By 
Četiri je godine prošlo od tragične smrti devetogodišnjeg dječaka Gabrijela Bebića. Smrt koja je na noge digla čitavu Hrvatsku ukazujući na lošu medicinsku skrb u Metkoviću i dolini Neretve još uvijek nema sudski epilog.
Pravdu čekaju dječakovi roditelji koji su uvjereni da im je sin preminuo zbog liječničkog nemara i pogreške. Sudski pravorijek čekaju i tri liječnice i jedna medicinska sestra koje se tereti za nesavjesno liječenje i smrt devetogodišnjaka i koje bi, ako im se dokaže krivnja, mogle biti osuđene na višegodišnje zatvorske kazne.
– Trenutačno se čeka zakazivanje pripremnog ročišta na Općinskom sudu u Dubrovniku gdje je slučaj prebačen nakon izuzeća suda u Metkoviću – potvrdio je to za Dubrovački vjesnik branitelj jedne od optuženih liječnica Gašpar Lujak, iskusni “kaznenjak”, koji je u svojoj praksi branio brojne poznate slučajeve poput dubrovačkog svećenika Ivice Sinanovića, koji je u župnoj kući u Banićima u Dubrovačkom primorju ubio predsjednika Mjesnog odbora Marka Kraljevića.
AGONIJA BEZ KRAJA
Akteri ovog postupka su tri liječnice na svojim radnim mjestima na hitnoj pomoći u Metkoviću i Pločama, također, i medicinska sestra. Do okončanja sudskog postupka i pravomoćnosti presude nitko od njih ne može izvaditi uvjerenje o nekažnjavanju, natjecati se za neki posao ili specijalizaciju uz uvažavanje presumpcije nevinosti jer nevine su dok im se ne dokaže drugačije.
Četiri godine traje agonija kojoj se ni približno ne nazire kraj. Ni vrsni pravnici s kojima smo razgovarali ne usuđuju se prognozirati trajanje ovog sudskog postupka.
– Koliko godina će trajati postupak ovisi o brzini rada suda te broju dokaza koji se moraju izvesti, kao i uspješnosti njihova izvođenja. Zaštita prava stranke na suđenje u razumnom roku nalaže da predmet mora biti pravomoćno riješen unutar tri godine od dana podizanja tužbe, no svjedoci smo kako u ovakvim slučajevima to traje puno duže, te je teško očekivati da traje manje od pet ili šest godina do pravomoćnog okončanja – pojašnjava odvjetnik Marin Barić, navodeći javnosti poznat slučaj Maškarin gdje je parnični postupak trajao punih 16 godina do svojeg pravomoćnog okončanja.
Unutar tog postupka vještačila su četiri hrvatska fakulteta, od kojih su dva iznijela mišljenje da je riječ o pogrešci, a dva da je riječ o komplikaciji, dok je kazneni postupak za odgovornost liječnika otišao u zastaru prije svojeg okončanja. Takva je, nažalost, sudska praksa.
Više od tri godine trebalo je pravosuđu da potvrdi optužnicu Općinskog državnog odvjetništva u Metkoviću protiv četiri hrvatske državljanke (1988., 1989., 1984. i 1972.) zbog počinjenja kaznenog djela protiv zdravlja ljudi nesavjesnim liječenjem iz članka 181. stavak 1. u svezi stavka 4. i stavka 8. Kaznenog zakona.
GROZNA NOĆ U PROSINCU
DORH okrivljenicama stavlja na teret da su tijekom 9. i 10. prosinca 2018. u Metkoviću, u zdravstvenoj ustanovi i kao zdravstvene djelatnice, djetetu (2009.) koje je u više navrata dovedeno u zdravstvenu ustanovu u teškom stanju, upoznate s tim stanjem i prema simptomima pogoršanjem zdravstvenog stanja djeteta, olako držeći da dijete nije vitalno ugroženo, postupale protivno pravilima medicinske struke.
Prvookrivljenicu (D.D.) i drugookrivljenicu (J.V.), kao dežurne liječnice Zavoda za hitnu medicinu Dubrovačko-neretvanske županije ispostava Metković, tereti se da su propustile adekvatno pregledati dijete i utvrditi ozbiljnost zdravstvenog stanja i životnu ugroženost djeteta.
