By Čitava zemlja napeto prati što se događa s hrvatskim parovima koji su uhićeni u Zambiji zbog pokušaja posvajanja djece iz DR Konga, no Zoran Marinović, ratni reporter, vrlo dobro poznaje situaciju u toj zemlji.
Više je puta snimao i izvještavao iz te ratovima rastrgane zemlje i zna kakvim su opasnostima izložena tamošnja djeca. Kaže kako Kongo kao zemlja uopće ne funkcionira.
– To je užasno bogata zemlja u potpunom kaosu i ratu u kojoj se gotovo svaka birokratska prepreka može riješiti novčanicom od sto dolara – priča za Dubrovački vjesnik.
– To je zemlja velika gotovo kao cijela Europska unija i dolje ne funkcioniraju nikakvi mehanizmi normalnog života, državnog sustava. Postoji preko sto nekakvih paramilitarnih skupina, ni vojska ne dobiva plaću, nema infrastrukture. Između Kinshase (17 milijuna stanovnika op.a) i Lumumbashija odakle se i uvoze djeca ne postoji put, nema infrastrukture, može se samo letjeti. Međutim, zaista se sa sto dolara tamo može gotovo sve. Ne kažem da se može kupiti dijete, to je zaista brutalno reći, ali manji problemi ili zaobilaženje administracije i zakona, dolje rješava novčanica od sto dolara vrlo lako. Za usvojiti djecu treba ipak nekoliko desetaka tisuća novčanica – govori Marinović i objašnjava zašto se djeca iz Konga usvajaju preko Zambije:
– Zato što je to tako prošlo preko sto puta dosad. Možda to jesu neke sive zone, ali i do sada su ljudi preko sto puta odletjeli u Zambiju pokupili dijete i bez problema došli u Hrvatsku. No sto i prvi puta ih je došlo osam, i naravno bilo je sumnjivo u najmanju ruku da sada osam bijelaca odvodi negdje četvoro crne djece. Do sada su takve stvari prolazile ispod radara, a ovaj puta nije prošlo. Ne znam kakva je situacija s birokracijom u Hrvatskoj, poznato mi je da su ovi ljudi svi u registru posvojitelja, no kako u nas sve ide sporo i teško, ljudi više ne odgovaraju po dobi ili financijama za posvojitelje i uvjere se da u nas neće doći do posvojenja. Zato odu tamo gdje misle da će to moći, a to je Zambija – govori Marinović.
– Djece posvojene na taj način ima dosta u Hrvatskoj. Neke ljude i djecu poznajem osobno, mnogi su me i nazivali jer sam dosta vezan za naše misionare i naše franjevce tamo. U samostanu Male braće u Dubrovniku imao sam izložbu koja je fra Iliji u Kongu platila hranu i knjige za 200, 300 djece godinu dana i to radim, drugo ne želim – kaže Marinović.
Podsjetimo, kako je Zoran u klaustru samostana Male braće u Dubrovniku još 2009. postavio fotoizložbu o djeci u školi koju u Kongu desetljećima vodi franjevac fra Ilija Barišić. Izložbu ljeti vide tisuće ljudi s različitih krajeva svijeta i do sada je školi i misiji donijela tisuće američkih dolara kao pomoć u misionarskom radu.
– Ne želim imati posla s ovim konkretnim slučajem usvajanja djece. Mislim da i kada sa Žarkovice želiš udomiti psa, treba bar minimum nekih provjera. U Hrvatskoj se sad slučaj i prilično ispolitiziralo, a osobno vjerujem da toj djeci kod nas ne može biti gore nego u Kongu, no ne možemo prihvatiti da netko jednostavno dođe tamo i ukrca djecu u auto i odvede sa sobom. To nitko ne može prihvatiti. Vjerujem da su namjere tih ljudi ispravne i da je plemenito bilo to što rade. Poznajem neke obitelji koje su usvojile djecu iz Konga i sve su to koliko znam pozitivna djetinjstva – dodaje.
– Šokantno mi je da hrvatski mediji izvještavaju o tim slučajevima senzacionalistički skupljajući klikove, lajkove ili pretplate iz tragedije, a da ne razmišljaju da ovdje već postoje djeca koja idu u školu i čitaju i gledaju takve stvari. Dovoljno je da si jedini crnac u razredu, to je već teško, a da ti onda neko dijete kaže, tebe je mama kupila u Kongu i to zato što se takve stvari pričaju?! Takav mi je pristup hrvatskih medija šokantan, ali nažalost nije mi iznenađenje – govori fotoreporter koji se nagledao i strahota rata i siromaštva širom svijeta.
Razgovarano za Dubrovački vjesnik uoči njegova novog puta za Ukrajinu.
Sretan i siguran put Zorane!
