By Nastavljamo s objavljivanjem materijala u obliku članaka kojima promoviramo novu knjigu MIška Eraka “Kamena knjiga mrtvih – Stećci Grada Ploča“ koja uskoro izlazi iz tiska. U nastavku se nalazi ČETVRTI članak naslova – 4. ISTRAŽIVANJA DON PETRA KAERA
Petar Kaer rodio se 10. prosinca 1848. godine u Makarskoj u umjetničkoj obitelji čiji je pater familias, iako po zanimanju postolar, bio samouki slikar. Naime Petrov otac Frane slikao je ulja za crkve u Baškoj Vodi, Selcima na Braču i po Pelješcu (Trpanj, Gornja i Donja Vručica), ali ostavio je i nekoliko djela u crkvama Donje Neretve (Opuzen, Komin) i zanimljivo u crkvi svetog Nikole u Borovcima, gdje je njegov sin 1887. godine službovao kao župnik. Petar je od oca naslijedio umjetnički dar, tako da je bio vrstan crtač, ali i nadareni glazbenik koji je svirao flautu. Klasičnu gimnaziju završio je u Splitu 1867. godine kao pitomac biskupskoga sjemeništa, a teologiju na Centralnom bogoslovnom sjemeništu u Zadru 1871. godine. Za svećenika ga je u 22. godini života zaredio biskup Marko Kalogjera 29. lipnja 1870. godine.
Na početku svećeničke karijere župničke je službe uglavnom obavljao u mjestima u zaleđu Biokova i ispod Mosora sve do 1893. godine, kada je premješten na šibensko područje. U tom je vremenu bio župnik ili kapelan u sljedećim župama:
• Krstatice, Imotski (1871. – 1876.)
• Zagvozd, Imotski (1877. – 1882.)
• Desne, Donja Neretva (1883.)
• Brista i Pasičina, Donja Neretva (1883. – 1885.)
• Slivno Ravno, Donja Neretva (1885. – 1886.)
• Borovci, Donja Neretva (1887.)
• Žrnovnica, Split (1888. – 1893.).
Paralelno sa službom župnika bio je i prosvjetar, odnosno učitelj u pučkim školama u Zagvozdu, Slivnu Ravnu i Žrnovnici. Pred kraj života don Petar Kaer osnovao je Makarsku gradsku biblioteku kojoj je prilikom otvorenja 1916. godine darovao i svoju privatnu knjižnicu koja je brojala preko 2 000 primjeraka rijetkih knjiga.
Prezime Kaer (francuski Cayer) francuskog je,odnosno bretonskog podrijetla. Postoje podaci da je don Petar vrlo vjerojatno potomak projektanta/graditelja Kaštel Novog. Don Petar Kaer bio je jedan od posljednjih intelektualaca renesansnog tipa aktivno djelujući kao svećenik, pisac – poliglot (svoje članke objavljivao je na latinskom, hrvatskom, francuskom i talijanskom jeziku), slikar, glazbenik, prosvjetar i bibliotekar. Međutim Kaer je najviše zapamćen kao povjesničar, arheolog, antropolog i etnolog krajeva u kojima je službovao, osobito u Donjoj Neretvi, gdje ostavio neizbrisiv trag. Osim što je kao župnik službovao u čak četiri župe na današnjem području Donje Neretve, don Petar Kaer Bristu i Pasičinu (odnosno Grad Ploče) koncem 19. stoljeća stavio je na europsku i svjetsku arheološku i antropološku kartu.
To se dogodilo 1885. godine, kada je objavio članak u vodećem hrvatskom arheološkom časopisu toga doba (Viestnik hrvatskoga arheologičkoga družtva, str. 107-113., god. VII, Zagreb, 1885.) pod naslovom Starine u Bristi – Pasičini okružn. poglavarstva Metkovskoga, u kojem je detaljno opisao 4 gradine i 48 gomila koje je identificirao u župi svog službovanja, danas na području Grada Ploča. U tom iznimno korisnom članku Don Petar Kaer vjerno opisuje četiri gradine ali i čak 48 prapovijesnih gomila koje su tada bile razasute po cijelom prostoru Briste i Pasičine. Svakoj opisanoj gomili don Kaer je pridružio narodno ime (ako je ono postojalo), poziciju, položaj, veličinu, ali opisao i njezine eventualne specifičnosti.
Drugi je put Kaer stavio Bristu i Pasičinu, ali i Slivno Ravno na svjetsku arheološku kartu kada je objavio članak Pierres sepulcrales Dalmates odnosno Stećci okruga neretvanskog koji je prvi put preveden na hrvatski jezik u ovoj knjizi.
