By Brana za zaštitu od soli neretvanske doline je pred ishođenjem posljednjih suglasnosti i dozvola te će do kraja godine biti spremna za financiranje. Riječ je o ključnom i nezaobilaznom strateškom projektu za budućnost Neretve. Zaključak je to sastanka župana Nikole Dobroslavića i ministrice ekologije Marije Vučković.
Dok se u dolini Neretve planiraju milijunski projekti navodnjavanja poljoprivrednih površina i projekti obrane od zaslanjenje tla i vode, Neretva se u gornjem toku potpuno devastira izgradnjom hidroelektrana. Ako se devastacije nastave ovakvim tempom uskoro nećemo imati što braniti jer vode u Neretvi neće biti, piše Slobodna Dalmacija.
Umjetnim kanalima će se preusmjeriti u hidroakumulacije u Republici Srpskoj. Pa, iako je Okružni sud u Banjoj Luci nedavno poništio jedno od odobrenja za izgradnja infrastrukturnih objekata hidroelektrane “Dabar“ d.o.o. Trebinje, na slivu rijeke Zalomke, u okviru projekta Gornji horizonti, to je tek kap u moru devastacija u gornjem toku rijeke Neretve.
Sudbina delte Neretve od granice pa do Ušća ukupne dužine od 22 kilometra uvelike ovisi i od hidroakumulacije Ulog, koja se već puni vodom iz Neretve i koja bi do kraja ove godine trebala proizvoditi struju.
Slana pustinja
Zbog projekta Gornji horizonti neretvanska dolina, nekada prozvana hrvatskom Kalifornijom, mogla bi postati beživotna slana pustinja. Naime, slana voda prodire u podzemne vodotokove, suše se pojedine sorte mandarina, a zaslanjenje tla smanjuje obradive poljoprivredne površine namijenjene intenzivnoj sadnji povrtlarskih kultura.
Uz neretvanske poljoprivrednike Gornji horizonti ugrožavaju i malostonske školjkare. Zbog manjeg dotoka slatke vode u Malostonski zaljev remeti se omjer saliniteta vode, što je iznimno važno za razmnožavanje i uzgoj kamenica i mušula.
I dok Elektroprivreda Republike Srpske zbraja dobit, dolina Neretve je zabrinuta za svoju budućnost jer će se velike količine vode iz Neretve preusmjerivati prema Dabru te će umjesto na Ušću završavati u turbinama za proizvodnju električne energije.
Stoga se neretvanski poljoprivrednici puno očekuju od projekta navodnjavanja i obrane od zaslanjenja doline Neretve, piše Slobodna Dalmacija.
Sustav je osmišljen ne samo kako bi zaustavio prodor zaslanjene-bočate vode, nego i kako bi se sanirala već učinjena šteta na terenu.
Sam projekt se većinom financira iz europskih strukturnih fondova, a dio i iz državnog proračuna. Podsjetimo, aktivnosti na pripremi projekta započele su još davne 2007. godine, kada je izrađena studija navodnjavanja doline donje Neretve te uspostavljen sustavni stručni monitoring zaslanjenosti podzemnih i površinskih voda i tla.
Pomična brana
Izgradnja pomične pregrade za obranu od soli zapela je zbog arheološkog nalazišta u koritu Neretve, koje je bilo potrebno konzervirati i urediti po pravilima struke. Naime, kod Komina, u koritu rijeke Neretve otkriveno je bogato arheološko nalazište čiji predmeti datiraju iz razdoblja procvata Narone, ali i kasnijeg doba. Najvjerojatnije je riječ o dva trgovačka broda stradala u brodolomu koji su prevozili robu prema antičkoj Naroni.
Međutim, nalazište je konzervirano i radovi mogu krenuti. Inače, sustav navodnjavanja predviđa akumulacije s nezaslanjenom vodom koja će se upuštati u sustav navodnjavanja, čime će se ispirati već zaslanjeno tlo. Slatka voda će se putem crpne stanice, mikroakumulacije i tlačne distribucijske mreže dovesti do 2199 hektara poljoprivrednih površina, što će omogućiti ispiranje soli iz gornjega površinskog sloja tla. Time će se poboljšati stanje površinskih i podzemnih voda u dolini rijeke Neretve.
Kako doznajemo, provedba ovog projekta planirana je kroz dvije faze. Na potezu između Komina i Opuzena planirana je izgradnja ključnog infrastrukturnog objekta sustava – mobilne pregrade kao fizičke barijere koja za cilj ima spriječiti prodor zaslanjene vode uzvodno.
Sama mobilna pregrada je projektirana tako da u ljetnom razdoblju kada je dotok vode u Neretvi smanjen bude podignuta sprječavajući tako ulijevanje mora, dok bi u ostalom dijelu godine bila spuštena na dno korita rijeke, gdje bi ostala i u slučaju velikog vodenog vala. Objekt se sastoji od armiranobetonskog temelja i pet čeličnih mobilnih segmenata, koji će spriječiti prodor zaslanjene vode u tok rijeke Neretve.
Bazen slatke vode
Kako je predviđeno, uzvodno od pregrade će se formirati bazen slatke vode za navodnjavanje neretvanske poljoprivrede. Za neometanu plovnost Neretve predviđena je izgradnja brodske predvodnice koja će moći propustiti brodove duljine do 60 metara i širine dvanaest metara prema Opuzenu i Metkoviću, a za migraciju riba izgradit će se riblja staza, pa su ovakvim projektnim rješenjem zadovoljni i ekolozi, ali i neretvanski turistički djelatnici.
Osim pregrade na rijeci Neretvi, projekt podrazumijeva i gradnju tlačne distributivne mreže za transport slatke vode u dužini od 116 kilometara kojom će se napajati 1887 hektara poljoprivrednih površina, što je vjetar u leđa neretvanskoj poljoprivredi.
Neretvanski poljoprivrednici s kojima smo razgovarali puno očekuju od sustava navodnjavanja koji će im uvelike olakšati ionako težak posao na njivama. Zalijevanje slanom vodom značajno umanjuje prinose, kupusnjača, lubenica te u konačnici i mandarina koji su jedino hrvatsko izvozno voće. Sve je to lijepo zamišljeno ako račune ne pomrsi HE Dabar i HE Ulog koji će “pokrasti“ vodu iz Neretve.
Prema Studiji izvodljivosti procijenjena vrijednost investicije iznosi 73,5 milijuna eura s PDV-om. Projekt je nominiran za sufinanciranje iz nacionalnog Programa konkurentnost i kohezija za razdoblje 2021-2027., a predviđeni rok izgradnje je četiri godine.
