Zabava i kultura

USUSRET IZLOŽBI Koraljko Greben: Reciklaža, priče i smiješna melankolija u umjetnosti

0

Uoči otvaranja Izložbe skulptura Koraljka Grebena u galeriji “Udruga osmijeha” portal Metković Net autoru je postavio nekoliko kratkih pitanja.

Kako biste opisali tematski fokus ove izložbe? Što ste željeli prenijeti kroz svoje radove?

Radi se  o retrospektivi radova koje sam stvorio zadnjih godina. Dosta radova je iz ciklusa „Zanemarenih životinja“ i ciklusa „Ljubav“ koji sam izlagao lani na samostalnoj izložbi u šibenskom Azimutu. Isto tako će se moći vidjeti nešto novih radova koji su stvoreni u ovoj godini.

Prijatelj Rogi je rekao da su njemu moji radovi smiješno melankonični, a kako za mene svaki rad ima svoju priču, vjerojatno samim time prenosim neku svoju životnu situaciju. Naravno da mi je kao i uvijek jako važna reciklaža. U konačnici bi se skroz složio sa Rogijem.

.Što vas je inspiriralo da odaberete naziv “Koraljko Greben” kao umjetničko ime? Ima li posebnu simboliku u kontekstu vašeg rada?

Do naziva Koraljko Greben je došlo sasvim slučajno. A možda i ne.

Uglavnom, to jedno skroz neobično okruženje i društvo sa kojim sam tada živio je kada su vidjeli kako tada, svoje slobodno vrijeme koristim u udaranje i klesanje po kamenu, mi je iz nekog ruganja i šale dalo taj nadimak. Koraljko je imalo nekakve sličnosti sa mojim pravim imenom, a Greben je samo po sebi zaokružilo priču. Kada sam po povratku doma u dolinu odlučio stvarati malo ozbiljnije, to ime mi se učinilo skroz prikladno za sve ovo. Kroz naziv se već tada provlači nekakva ekološka osviještenost jer svi znamo šta se događa sa koraljnim grebenima.

Kako se većina stvari i vrti oko reciklaže materijala i rada sa odbačenim stvarima, mislim da je taj naziv baš dobio puni smisao. Moram priznat da nisam planirao da ću otići skroz u tom smjeru, ali mi se sviđa.

Budući da je ovo vaša prva samostalna izložba, kako biste opisali proces stvaranja i odabira radova za ovu priliku? Postoji li određena poruka koju želite prenijeti posjetiteljima?

Prva samostalna u Zagrebu. Imao sam do sada neka manja skupna izlaganja u metropoli. Ništa se posebno nisam pripremao za Zagreb iako sam prije ljeta planirao ciljano raditi za ovo. Jednostavno su me pomele neke privatne situacije, druženja, vrućine tako da sam i stvarao nešto manje nego inače. A mislim to je sad već postalo „običaj“ da ljeti manje stvaram. Bilo je nešto rada na narudžbama, novih radova na ciklusu dalmatinskih velikana u Morisa na ušću Neretve i tako. Sve vam govori da sam završavao stvari koje sam dogovarao još lani, preklani a sramota me reći da sam već sad neke stvari prebacio za proljeće. Inače glede stvaranja sam više zimski tip.

Što se tiče  određene poruke posjetiteljima, nisam siguran da sam ja taj, neki nosilac poruka. Neka posjetitelji slušaju šta im poručuju partneri, djeca, roditelji. Neka osluškuju  i sebe. Volio bih da mi baš ljudi koji dođu, kažu kako su doživjeli radove i koju su poruku kroz njih doživjeli. Meni je najvažnije da stvaram i da se dobro zabavim. Ne razmišljam uvijek o porukama, iako se sigurno tako ne čini.

Kako vidite razvoj vaše umjetnosti u budućnosti? Postoje li tehnike, teme ili suradnje koje biste voljeli istražiti u nadolazećim projektima?

Vrijeme će pokazati u kojem smjeru ću otići. Imao sam lani plan, napraviti povratak na kamen. Raditi minimalistički, sa manje detalja u kombinaciji drvo, kamen i željezo.

Kada zatvorim oči točno vidim šta i kako želim ali eto. Očito mi još nije presušila ova reciklažna inspiracija. Mislim da sam stvorio taj neki svoj stil i da me ljudi prepoznaju bez mog potpisa. Naravno da bi se o kvaliteti dalo raspravljati. Baš danas na ušću u razgovoru sa prijateljima, umjetnicima iz Osijeka govorim, kako uvijek tražim greške i da me baš uočavanje istih tjera da budem bolji i da stvaram bolje, kompleksnije radove.  Vidjet ćemo. Sad sam stvarno fokusiran oko Zagreba.

Vidjeli smo ove nove fotografije u supermen odijelu, sam naziv izložbe „ Greben ti život“. O čemu se radi?

Odijelo je kupljeno prije par godina i čuvao sam ga baš za ovaj događaj. Slovo S sam pretvorio u G.Bilo je tu ideja da u penjačkom pojasu baš negdje visim , kako bi dobili efekt  letenja. Na kraju smo proveli to jutro na ušću i kao uvijek , dobro se zabavili.

Fotografije smo radili Marin Veraja ispred foto studija „Veraja“ i ja. Ovo je već ne znam koja po redu suradnja sa Marinom i skroz sam zadovoljan.

Nije mi namjera prikazati sebe u nekom superlativu ili se uspoređivati sa supermenom. Baš suprotno. Mislim da je svatko super ili manje super onoliko koliko može i želi. Samo to jutro dok smo radili fotke, smo se toliko nasmijali reakcijama ljudi, i ako ništa drugo, vrijedilo je zbog toga.

Naziv „Greben ti život“ gledam kroz dvije asocijacije.

Prva je naravno sličnost sa sad ovdje neprimjerenom izrekom koju smo svi više puta rekli ili čuli. A druga je ta da je Greben, nakon obitelji i prijatelja stvarno postao jako bitan u mom životu. Mogu reći da je to moj život.

Nije prvi put da se na neki način Greben spominje kroz igru riječi u nazivima izložbi.

Ok za kraj, kada spominjete Zagreb, može malo više o svemu .

Pa eto. Samo otvaranje je 23.9. u 19h.

Galerija „ Umjetnost osmijeha“ u Radićevoj 37.

Idem u Zagreb par dana ranije odraditi postav i nadam se da će sve proći ok.

Galerija funkcionira tako da je rezidencija, što znači da ću od 23. do 29. rujna biti u galeriji svaki dan od 12 do 19h. To vrijeme po potrebi bude klizno, pa pretpostavljam da budem i više od toga. Možda i manje ( hahaha). Zbog nemogućnosti brušenja, prašenja, rada sa alatom, ponesem neka platna, kistove i to vrijeme boravka u galeriji skratim radom. Možda ispadne nešto dobro.

Kao i uvijek tu su prijatelji iz doline koji su pomogli u cijeloj priči.

To su ovaj put „Guuc“ sa hladno prešanim sokovima, „Brewville“ sa svojim pivom, „Gaz“ benz sa vinima, „Stella j.d.o.o.“ i foto studio „Veraja“.

Hvala veliko svima !

Eto, za kraj pozivam sve Ljude koji su blizu i koji taj dan nemaju pametnijeg posla,

Da navrate na otvaranje. Vidimo se.

Tekst: MetkovicNet.com

Foto: Marin Veraja

Više u kategoriji Zabava i kultura