ISTRAŽIVANJE NAJVEĆE PRAPOVIJESNE GOMILE U GRADU PLOČE PORED CRKVE SVIH SVETIH U BRISTI
U Stećci okruga neretvanskog Kaer detaljno opisuje stećke na lokalitetima u kojima je kao župnik službovao u Donjoj Neretvi a to su Brista – Pasičina i Slivno Ravno. Nekoliko godina prije Kaerovog dolaska za župnika u župu Brista – Pasičina, brišćanski su seljaci, pokušavajući proširiti groblje kod crkve Svih Svetih, uništili oko 4 metra južnog dijela gomile koja se tada protezala do same crkve. U uništenom dijelu gomile pronađeno je niz grobova i/ili grobnica drevnog naroda za koji mu seljaci nisu mogli precizno reći njihov raspored i konstrukciju. Jedino u što su seljaci bili sigurni jest ogromna veličina pronađenih koštanih ostataka – velikih kostiju ili kako su ih oni nazivali koščurina. Čim je postavljen za župnika u župi Brista – Pasičina, Kaer provodi forenzička ispitivanja i utvrđuje pravo stanje stvari, nakon čega samostalno istražuje gomilu i to na njezinom sjeveroistočnom dijelu u kojem otkriva grobne škrinje (a ne stećke) poredane u tri koncentrične kružnice na obodu.
Kaer u članku upozorava čitatelja kako su župna crkva i prateći objekti, uz koje se nalazi i suvremeno groblje, nastali u 17. stoljeću, a sagrađeni su uglavnom grobnim kamenjima i stećcima koji su nekada na istom mjestu tvorili drevnu nekropolu. Kaer je nabrojao i djelomično opisao samo nekoliko preostalih monolita – stećaka razasutih po šamatoriju crkve, koji su prije pokrivali, odnosno služili kao poklopnice grobova nama nepoznatog naroda. Kaer cijelo vrijeme sugerira da je prostor današnje crkve nekoć služio kao mjesto drevnih grobnica nama nepoznatih naroda koji su se ukapali u gomilama i pod stećcima koji su s vremenom upotrijebljeni u sekundarnoj ugradnji, što smatra vandalskim činom koji se i dalje prakticira, unatoč zakonima koje je u tom smislu proglasila austrijska vlada. Kaer na najizrazitijem genio loci Grada Ploča identificira samo 5 dislociranih stećaka, od kojih neki još uvijek služe kao poklopnice suvremenih grobnih raka. Na prapovijesnoj gomili tik uz crkvu već u Kaerovo doba nije bilo niti jednog jedinog stećka, ali on je bio siguran da su se tamo nekoć nalazili jer na ovim gomilama, uobičajenim za nekoliko regija Dalmacije, mogu se naći veliki stećci, a samo stotinu metara južnije na prapovijesnoj gomili Mažetina u tom su se trenutku stećci još uvijek nalazili.
Gomila koju potom opisuje u Kaerovo je doba imala promjer 43 metara i dužinu nagiba oko 23 metra. Ovdje Kaer daje precizne uzdužne udaljenosti između triju redova pronađenih grobnih škrinja (s razmakom od 1,60 m između prvog i drugog i 1,30 m između drugog i trećeg reda), dok je visinske razlike među njima iznio u članku Starine u Bristi – Pasičini okružn. poglavarstva Metkovskoga.
Nakon utvrđivanja činjeničnog stanja Kaer počinje, prema vlastitim riječima, s malim istraživanjima, a potom i s iskapanjima gomile. Na obodu njezine sjeveroistočne strane pronalazi 9 grobnih škrinja poredanih u tri reda koncentričnih kružnica i to pet grobnica u prvom, tri u drugom i jednu u trećem redu, sve na istoj strani. U nastavku potvrđuje sve ono što je o konstrukciji, dimenzijama i pokućstvu grobnih škrinja već napisao u članku Starine u Bristi – Pasičini okružn. poglavarstva Metkovskoga. Za razliku od potonjeg članka, ovdje je nešto opširniji kada piše o više pronađenih lubanja s izraženom dolihocefalijom i nekim tragovima primitivne keramike u grobnom pokućstvu.
