By Vremena se mijenjaju pa tako i djeca i odnos roditelja s djecom. Dok su djeca nekad skakala po stablima i lokvama na cesti, ova današnja takve stvari vide jedino na nekom od ekrana, bilo da igraju igricu ili gledaju neki crtani film. Roditelji se ponašaju previše zaštitnički, potpuno drugačije od roditelja prije 20 ili 30 godina, što dovodi do toga da većina djece dane radije provodi pred ekranima nego u igri i druženju na otvorenom. To je dovelo do toga da su danas djeca motorički mnogo slabija. Svaka generacija sve je slabija, a odgode upisa u školu postale su sasvim normalna pojava.
O izazovima današnjeg roditeljstva Dalmacija Danas razgovarala je s dr. Rankom Rajovićem, šefom Katedre za neuroznanost u odgoju i obrazovanju na Pedagoškom fakultetu u Kopru te autorom međunarodnog NTC programa.
U čemu griješe današnji roditelji kada je u pitanju odgoj djece?
„Današnji roditelji često imaju najbolje namjere, ali pretjeruju u zaštiti djece od svakodnevnih izazova. To može uključivati preveliku pomoć u rješavanju problema, izbjegavanje situacija koje bi mogle rezultirati frustracijom i previše pravila koja ograničavaju samostalno istraživanje. Na taj način djeci se uskraćuje prilika da razviju vještine rješavanja problema, samopouzdanje i otpornost. Također, zbog ubrzanog ritma života, roditelji ponekad ne uspijevaju posvetiti dovoljno vremena kvalitetnom druženju s djecom.“
Zbog čega imamo sve više odgoda upisa u prvi razred? Zašto nam je svaka generacija sve slabija?
„Jedan od glavnih razloga je manjak kretanja i igre u ranoj dobi. Djeca sve više vremena provode pred ekranima, što negativno utječe na razvoj motoričkih sposobnosti i koordinacije. Smanjena fizička aktivnost povezana je i s usporenim razvojem neuralnih veza u mozgu, što može rezultirati kognitivnim kašnjenjima. Pored toga, prezaštićivanje roditelja i izbjegavanje situacija koje zahtijevaju samostalno razmišljanje također pridonose slabijim generacijama.“
Kada se dječji mozak najviše razvija? Kakve bi poticaje svojoj djeci roditelji trebali davati u tom periodu?
„Mozak djeteta najintenzivnije se razvija do sedme godine života, a posebno u prvim godinama. To je ključno razdoblje za razvoj motorike, govora, socijalnih vještina i kognitivnih sposobnosti. Roditelji bi trebali omogućiti djeci puno slobodne igre, kretanja, interakcije s vršnjacima te aktivnosti poput crtanja, slaganja puzzli i igre na otvorenom. Poticanje znatiželje i istraživanja okoliša ključni su za razvoj neuralnih mreža.“
Danas djeca previše vremena provode pred ekranima. Kada djeca mogu početi koristiti mobitel? Koliko dnevno im dati da koriste mobitel, tablet…? Na koji način ih ograničiti?
„Stručnjaci preporučuju da djeca mlađa od dvije godine uopće ne koriste ekrane. Za djecu predškolske dobi ekran bi trebao biti ograničen na najviše jedan sat dnevno, a školska djeca ne bi trebala provoditi više od dva sata dnevno pred ekranom. Ključno je uvesti jasna pravila i rutine, poput zajedničkog dogovora o vremenu korištenja. Roditelji bi trebali biti uzor i ograničiti vlastitu upotrebu ekrana.“
Kako djeci vratiti duboku pažnju?
„Duboka pažnja razvija se kroz aktivnosti koje zahtijevaju strpljenje i fokus, poput čitanja knjiga, crtanja, slaganja kockica ili igre u prirodi. Ključ je smanjiti ometanje tehnologijom i omogućiti djeci vrijeme za dosadu, jer upravo iz dosade dolazi kreativnost.“
Današnja djeca slabo se kreću, mnogo je pretilih. Kakve sve posljedice to nekretanje ima za dječje zdravlje?
„Nekretanje dovodi do pretilosti, slabijeg mišićnog tonusa i problema s koordinacijom. Također, nedostatak fizičke aktivnosti negativno utječe na kognitivni razvoj jer mozak kroz pokret dobiva važne podražaje. Fizička neaktivnost povećava rizik od kroničnih bolesti poput dijabetesa, srčanih oboljenja i problema s kralježnicom.“
Štitimo li danas previše djecu? Kako to utječe na njih?
„Prezaštićivanje onemogućava djeci da razviju otpornost, samopouzdanje i samostalnost. Djeca koja nisu naučila suočavati se s izazovima često razvijaju tjeskobu i nesigurnost. Roditelji trebaju omogućiti djeci da pogriješe, nauče iz svojih pogrešaka i steknu životne vještine kroz iskustvo. Djeca moraju da se malo pomuče, da savladaju neki problem i prepreku, jer tako se razvija samopouzdanje.“
Kako se ponašati s djecom u pubertetu? Može li ih se u tim godinama preodgojiti?
„Pubertet je izazovno razdoblje jer djeca traže vlastiti identitet i više se udaljavaju od roditelja. Iako je teže mijenjati navike u toj dobi, nikada nije kasno za promjenu uz dobru komunikaciju i pozitivan primjer. Ključno je postaviti granice, ali ih i uključiti u odluke te pokazati razumijevanje za njihove osjećaje. I jako je važno znati kako društvene mreže mogu odvojiti tinejdžere od roditelja pa je tu potrebno raditi na edukaciji roditelja.“
U kratkim crtama, što je NTC sustav učenja?
„NTC sustav učenja temelji se na poticanju kognitivnog razvoja kroz igru, asocijativno razmišljanje i fizičku aktivnost. Cilj je razviti empatiju, samopouzdanje funkcionalno znanje kod djece, a ne samo puko memoriranje. NTC metode uključuju povezivanje pojmova, postavljanje zagonetki i korištenje logičkih igara kako bi se mozak dodatno stimulirao, a sve to kroz igru, tj. NTC je specifičan po tome što je to kompleksno učenje, nekako usput, a liči na igru. Recimo kada postavimo pitanje u vrtiću: Što povezuje kornjaču i viteza? Djeca razmišljaju, vrte informacije po glavi, imaju različite asocijacije i na kraju daju odgovor – oklop. I svaki put traže još jedno pitanje… Današnje izazove u odgoju moguće je prevladati kvalitetnom komunikacijom, poticanjem igre, kretanja i samostalnosti te ograničavanjem tehnologije. Sve ove mjere ne samo da poboljšavaju fizičko zdravlje djece, već i njihov kognitivni i emocionalni razvoj.“
Izvor: Dalmacija Danas
