By 
Mitski trofej, mitski je i strijelac – Alen Bokšić. Hajdukov poseban trofej u bogatoj riznici svakako je ratni kup, posljednji Kup Jugoslavije osvojen kad je već rat započeo na našim prostorima i to ništa manje nego protiv Crvene zvezde, baš u Beogradu, na gostujućem terenu.
Bilo je to 8. svibnja 1991. godine, na današnji dan prije 32 godine, protiv momčadi koja je u tom trenutku predstavljala posebnog suparnika zbog ratnih okolnosti. I ne samo to: te je godine Zvezda postala i europski, pa potom i svjetski klupski prvak!
Odnio je Hajduk pokal kući Bokšićevim golom – 1:0 i eno ga u vitrinama gdje i danas figurira kao najvrjedniji trofej, eksponat jednog razdoblja, od 1944. i obnove Hajduka na Visu do 1991. i raspada bivše države. Jugokup ili Kup Maršala Tita, kako vam drago. Nekad mu se tepalo da je najdraži pokal, danas je to Hajdukov ratni trofej: u međuvremenu su srebrni pehar 17 godina sakrivali kod kuće danas već pokojnog ekonoma Juke Strinića i onda je 2008. godine vraćen u klub e da bi ga stavili na zasluženo mjesto u vitrini.
Jer to je – ratni trofej. Baš tako.
Bokšić je na dodavanje Grgice Kovača prošao Miodraga Belodedicija, komandanta Zvezdine obrane i još nekolicinu uokolo. U dva-tri koraka se probio i zakucao loptu u gol.
Par dana prije toga, 2. svibnja dogodilo se zlo u Borovu Selu gdje su ubijeni naši policajci, hrvatski redarstvenici. Nije se znalo hoće li se uopće putovati na utakmicu, onda je u zadnji tren odlučeno da se ide, da se igra. Hajduk je nastupio s crnim florom na utakmici u znak žalosti.
Urgirao je Stipe Mesić, s funkcije predsjednika Predsjedništva bivše države, presudio da Hajduk krene na finale. Bio je to politički potez. A sa sportskog aspekta, trebalo je osvojiti taj kup. Baš zbog toga je bio i poseban gušt. Jer, bio je posljednji.
Pobjednički trofej kapetanu Hajduka Igoru Štimcu predao je Vasil Tupurkovski, politički funkcioner, isti onaj što je 1983. predao pokal košarkašima Šibenke, pa se utakmica sutradan poništila…
No, to je najmanje važno, ostala je priča o Bokšićevu golu, o umješnosti Josipa Skoblara koji je smislio taktiku da napakosti Ljupku Petroviću i njegovim „zvijezdama”, o hajdučkoj hrabrosti u prevažnoj utakmici.
Prekrasno je toga se prisjetiti svake godine iznova, 8. svibnja 1991. poseban je datum, dan kad je Hajduk iz Beograda donio Kup bivše države i više ga nikad nije vraćao…
Bila je to pobjeda kompletne momčadi, Bokšić je zabio, ali Vatro, Vatroslav Mihačić je branio ka‘ lud. Pobjedu su posvetili posebno Miliju Hadžiabdiću koji je srčano igrao premda je mu je dan-dva prije poginula kćerkica. Darku Dražiću dva dana prije toga umro je otac i on nije mogao igrati, a Skoblar nije htio povesti Čeha Jirija Jeslineka koji je bio važan u obrani jer je pomislio da nije spreman odigrati tako bitnu utakmicu. I onda je zablistao Dragi Setinov, odigrao sjajno u obrani i bio neprelazan s Igorom Štimcem i Slavenom Bilićem.
Evo aktera za uspomenu, za sva vremena:
