U svom legendarnom djelu „Starine u Bristi – Pasičini okružn. poglavarstva Metkovskoga“ iz 1885. godine don Petar Kaer opisuje gradine koje je identificirao u svojoj tadašnjoj župi Bristi i Pasičini, današnjoj Staševici i Spilicama. U tom je djelu Kaer detaljno opisao četiri gradine i to: gradinu kod župne crkve Svih Svetih, gradinu u podnožju brda Primorske Stine, gradinu više Mateljkovih kuća (sve tri u Bristi) i gradinu Tangarija u Baranovcu Pasičina.
Za gradinu više Mateljkovih kuća Kaer kaže: Treća je znamenita glavica po više Mateljkovih kuća. Ne samo da sviet tu glavicu Gradinom zove, već cieli konšiluk, koj leži na podnožju iste, zove se podgradinom, a žitelji podgradinjani. Rekao sam, da je ta Gradina znamenita, a kako nebi, kad je okolo iste vidjeti tolilko suhozidnih meteriza, i kad je po istoj razsijano silesija hrbina, ugladjenog kamenja, koje je sa svim raznolično ne samo od mistnih geologičkih formacija već i od bližnjih i daljnjih mista. I ta je glavica simetrično, rek bi umitno, zaobljena, a na vrhu nema nikakve sgrade, pak uprav ni dovoljnog prostora, gdje je mogla ista obstati. Narod puno i razno o toj glavici pripovida. Kažu niki, da je tu bila kula kneza Šalinovića, po čemu se i obližnji konšiluk nazvao Šalinoviće. Kažu drugi, da su pripovidali, da se u istoh nahodi zakopanog blaga, i da je više i više jih na isto nagazili, da je ista udesna itd. Dakako da se iz te pridaje nemore u ničem okoristiti ni arkeolog ni povjestničar, ali opet dovoljne su dokazati strahopočitanje u kojoj su je držali predji, a i slide je držati potomci, a prilično da je tomu dalo povod množija i različnost starinskih predmeta, kojih se na istoj nahodilo i još danas se nalaze.
Samo u ovom kratkom pasusu, navedeni su iznimno zanimljivi podaci iz kojih možemo izvući niz informacija korisnih za proučavanje antropologije, numizmatike, etnologije, arheologije i povijesti našeg naroda. Iako je u svom članku don Petar Kaer skeptičan prema narodnoj predaji o postojanju zakopanog blaga na Gradini više Mateljkovih kuća, te sugerira kako podatke iz tih priča ne može iskoristiti niti arheolog niti povjesničar, činjenica je kako je „blago“ ipak na koncu pronađeno.
Naime, Arheološki je muzej u Splitu 1908. god. kupio 328 komada Balejeva novca nađenog u selu Pasičina i za to platio 61,10 Kr. (Kruna). Ovoj brojci svakako treba pribrojiti 141 primjeraka kovanica novca iz iste ostave, iz zbirke metkovskog suca Moscovita. Podatak o kupnji je nađen u arhivi Arheološkog muzeja u Splitu pod br. 135/1908. Numizmatičke knjige su izgubljene pa se ne može pouzdano tvrditi, ali sasvim sigurno je da su jedan dio ili sve pokupili američki vojnici u tijeku Prvog svjetskog rata kada su boravili u ovom muzeju. Međutim, u ovj priči je najvažniji podatak da su Balejev novac seljaci pronašli na lokalitetu Gradina poviše Jezerca i da je tamo bilo dosta slomljenih keramičkih posuda od kojih su neke završile u kolekciji suca Moscovita.
Po svemu sudeći, Balejev novac koji su pronašli briški i pasičanski seljaci je doista predstavljalo „zakopano blago“ s gradine, po narodnoj predaji i legendi koju su širili ti isti seljaci, a don Petar zapisao dvadesetak godina prije samog slučajnog nalaza. Ako je Balejev novac doista „zakopano blago“ iz narodne legende, onda možemo govoriti o kontinuitetu prenošenja usmenih predaja kroz razdoblje dugo 2.000 godina. Naime, Balejev novac je kovan u 2. st. pr. Kr., a pronađen početkom 20. stoljeća što nam govori i o kontinuitetu autohtonog stanovništva koje je nastanjivalo naše prostore i generacijama prenosilo informaciju o „zakopanom blagu“. Pronalazak u Pasičini dao je najveći broj primjeraka Balejeva novca ikada pronađenih na teritoriju RH u jednoj ostavi, što naravno govori mnogo, osobito o kontaktima naroda ovoga kraja s Ilirskim kraljevstvom, kojem je u to doba vjerojatno i samo pripadalo.
Stoga je udruga građana Obličevac odlučila nakon akcija „Izleta na gradinu Rukavac“ (https://www.klikploce.com.hr/foto-izlet-na-gradinu-rukavac/) posjetiti lokalitet gradine više Mateljkovh kuća u Bristi i vidjeti što se na njoj nalazi. Ali prije toga smo trebali razrješiti dvojbu tko su Kaerovi Mateljci i gdje se nalaze njihove kuće odnosno opisana gradina više njihovih kuća?
Prezime Mateljak je vrlo često prezime u gradovima Ploče i Metković, tako da je oko 2010. godine, u Gradu Ploče zauzimalo 15., a u Gradu Metković 47. mjesto po ukupnom broju nositelja. U Enciklopediji hrvatskih prezimena u natuknici za prezime Mateljak stoji: Mateljci su Hrvati, najvećim dijelom iz okolice Ploča. U prošlih 100 godina rođeno ih je razmjerno najviše u Staševici kraj Ploča i Desnama kraj Opuzena, u mjestima u kojima se svaki deseti stanovnik prezivao Mateljak. U Hrvatskoj ih danas živi oko 260 u preko 70 domaćinstava……….Mateljci su prisutni u osam hrvatskih županija, u ukupno 18 općina i 23 naselja, najviše u Metkoviću (90), Staševici (50), Pločama (25), Zagrebu (10) i Gradcu kraj Ploča (10)…(Enciklopedija hrvatskih prezimena, Nacionalni rodoslovni centara, 2008. g., str. 667).
Zaselak Mateljci, odnosno kuće o kojima Kaer piše, nalaze se u Bristi i do njih stižemo desetak minuta dugom vožnjom automobilom sa Staševice (može se doći i drugim putem iz Spliica). Nakon dolaska u relativno dobro očuvano selo Mateljci, gdje nas je dočekao domaćin Zdravko Hajrović, bilo nam potrebno još petnaestak minuta uspona na vrh brda sjeverno od zaselka.
Situacija na terenu se nije mnogo izmjenila unazad 150 godina kada je o ovoj gradini pisao i don Petar Kaer. Sam vrh gradine, ili glavica kako je Kaer naziva, je pravilno zaobljena ali bez ikakvih bedema i gradnje, tako da je vrlo vjerojatno služila kao kontrolna izviđačka točka s koje se kao na dlanu vidi staševičko jezero / polje Jezerac. Gradinom bi se u ovom slučaju moglo smatrati niz podgradinskih kaskadnih naselja koji se pružaju od vrha prema podnožju koje nalazimo osobito na južnoj i istočnoj strani. Ono što je Kaer primjetio davne 1885. godine da se na samoj gradini a osobito oko nje može pronaći „množija i različnost starinskih predmeta“ i danas stoji. Naime, podgradinska kaskadna naselja vrve od prapovijesnih artefakata pa smo nasumičnim površinskim odabirom našli ostatke ilirske keramike i dio sjekirice te djelove antičke amfore a možda čak i korintske keramike. Precizan period korištenja ovih artefakata će odrediti arheološka struka ali je sigurno kako je u razdoblju od IV. do I. st. pr. Kr. na ovom području boravilo razvijeno i relativno bogato ilirsko pleme (vrlo vjerojatno Ardijejci) koji su trgovali s Grcima i Rimljanima. Naime, iz ove gradine vodi stari prapovijesni put koji ide preko današnje crkve Svih Svetih do gradine iznad Plečaša gdje se penje na prijevoj u podnožju gradine Rukavac, a potom spušta preko zaselaka Ostojići i Resna Kosa na Baćinska jezera odnosno luku Sladinac. Znamo kako je luka Sladinac, ili Portina kako je danas Pločani nazivaju, bila izrazito aktivna upravo u razdoblju od IV. do I. st. pr. Kr. pa je lako za pretpostaviti da je upravo u njoj doazilo do razmjene ili kupoprodaje ilirskih za grčko rimske proizvode. Ilirima Ardijejcima s Mateljkove gradine je možda trebalo par sati pješačenja da stignu do luke Sladinac.
Zanimljivo je da smo na sjevernoj strani padina naišli na nekoliko ostava, odnosno špilja ili pripećaka, koje su služile kao „špajze“ gdje bi iliri ostavljali svoju hranu i piće jer se je na takvim mjestima mogla najbolje i najduže očuvati njihova kvaliteta i svježina. Možemo postaviti i logično pitanje: da li je baš u ovim ostavama pronađen Balejev novac? Nadalje, Kaer u svom članku iz 1885. godine piše da je oko gradine „vidjeti tolilko suhozidnih meteriza, i kad je po istoj razsijano silesija hrbina, ugladjenog kamenja“ što također odgovara današnjem stanju. Naime, od Mateljkove gradine prema sjeverozapadu, odnosno u smjeru Pasičine, se jasno uočavaju megalitske strukture ali je o njihovoj namjeni i vremenu nastanka vrlo teško govoriti bez prethodnog arheološkog istraživanja.
Zbog obilja površinskih artefakata, niza naseljenih kaskadnih objekata i nekolicine ostava, može se pretpostaviti da je gradina ali i cijeli podgradinski prostor u Mateljcima mogao imati ulogu naselja u prapovijesti, vrlo vjerojatno u razdoblju od IV. do I. st. pr. Kr. Međutim, to ćemo ostaviti struci koju pozivam da napravi arheološka istraživanja i nakon toga konzervira gradinu koja bi se potom mogla koristiti u turističke svrhe. Pozivam također i Grad Ploče da napravi dodatni napor te proširi i uredi postojeću staru pješačku stazu između Pline i Briste, odnosno između zaselaka Resna Kosa i Ostojići u Plini te Plečaši i Mateljci u Bristi, i na taj način poveže svoja dva ruralna dijela. Na takav bi način svi mogli imati višestruku korist od razvoja ruralnog turizma do revitalizacije danas napuštenih dijelova Grada Ploča.
Sudionici posjete „Gradini više Mateljkovih kuća“ 11. siječnja 2023. godine:
- Ivan Alduk, arheolog i konzervator, pročelnik Konzervatosrkog odjela u Imotskom
- Miško Erak, predsjednik udruge Obličevac
- Jure Jovica, član udruge Obličevac
- Boro Bustruc, član udruge Obličevac
- Neven Nikolac, član udruge Obličevac
- Zoran Bule, član udruge Obličevac
- Vinko Herceg, zaljubljenik u arheologiju iz Ljubuškog
- Markica Vuica, predsjednik udruge Baštinik iz Metkovića
- Zdravko Hajrović, domaćin u Mateljcima
Miško Erak, autor knjige Ilirski krugovi života u Plini, Gradu Ploče i Donjoj Neretvi i predsjednik udruge za očuvanje kulturno-povijesne baštine „Obličevac“
FOTOGRAFIJE:
Naslovna fotografija: Članovi udruge Obličevacu Mateljcima 11. siječnja 2023. godine
- Brista – Mateljci
- Članovi Obličevca na vrhu Mateljkove gradine
- Domaćin Zdravko Hajrović
- Ilirska ostava ispod gradine u špilji – da li je ovdje pronađen Balejev novac?
- Istraživač u ilirskoj ostavi – špilji
- Jezerac s Mateljkove gradine
- Marenda ispod Mateljkove gradine
- Mateljkova gradina – vrh
- Megalitske strukture ispod Mateljkove gradine
- Ekipa u zaselku Mateljci u Bristi (gornji red s lijeva na desno: I. Alduk, Z. Hajrović, J. Jovica, Herceg i M. Erak, donji red s lijeva na desno: Z. Bule, B. Bustruc, M. Vuica i N. Nikolac)
- Ostaci iz željeznog doba
- Zaslužena Nenina gregada