Kaerov tekst predstavlja najautentičnije svjedočanstvo napisano o gomilama, stećcima i konstrukciji grobnih škrinja u 19. stoljeću. Vjerujem da je upravo taj dio članka zasmetao pobornicima srednjovjekovlja stećaka odnosno bečko-berlinskoj školi i austro-ugarskoj struji. Stoga ne iznenađuje da su M. Hoernes i njegov pobočnik V. Vuletić Vukasović objavili kritiku Kaerovog članka, za one prilike, iznimno brzo, odnosno iste godine kada je i tiskan. M. Hoernes u bečkom Mitteilungen der Anrop. Gesellschat a V. Vuletić Vukasović u hrvatskoj Smotri. Općenito govoreći, ti su tekstovi više političke nego stručne naravi i ciljaju na Kaerov lik spočitavajući mu da samo piše o dalmatinskim stećcima jer ne poznaje bosanskohercegovačke koji su, po njima, različiti i stoga nema pravo i ne može generalizirati zaključke.
Međutim Kaer je napisao briljantan članak iz kojeg saznajemo više korisnih informacija nego iz svih tekstova napisanih o stećcima u 19. i prvoj polovici 20. stoljeća. On već tada poznaje i opisuje konstrukciju grobnih škrinja u prapovijesnoj gomili ispod stećaka tako da precizno dočarava njihov raspored u prostoru, ali i detaljno opisuje sve konstrukcijske dijelove uključujući poklopnice, obložnice i učelke.
Izvedeni dokazni materijal bio je dovoljan razlog austro-ugarskoj struji za uzbunu jer glasi: Napravio sam jedno od prvih znanstvenih istraživanja uopće na prapovijesnoj gomili, s koje su u 17. stoljeću poskidani stećci i danas se nalaze svuda uokolo u sekundarnoj uporabi, u kojoj su seljaci prije nekoliko godina pronašli drevno groblje puno velikih kostiju nepoznatog naroda, a ja sam pronašao 9 prapovijesnih grobnih škrinja i u njima ostatke lubanja izražene dolihocefalije (koje sam poslao u Arheološki muzej u Split na analizu) i tragove primitivne keramike kao grobno pokućstvo.
Sigurno je najvažniji dio Kaerovog opusa o stećcima istraživanje velike prapovijesne gomile pored crkve Svih Svetih u Bristi u zaleđu Ploča na kojoj je nedvojbeno dokazao kako su stećci materijalni trag prastarih vremena koji potvrđuju da je nekad na našem prostoru živio drevni narod. Ovdje je sve potpuno jasno, radi se o prapovijesnim grobovima (možda čak i nepoznatog naroda) u prapovijesnoj kamenoj gomili – tumulu na kojem su se nalazili prapovijesni stećci, danas razasuti posvuda oko gomile.
Ti Kaerovi zaključci, izvedeni na temelju istraživanja prapovijesne gomile u Bristi koja se nalazi u brdovitom zaleđu Ploča, nedvojbeno su zasmetali Beču u provođenju novopostavljene paradigme o srednjovjekovlju stećaka. Ujedno su bili okidač za orkestrirane napade na don Petra Kaera koje su predvodili M. Hoernes i V. Vuletić – Vukasović, a poslije im se pridružila i većina članova arheološke struke. Nasilnim ušutkavanjem don Petra Kaera poražena je i znanost i istina, a posljedice tih događaja prije više od stotinu godina osjećamo i danas.
Don Petar Kaer svojevremeno je, krajem 19. stoljeća, bio na pravom tragu da odgovori na pitanje tko je stariji: dalmatinske crkve ili njezini stećci? Naime don Kaer je tada bio, ne jedan od rijetkih, već jedini arheolog koji je problemu pristupao teoretski utemeljeno i s praktičnim iskopavanjima i istraživanjima na terenu. Na veliku štetu, prije svega znanosti, u tome je spriječen, odnosno ušutkan na brutalan način od strane kulturne politike Austro-Ugarske Monarhije i njezinih poslušnika.
NEPREPOZNAT I NEVREDNOVAN LIK I DJELO DON PETRA KAERA
Uvjeren sam da je don Petar Kaer moralna i stručna vertikala svoga doba, ali moglo bi se reći da se tek 150 godina od objavljivanja njegovih najvažnijih članaka o stećcima postupno vraćamo na njih i otkrivamo djela neprolazne vrijednosti. Naravno da ne postoji savršeno djelo bez ikakvih mana, ali Stećci okruga neretvanskog je najbolje djelo o stećcima do tada napisano čija je razina dostignuta tek 1950. godine, kada Benac objavljuje svesku o nekropoli Radimlja pored Stoca. Također je potpuno jasno da je don Petar Kaer, za razliku od svojih neistomišljenika, u međuljudskim odnosima i znanstvenim raspravama primjenjivao kršćanska načela i nije se niti u jednom trenutku dao pokolebati. Zbog čega onda don Petar Kaer nije prepoznat u obimu i intenzitetu koji njegov život i djelo zaslužuju?