Osim toga, nisu primijenile terapiju djelotvornim lijekovima i poduzele daljnje radnje za hitno medicinsko zbrinjavanje djeteta u Klinički bolnički centar Split na daljnje pretrage i hospitalizaciju te su dijete vratile na kućno liječenje.
Također, četvrtookrivljenica (M.M.) je 10. prosinca 2018., odbila pregledati dijete i njegova oca uputila da malenog odvede kod pedijatra te istog dana, nakon postavljene dijagnoze i prepoznavanja životne ugroženosti, prilikom medicinskog zbrinjavanja djeteta propustila ordinirati odgovarajući lijek.
Trećeokrivljenici (N.T.) kao medicinskoj sestri pedijatrijske ordinacije se stavlja na teret da nije provela standardizirani postupak procjene stanja djeteta dovedenog u čekaonicu i prepoznala teško zdravstveno stanje djeteta i da je već životno ugrožen. Tereti je se da nije obavijestila liječnika, pa je zbog toga, kao i zbog prethodnog neodgovarajućeg postupanja okrivljenih dežurnih liječnica Zavoda za hitnu medicinu, došlo do daljnjeg pogoršanja zdravstvenog stanja djeteta.
Dijete je, unatoč naknadnom prijevozu i hospitalizaciji u Kliničkom bolničkom centru Split i tamo poduzetom intenzivnom liječenju, uslijed obostrane virusne i bakterijske upale pluća, multifokalne nekroze plućnog tkiva, obostrane upale porebrice, ždrijela, sepse, respiratornog distresnog simptoma, respiratorne insuficijencije i septičkog šoka, preminulo 11. prosinca 2018. godine.
Epilog je to slučaja smrti devetogodišnjeg dječaka iz Metkovića Gabrijela Bebića koji je preminuo uslijed liječničke pogreške prije četiri godine.
– Potvrđena optužnica znači da sud smatra kako za sada prikupljeni i izvedeni dokazi od strane Općinskog državnog odvjetništva itekako ukazuju na opravdanu sumnju da je počinjeno kazneno djelo. Tek u daljnjem tijeku postupka u raspravi kada će se izvesti svi dokazi, saslušati liječnici i vještaci nedvojbeno će se utvrditi radi li se u konačnici o nesavjesnom liječenju kako ga definira Kazneni zakon i jesu li liječnice krive. Iz sadržaja optužnice razvidno je da ODO u Metkoviću smatra kako su četiri liječnice počinile kazneno djelo nesavjesnog liječenja, i to postupajući nehajno – propuštanjem primjene dužne pažnje stručnjaka u svojem vrlo odgovornom poslu i da je time, nažalost, tragično izgubljen život dječaka – pojašnjava odvjetnik Barić.
Sudska praksa pokazuje da su predmeti ove vrste uvijek izrazito teški i komplicirani jer je doista teško dokazati liječničku pogrešku, s obzirom na to da se ista često zamjenjuje za komplikacije nastale prilikom liječenja.
– Najveći dio dokazne moći u ovakvim predmetima ipak leži na ekspertizi sudskih vještaka. Prije svega, vještak mora izrazito vladati materijom na temelju znanja i iskustva, a zatim je i dovoljno objektivno iznijeti u samom postupku na način da ne ide u korist ni pacijenata ni kolega, a za što zaista postoje različita iskustva u praksi, pa je zapravo većinski teret dokazivanja na tužiteljima – smatra Barić.
Nažalost, kad liječnik pogriješi, posljedice često mogu biti tragične, a zbog uvjeta u kojima rade veliko je pitanje mogu li pružiti odgovarajuću liječničku skrb. U konkretnom slučaju malenog Gabrijela, laboratorij nije radio tijekom vikenda pa se nije mogla napraviti analiza krvi, njegov pedijatar nije radio također vikendom pa je morao ići na Hitnu pomoć, a pitanje je koliko su liječnice na hitnoj educirane i sposobne prepoznati hitno stanje te kakvom medicinskom opremom raspolažu.
