević, Franić, Katić, Galov, Rohač, Marinović, Begović, Bošković.

IZVOR PODATAKA I TEKSTA Baćina, na Geni.com