By Nije niti može biti rekordna, ali je već sad trostruko bolja od lanjske ovogodišnja berba soli u stonskoj solani gdje je zbog dotrajalosti aktivna samo trećina kristalizacijskih bazena:
– Početkom kolovoza smo obrali 200 tona s tri bazena, iduća berba trebala je biti prije par dana ali nas je kiša omela. Bude li sve u redu, za dvadesetak dana ponovno beremo, ako vrijeme dopusti. Svakako, puno je bolje nego lani, tad smo samo jedan dan, 28. kolovoza odradili, a već sutradan je pala kiša, tako da smo na kraju uspjeli obrati samo 65 tona. Ove godine već smo na 200 tona, iako je to još uvijek malo. Dok se ne obnovi solana, vadimo sa samo tri bazena, što je šteta – kaže za Dubrovački vjesnik većinski vlasnik i direktor Stonske solane, ugostitelj Sveto Pejić kojega pitamo je li i on posegnuo za ‘uvezenim‘ radnicima kao neki drugi Pelješčani:
– Ne, ipak nismo angažirali stranu radnu snagu iz dalekoistočnih zemalja. Ove godine nam je prvog dana berbe trebalo 25 ljudi, a došlo ih je 55. Deset, dvanaest od njih Korčulana, dio iz Dubrovnika, nešto ljudi iz Stona i dio iz Hercegovine. Među beračima se našlo i sportaša, profesora, doktora i baš svi su bili oduševljeni jer znaju da ih uvijek čeka dobar objed od mušula, kamenica, školjaka, morskih jaja, pečene ribe u soli. Zato mi ne moramo brinuti hoće li biti berača – otkriva Pejić i objašnjava da rekordnu berbu ne mogu psotići s aktivna tri od ukupno devet bazena.
– Sol vadimo iz bazena Frano, Mundo i Petar i Pavo. Ostali su oštećeni. U zadnjih 60 godina najbolja je sezona bila 2003. kad smo obrali 3100 tona, no tad se vadilo sa svih bazena. A bilo je i godina kao 2014. da nismo ubrali ni grama. Najveća berba u povijesti dogodila se daleke 1611. za vrijeme Dubrovačke Republike, čak 6011 tona soli – kaže direktor solane koji još od 1997. ‘gura‘ projekt koji bi u Stonu obuhvatio proizvodnju eko soli, solnog cvijeta, te muzej soli kao turističku atrakciju.
– No kako bismo stvarno dobili potpuno čistu sol, nužno je ukloniti asfaltnu podlogu iz kristalizacijskih bazena i sve ih popločati kamenom. Bazen Lazar je, primjerice, popločan kamenom još u vrijeme Dubrovačke Republike, a najčišća sol iz njega je kasnije išla na bečki dvor. Mi sol i danas beremo po starinski, ručno, a tako ćemo i nastaviti – potvrđuje sugovornik i dodaje kako tri postojeće hrvatske solane proizvode između 10 i 12 tona soli, dok Hrvatska troši 60 tisuća tona samo za prehranu.
– Procjenjuje se da ukupna potrošnja za prehranu, kozmetiku i ceste iznosi od 120 do 250 tisuća, pa ostaje uvozna sol koja je jeftinija, ali i 93 posto oprana. Ako je netko bio u Italiji, Francuskoj, Portugalu, Španjolskoj, Siciliji, Tunisu vidio je da kod njih sol ne ide u skladišta. Kod nas da ostane vani, otopila bi se, ona nema ‘gipsa‘, supstance. Uvjek ponavljam da je stonska sol jedina u svijetu sipka, bez ikakvih aditiva. Za to je ključan proces „drcanja“, naša se sol prirodno ocijedi i osuši u skladištu i šesti dan je možete pakirati. Takva ostaje bez roka trajanja, uvijek je sipka, dok drugdje ostane vani na ‘brdima‘, gdje se toliko stvrdne da vam treba pikamer za razbijanje. I onda je još morate prati, propustiti na traci kroz tunel i onda sušiti na 650 Celzija, pri čemu nestanu svi minerali koje naša sol ima u izobilju, 85. Usto, uvozna sol traje tri godine, a naša neograničeno, s tim da za ovu iz uvoza nigdje ne piše da je strana – pojašnjava Pejić.
– Nakon obnove solane, slobodno ćemo je moći prodavati kao ljekovitu. Bolest želuca i crijeva i visoki tlak najčešće su bolesti u svijetu. Od visokog tlaka nastaje srčani i moždani udar, medicina sugerira manje soli, ali nije u soli problem, već u aditivu koji se stavlja da bi bila sipka. Jedina naša sol je bez aditiva – napominje direktor solane.
– Čekamo uknjižbu i onda ćemo dalje. Solana je u knjigama još društveno vlasništvo, ali ja sam optimist, vjerujem da će se to promijeniti. Nadam se da smo pri kraju postupka, došlo je do naše Županije, čekamo određivanje pomorskog dobra pa uknjižbu nekretnina i onda krećemo s obnovom. Sve ćemo bazene obložiti kamenom, analizom je utvrđeno da je naš lokalni kamen izvrstan za dobivanje eko-soli. Naš cijeli projekt predstavljanja solane se ionako temelji na eko-soli, cvijetu soli i muzeju soli kao turističkoj atrakciji.
Solni cvijet je kao kavijar ili skorup
Sveto Pejić otkriva kako su ove godine ubrali najviše solnog cvijeta koji je najcjenjeniji ‘segment‘ bijelog začina:
– Više od 300 tvrtki iz Hrvatske ga želi otkupiti, ali mi nikome ne damo, sve u našem restoranu Koruna i Solani prodamo po 10 deka 16 eura. A naša se stonska konzumna sol inače može nabaviti samo u Solani, restoranu Koruna i nekoliko privatnih trgovina u Dubrovniku. Također i u Studencu, no on bi mogao ponuditi više u našoj Županiji, a ne samo u par butiga. Ne znam zašto je tako. Prodamo mi sve, ali moglo bi i bolje. Solni cvijet je inače kao kavijar kod soli, kupi se kao skorup kod mlijeka. Ne može ga se izvaditi s dva odabrana bazena baš svaki dan. Vadimo ga predvečer par broka i to je to. A prava je riznica minerala koje posjeduje, ima ih 90 do 92 – tumači vlasnik i direktor solane u Stonu za Dubrovački vjesnik.