Nesretnom dječaku dijagnoza se nekoliko dana uspostavljala “odokativno” bez valjanih medicinskih pregleda i pretraga. Dijete je šetalo od vrata do vrata, a da nitko nije prepoznao životnu ugroženost.
– Kazneni postupci radi kaznenog djela nesavjesnog liječenja izuzetno su dugi i zahtjevni, uključuju sudjelovanje sudskih vještaka medicinske struke, žalbeni postupak, moguće ukidajuću presudu, ponovni postupak. Često svjedočim kaznenim postupcima za ovo djelo koji traju i po desetak godina – ističe odvjetnik Josip Mađarić koji je specijaliziran za zdravstveno pravo.
– O tome jesu li liječnici doista krivi i koja je kazna adekvatna po vrsti i visini odlučiti će sud, uglavnom vođen nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka, vrlo vjerojatno više njih. Predviđene kazne za liječnike su relativno visoke, no ostaje činjenica da liječnici u Hrvatskoj rijetko završavaju u zatvoru. Uglavnom su im izrečene uvjetne kazne, no većinom su presude oslobađajuće – smatra on.
– Najveća kazna za liječnike nisu zapravo sudske presude, jer one nisu tako drastične. Najveća “kazna” za liječnika zapravo je činjenica da se postupak protiv njega vodi. Zamislite situaciju kad se kazneni postupak protiv liječnika vodi desetak godina, mediji ga u međuvremenu “osude”, često i “pokopaju”, a on živi i radi pod teretom i hipotekom tog kaznenog postupka. Nakon tih desetak godina čak mu i oslobađajuća presuda puno ne znači. U svojoj praksi apsolutno obeshrabrujem svoje stranke na pokretanje kaznenih postupaka protiv liječnika, od toga nema puno koristi, puno je lakše i brže dobiti pozitivnu presudu za naknadu štete protiv zdravstvene ustanove nego utvrditi kaznenu odgovornost liječnika kao fizičke osobe – smatra Mađarić.
Ipak, vrlo često kazneni postupak, njegovo pokretanje i vođenje ne ovise o volji pacijenta, pojavi se neki napis o mogućoj grešci u novinama, portalima, pa se policija i državno odvjetništvo uključe po službenoj dužnosti.
– Moje profesionalno iskustvo govori da otprilike samo 10-15 posto slučajeva u kojima se sumnja ili od strane pacijenata tvrdi da je počinjena liječnička pogreška načelno ima neku svoju stručnu utemeljenost.
S druge strane, zdravstveni je sustav gotovo pa totalno nespreman o tome s pacijentima otvoreno razgovarati, čak i u slučajevima kada je greška evidentno počinjena, npr. kada nakon operacije u tijelu pacijenta ostane neki metalni dio, zaboravi se gaza, prereže se nešto što se nije trebalo prerezati, kad se zamijeni identitet bolesnika pa se izvede nepotrebna operacija. Nepisana maksima zdravstvenog sustava je: neka pacijent tuži, mi ćemo spor zavlačiti, pa ako na kraju budemo presuđeni – budemo platili iz budžeta bolnice – ističe Mađarić.
Naravno da liječnička pogreška i pripadajuća naknada štete nije radosna vijest za nijedan zdravstveni sustav i liječnike, ali zapadne zemlje su izgradile održive sustave koji nalaze kompromis između maksimalističkih zahtjeva pacijenata koji bi svaki nepovoljni ishod liječenja proglasili liječničkom pogreškom i zdravstvenog sustava, odnosno liječnika koji pak ne bi htjeli ništa platiti i snositi odgovornost za počinjenu pogrešku.
Kad se jednom pokrene parnica za odštetnu odgovornost protiv ustanove ili za kaznenu odgovornost liječnika, u dokazivanju liječničke pogreške najveću ulogu igraju sudski vještaci, Tako će zasigurno biti i u slučaju Bebić jer svaka strana u postupku – liječnice, oštećena obitelj ili Državno odvjetništvo – može zatražiti svoje vještačenje. Zaključci vještaka često znaju biti dijametralno suprotni i na sudskom vijeću je odluka kome će vještvu pokloniti vjeru prilikom donošenja presude, piše Dubrovački vjesnik.
