By Prosvjed bivših radnika Plobesta u Pločama. Već godinama pokušavaju doći do svojih 25 neisplaćenih plaća, putnih troškova, otpremnina. Okupili su se na mjestu gdje je bila tvrtka i sa sjetom, ali i gorčinom govorili o danima kada su tamo radili, prenosi Dnevnik.hr
Mirni prosvjed bivših, ogorčenih radnika Plobesta. U ovim su prostorima neki od njih proveli desetljeća. Mladen je radio više od 25 godina.
“Kad smo krenuli u stečaj, ovakvih kakav sam ja bilo je 300. Znači, 300 nas nije primilo plaće. Tražimo svoje, ne tražimo ništa tuđe. Neka se izvrši obveza prema nama”, rekao je Mladen Popovac.
Traže isplatu 25 plaća. U tvornici, osnovanoj davne 1955. godine, azbestna proizvodnja bila je baza. Izlagali su svoje zdravlje, a za novac koji su zaradili bore se godinama.
“Već punih 25 godina pokušavamo riješiti svoje zaostale, neisplaćene plaće, putne troškove, otpremnine i sve ostalo”, rekao je Milenko Herceg, koordinator ispred sindikata Novi sindikat radnika Hrvatske.
Ističu, poslu su bili maksimalno posvećeni. Čim je stigla direktiva EU-a prema kojoj se zabranjuje korištenje azbesta, odmah su, kažu nam, pokrenuli bezazbestnu proizvodnju, digli kredite, kupili licencu, strojeve.
“Sve se to ugasilo da bi netko došao i napravio, evo svi ovdje vidimo što. Vidimo i zašto smo danas. Tražimo ono što je nama netko trebao isplatiti”, rekao je Popovac.
“Mi smo u to vrime bili nosioci svojih obitelji i domaćinstava, a djeca su bila na školovanju. Morali smo raditi po tuđim dnevnicama da bismo školovali djecu i tu je ostala velika bol koji nas tišti”, rekao je Srećko Šimunović.
Objašnjavaju, problem je nastao privatizacijom kada je tvrtka prodana za 11 milijuna eura, a onda je državi prodana za 136 milijuna. U svemu tome oni se nisu uspjeli naplatiti. Kada je otvoren stečaj, bili su među zadnjima u naplatnom redu.
“Radilo se normalno, otvorio se stečaj, mi nismo primali plaće, a država je uredno naplaćivala sva svoja potraživanja. Mi smo inače bili poznati u svijetu po svojim proizvodima”, rekao je Ivo Družijanić.
Do onoga što im pripada pokušavali su doći na razne načine, pa i dopisima prema Vladi. Odgovor nisu dobili.
“Nikada nismo dobili odgovor, što nas je posebno revoltiralo. Nismo dobili nikakav odgovor ili smjernice i po tome smatramo da smo građani drugog reda ove nesretne države”, rekao je Milenko Herceg.
I zaključuju – nisu stali godinama, pa neće ni sada.
Piše