Na to pitanje ne postoji vrlo jednostavan odgovor, ali se naslućuje. Djela i rezultati don Petra Kaera bačeni su u zapećak ili su prepušteni bespućima povijesne zbiljnosti nakon što je austrijska struja iznijela projekt postavke nove paradigme o srednjovjekovnoj starosti stećaka. Čini se kako su Kaeru u tom trenutku okrenuli leđa i njegovi dotadašnji istomišljenici kao don Šime Ljubić, tako da je u jednom trenutku ostao potpuno sam na vjetrometini. Siguran sam da ga nova situacija nije zasmetala niti da je promijenio svoje mišljenje, ali kako povijest uvijek pišu pobjednici, njegove teze o stećcima postupno su se marginalizirale dok nisu potonule u potpuni zaborav.
Vidljivosti i prepoznatljivosti njegova djela nije pomogla ni epizoda kada se porječkao, pa sudski i crkveno tužakao s najvećim hrvatskim arheološkim autoritetom toga doba – don Franom Bulićem. Taj crimen mu nije nikada oprošten jer je kao znanstvenik smješten na margine svih događanja i gotovo izbrisan iz kolektivnog pamćenja naroda kojemu je toliko toga nesebično darovao. Ne ulazeći u meritum njihova prijepora, tj. je li don Bulić krivotvorio godinu i mjesto pronalaska ulomka nadgrobne menze s natpisom i imenom svetog Dujma, mišljenja sam da don Kaera trebamo vrednovati po ostalim arheološkim, antropološkim i etnografskim doprinosima, osobito onima koje je napravio za Bristu i Pasičinu, odnosno za Grad Ploče i donju Neretvu. Čvrsto vjerujem da don Petar Kaer zaslužuje makar svoju ulicu u Gradu Pločama zbog doprinosa arheološkoj znanosti i značaju Donje Neretve, a moglo bi se razmisliti i o spomeniku tom velikanu. Međutim skulptura bi u tom slučaju morala biti apstraktna jer don Kaer, unatoč svim publiciranim djelima iza sebe, nije ostavio fotografiju služeći svom narodu, pritom ne misleći previše na vlastiti probitak.
Kaerovo najvažnije djelo Makarska i Primorje prvi put objavljeno je 1914. godine, a pretiskano u Zagrebu 2020. godine. Don Petar Kaer umro je 24. rujna 1919. godine u Makarskoj, gdje je i pokopan u svećeničku grobnicu na gradskom groblju.
Miško Erak, autor knjige Ilirski krugovi života u Plini, Gradu Ploče i Donjoj Neretvi, dobitnik osobne nagrade Grad Ploča za 2023. godinu i predsjednik udruge za očuvanje kulturno-povijesne baštine Obličevac
FOTOGRAFIJE:
Naslovnica – Naslovnica knjige „Kamena knjiga mrtvih – Stećci Grada Ploča“ koja uskoro izlazi iz tiska s nazivom 4. ISTRAŽIVANJA DON PETRA KAERA
Slika 1. – Prapovijesna gomila pored crkve Svih Svetih u Bristi najveća je u Gradu Ploče
Slika 2. – Tlocrt i presjek velike prapovijesne gomile koja se nalazi tik uz crkvu Svih Svetih u Bristi (crtež: M. Erak, 2024.)
Slika 3. – Stećak s reljefnim motivom latinskog križa ugrađen je u dovratnik mrtvačnice/kapelice preko puta crkve Svih Svetih u Bristi
Crtež 4: Presjek dalmatinske nekropole s prikazom unutarnjeg rasporeda grobnih komora i Slika 4. – grobne komore i stećci na nekropoli Grebine Crnoća
Crtež 5: Dalmatinska gomila sa stećcima i Slika 5. – prapovijesna gomila sa stećcima na nekropoli Grebine Crnoća
Crtež 6. i slika 6. – Kaerov crtež inspiriran je gradinom Grabovik koja se nalazi stotinjak metara zapadnije od crkve Svih Svetih i najveće prapovijesne gomile Grada Ploča
Crtež 7. i slika 7. – Stećak u šamatoriju crkve Svih Svetih, Brista
Crtež 8. i slika 8. – Stećak ispod južne suhozidane međe šamatorija crkve Svih Svetih, Brista
Crtež 9 i slika. 9. – Prapovijesna gomila uz crkvu Svih Svetih, Brista, u Kaerovo doba i danas
Slika 10: Faksimil naslovnice Kaerovog djela Makarska i Primorje reizdanog u Zagrebu (Izvor: knjižara Dominović, 2020.)
