Život u Pločama možda nije dinamičan i užurban kao u velikim gradovima, ali on ima svoju vrevu i onaj dio dana kad se čini kao da svi negdje žure.
Prije nego svi započnemo dan, ispunjavajući svoje obveze, trčeći u svakodnevnici koja ne mimoilazi ljude gdje god se oni nalazili, ova žena je već na svom radnom mjestu i upravo je ona doprinijela da nam olakša korak i uljepša dan.
Njena metla zamahnula je bezbroj puta prema smeću, čineći naše ulice čišćima. Njene ruke bezbroj su puta podignule odbačeni otpad koji smo možda upravo mi sami ostavili.
Od Doma kulture, preko naše rive do mosta, već dvadeset i osam godina Dragica Marević sa Staševice, svima nama uljepšava put.
Svojom teško zarađenom plaćom, podigla je troje djece i danas uživa sa svojom unučadi. Iako ima dijabetes, ne prestaje raditi i kaže:
– Možda nisam snažna kao kad sam bila mlada, a i bolesna sam pa više puta moram malo odmoriti ali čim mi bude bolje ja nastavim, dok sve ne bude kako treba. Evo reci mi je li čisto, ajde mala lipo pogledaj pa kaži!?
– Da čisto, ma prečisto draga teta Dragice!
Ne možete proći pokraj nje, a da vas lijepo ne pozdravi i upita kako ste, što je danas kudikamo važnije, da su nam čista srca. A ulice?
Ne trebamo ni za naše pločanske brinuti jer zato su te velike žene poput Dragice.
Autor: Eleonora Doboš