By Skromna – u granicama mogućnosti – je domaća rukometna liga i u muškoj i u ženskoj konkurenciji. No, koliko god teško živi, u njoj se stalno nešto događa i to nešto je jako važno za budućnost hrvatskog rukometa. Priča koja se pričala prije deset godina je ista. Stvara se, ali uglavnom se ne može zadržati, pa odlasci, pa opet stvaranje, pa opet mladi u prvom planu. Kao i u društvu, i tu se izgubila ona zlatna sredina koja je nekad davala drugačiju kvalitetu, pišu Sportske novosti.
Mladost je dominantna, mladost uvijek nosi puno, ali mladost je mladost. Uči, traži se, oscilira, treba podršku, ali do nje je nekad jako teško doći, jer onih koji bi kao stariji pogurali priču više nema previše. Nađe se, no sve te lige više djeluju kao juniorske, nego kao seniorske u mnogo stvari. I zbog svega toga takve lige zaslužuju puno veći respekt hrvatskog sporta u cjelini, jer bez njih se može zatvoriti “dućan”.
Valjda nećemo pričekati da i ta mladost nestane, valjda, makar već godinama traje ista priča.
I ove sezone imamo sjajnih primjera.
U ženskom rukometu dominira Podravka, ima europske uvjete. Drugi nemaju, ali imaju ono nešto kao i spomenuti rukometaši. Sjajno radi Ivan Jerković u Pločama, uz njega rastu tri vanjska dragulja – Iva Bule, Nina Burđelez i Antea Jerković. Lokomotiva je krenula od nule i u njoj rastu – kao prve do Podravke – vratarka Nika Kraljević (18), Ivana Fratnik, kružna napadačica Veronika Babara (po 19 godina), vratarke Lea Zetović i Ema Novosel (po 20 godina), te srednjakinja Iva Zrilić (21). Svaka čast na strpljenju i trudu Vedranu Krkaču.
Ljubo Vukić također odlično radi u Splitu koji može ponuditi Anu Lovrić (dk, 19) i Anu Fradelić (dv, 20), pa u Zametu, uz Matea Hrvatina, stasa Nikolina Pleša (lv, 21), legendarni Cajo, Vladimir Canjuga primio je nagradu za životno djelo u Ivancu, dok radi kao da je startao jučer i Koka zbog njega izgleda dobro, tamo stasaju po programu učitelja Tara Đelekovčan, vanjska kojoj je 20, te Lana Jurina, desno krilo sa samo 19 godina.
To su udarne igračice lige i sastava. I pred njima je isto pitanje. Kada saznamo kako sav taj potencijal zbrinuti, a da to nije nužno Podravka, ponuditi im razlog da igraju rukomet ozbiljno, imat ćemo rast koji ova liga može ostvariti. Bolje ikad, nego nikad, makar čekanje već traje dugo u predugo i osjeti se baš na reprezentaciji koja je uvijek perjanica.
Puno toga dobrog ima na domaćim terenima, ali pomoći sa strane uglavnom nema. Ali ono što se može, rukomet sam sebi mora dati do značaja i promovirati se, te na taj način pokrenuti stvari u svoju korist. Dok god čeka da mu netko pomogne, neće se maknuti s mrtve točke, zaključuju Sportske.
