Crna kronikaIzdvojeno

Od pomorske nesreće u Koločepskom kanalu prošlo je šest godina, sjećanja na stradale još su svježa

0

Prošlo je šest godina od strašne pomorske nesreće u Koločepskom kanalu. Tog kobnog 25. travnja 2017. godine devetero osoba se, nakon pripreme restorana Bowa za turističku sezonu na otoku Šipanu, u večernjima satima uputilo prema Dubrovniku. U Koločepskom kanalu gumenjak u kojem su bili se sudario s brodom ‘Danče‘ Lučke kapetanije Dubrovnik koji je bio u akciji hitnog medicinskog transporta prema Mljetu.

U nesreći su živote izgubili Alen Perišić iz Dubrovnika, Jele Kobaš iz Velike Gorice i njezin sin Danijel, Berislav Bandur, povratnik iz Sydneyja koji je boravio u Malom Stonu i Marina Vuletić iz Dubrovnika.

Tomislav Belak iz Šibenika i Bojan Stoiljković iz Mokošice i dalje se vode kao nestali. Jedini preživjeli s gumenjaka su Viktor Markota iz Rogotina i Velimir Šetka iz Kule Norinske.

„Taj događaj trajno se urezao u moje sjećanje i prilikom svakoga odlaska u Dubrovnik obavezno zastanem u Brsečinama i zapalim svijeću na mjestu odakle je kretao gliser na kojemu smo se našli te kobne noći. Prisjetim se svih poginulih u tragediji i pomolim se za njih“, rekao je Viktor u prošlogodišnjem razgovor za Dubrovački vjesnik, a koji prenosi Klik Ploče, koji se u trenutku tragedije sjedio pokraj motora, u blizini Velimira.

„Držao sam se rukom za stolicu i, iako mi je slomila ključnu kost, smatram da mi je bila od velike pomoći. Sve se dogodilo iznenada, u trenutku, sjećam se samo da sam odjednom bio u vodi i da sam se tresao. Gledao sam oko sebe kao plutaju stvari iz glisera, kutija od alata, vreće s otpadom koje smo ponijeli da ih odložimo u kontejner.. U takvim trenucima u čovjeku se probudi nagon za preživljavanje. Iako sam pokušavao shvatiti što se događa i bio u nekoj vrsti bunila, nije me uhvatila panika. Cijeli život sam na vodi, bacam mreže i lovim ribu. Odlučio sam plivati i rekao sam Velimiru da i on skine višak robe sa sebe“, prisjeća se Viktor tih trenutaka, nakon čega je vidio da se brod Kapetanije Danče okreće i ide prema njima.

„Iz svega glasa smo vikali: „U pomoć! Ovdje smo!“, dok nas, uz pomoć svjetla, nisu uočili. Nisu uspjeli u prvom pokušaju stati uz nas, a onda smo se pomoću konopa, koji su nam dobacili, popeli na brod. Sjećam se da je i na brodu vladala panika, koja se dodatno pojačala kada smo, odgovarajući na njihova pitanja, rekli koliko nas je bilo na gliseru. Posada broda je krenula u potragu za ostalima i nakon nekog vremena, teško mi je procijeniti koliko, vidjeli smo Alenovo tijelo kako pluta po površini mora. Poslije toga pronađeno je i žensko tijelo“, prisjeća se Viktor, kojemu su, kao i njegovu suputniku dali suhu odjeću, a nakon toga nazvao je svoju obitelj i obavijestio ih što se dogodilo.

Više od tjedan dana trajala je složena spasilačko – potražna akcija za osobama s brodice. Nakon teške pomorske nesreće, protiv zapovjednika broda Danče pokrenuta istraga, teretilo ga se da je u plovidbi prekršio pomorske propise, no nepravilnosti nisu utvrđene. Istraga je pokazala da je gumenjak u noći pomorske nesreće prevozio više ljudi od dopuštenog broja.