Down sindrom pojavljuje se kada pojedinac ima ekstra djelomičnu (ili cijelu) kopiju 21. kromosoma. Još nije poznato zašto se taj sindrom javlja, ali Downov sindrom je uvijek bio dio ljudskog stanja. Postoji u svim regijama širom svijeta i često rezultira promjenjivim učincima na stilove učenja, tjelesne karakteristike i mentalno zdravlje.
U prosincu 2011. godine, Generalna skupština proglasila je 21. ožujka Svjetskim danom Downovog sindroma (Generalna skupština odlučila je, s učinkom od 2012., obilježavati Svjetski dan Downovog sindroma 21. ožujka svake godine).
Kvaliteta života ljudi s Down sindromom može se poboljšati zadovoljavanjem njihovih zdravstvenih potreba, uključujući redovite preglede kod zdravstvenih radnika radi praćenja mentalnog i tjelesnog stanja i pružanja pravovremene intervencije bilo da se radi o fizioterapiji, radnoj terapiji, logopedskoj djelatnosti ili savjetovanju.
Pojedine osobe s Down sindromom mogu postići optimalnu kvalitetu života kroz roditeljsku skrb i podršku, medicinsko usmjeravanje i sustave potpore utemeljene u zajednici poput inkluzivnog obrazovanja na svim razinama. To olakšava njihovo sudjelovanje u društvu i ostvarenje njihovih osobnih potencijala.