Tko se još sjeća ili pamti da je u Pločama gledao vaterpolo utakmicu? Mlađi sigurno ne, možda današnji šezdesetogodišnjaci ako ih je zanimao sport. Igrao se vaterpolo u našem mjestu i to dobar u drugoj polovici 70-ih prošlog stoljeća. Igrao se i prije, kasnih 60-ih, u ljetnim mjesecima na plivalištu ispred Jedriličarskog kluba Mornar, pisao je Jurica Vukojevića u jednim od Nostalgija.
Problem je vaterpolistima predstavljalo mjesto gdje postaviti igralište. Često su se selili, pa je čas igralište bilo ispred hotela Ploča, zatim malo dalje od Bloka, pa ispod Male stijene, na gradskoj plaži, jedno vrijeme i na Baćinskim jezerima kod kampa. U Pločama su odigrali tek po koju utakmicu, međutim zato su stalno bili u điru i igrali u Gradcu, Bristu, Drveniku, Drašnicama, Igranima.
Ovog ljeta u Pločama je opet zaživljela vaterpolo priča zahvaljujući prvenstveno jednom čovjeku, Podgoraninu Slavki Letici, bivšem hrvatskom vaterpolisti koji je bio svjetski prvak s hrvatskom juniorskom reprezentacijom 1997. godine, a za reprezentaciju Hrvatske igrao je na Europskom prvenstvu 1999. i Sredozemnim igrama 2001.
Letica, pločanski zet, osnovao je Vaterpolski klub Ploče i zahvaljujući toj činjenici, na pločanskoj plaži se opet može vidjeti ograđeno igralište za vaterpolo, a ogroman interes djece dokaz je da je pokrenuo pravu stvar.
Razgovarali smo s njim, a gdje drugo, nego uz vaterpolo igralište dok je jedna grupa djece upijala osnove iz ovog najtrofejnijeg hrvatskog sporta.
Kad su krenuli vaši počeci u vaterpolu?
– Vaterpolo sam počeo trenirati sa dvanaest godina u klubu Mornar iz Splita. U tom sam poznatom klubu trenirao sve do svoje devetnaeste godine kad prelazim u splitski POŠK odakle me put vodi od Barcelonete do Saudijske Arabije gdje nakon ozljede ramena i konačno operacije dolazi do kraja moje igračke karijere, a početka trenerske.
Kako biste opisali vaterpolo kao sport?
– Nažalost vaterpolo se malo prati, iako imamo odlične rezultate i jedan je od naših najtrofejnijih sportova. Treniranjem se razvijaju mišići na tijelu koji se primjerice ne koriste u kopnenim sportovima, šire se pluća i stvara se jedna fina dinamika i koordinacija.
Začetnik ste jedne lijepe sportske priče u našem gradu. Kako ste došli na ideju osnivanja vaterpolskog kluba u Pločama?
U Ploče me doveo posao i tu živim već sedam godina. Dosad sam trenirao djecu u Podgori u klubu VK Podgora koji postoji već preko pedeset godina, međutim moje prisustvo u Podgori značilo je moje odsustvo od supruge i djece tokom ljeta i jednostavno sam uz podršku obitelji i suradnika odlučio osnovati vaterpolski klub u Pločama. Velika potpora su mi bili sad dopredsjednik kluba, Mirko Mateljak i tajnik kluba Darjan Barbir. Naravno bez potpore Grada Ploča cijela ideja bi ostala sama želja. Dogradonačelnik Ivan Marević i pročelnik Damir Živković s oduševljenjem su prihvatili moj prijedlog i vrlo brzo smo realizirali i mjesto i opremu potrebnu za trening.
Treninzi su već počeli, kakav je odaziv djece i koliko će trajati sezona treniranja?
– Ugodno sam iznenađen odazivom, zasad se prijavilo preko 70 djece, koje sam formirao u četiri grupe, jer se želim maksimalno posvetiti svakoj grupi. Trening traje od 01.07.do 01.09., trenira se svaki dan osim vikendom, a djeca se mogu uključiti bilo kad u toku sezone treniranja.
Zasad se obzirom na lokaciju treninzi održavaju samo jutri jer popodne puše maestral koji ne pruža zadovoljavajuće uvjete za trening, no ono što je pogodnost lokacije ove godine je lagan pristup plaži i djeci, a i roditeljima.
Koji je vaš dugoročni cilj po pitanju vaterpola u Pločama?
– Prvenstveno bi htio produžiti sezonu treniranja i u zimskim mjesecima, odnosno tokom cijele godine, a to je moguće jedino izgradnjom unutarnjeg bazena, koji ne samo da bi bio pogodnost za trening vaterpola, već i rekreacija i određeni vid rehabilitacije za sve ljude, pa se zaista nadam da će se prepoznati važnost takvog projekta na tromeđi područja Ploča, Metkovića i Opuzena.
Koliko je važna podrška roditelja prema vama kao trenera?
– Od iznimne je važnosti. Na treningu ja sam i pedagog i trener, autoritet i podrška, ali bez podrške roditelja sve pada u vodu. Kad djeca odrade par treninga i kad uvide da se na treningu umore i da to nije samo zabava, tad roditelji igraju ključnu ulogu u kojoj ne bi trebali udovoljiti zahtjevima djece da odustanu od treniranja već ih nastaviti poticati na daljni rad. Danas je najlakše djetetu dati mobitel u ruke i svjedoci smo i sami kako se djeca danas premalo bave fizičkim aktivnostima.
Kroz sport ne samo da se rekreiraju, oni uče, igraju se i najvažnije od svega druže se. Na treningu vaterpola svi su sportovi na jednom mjestu u vodi jer u ljetnim mjesecima, kad je stanka od kopnenih treninga, svi koji treniraju vaterpolo nađu se zajedno u istom “bazenu”. Svi oni koji tokom zime treniraju nogomet, rukomet, karate i slično ljeti su ujedinjeni u vaterpolu. Uče se disciplini i organizaciji, stvaraju se prijateljstva.
Hvala na ugodnom razgovoru, želimo vam svu sreću u daljnjim aktivnostima i planovima. Poruka od vas za čitatelje Klika?
– Htio bi se zahvaliti na ukazanom povjerenju od strane roditelja i istaknuti koliko je pohvalno brinuti o zdravlju djece, njihovim interesima koji se najbolje mogu iskristalizirati kroz sport, jer osim obaveze i odgovornosti on pruža duboke veze prijateljstva i pripadnosti što sve zajedno čini okosnicu za bilo koje zanimanje sutra u budućnosti.
Razgovarala: Eleonora Doboš
Pri preuzimanju teksta i fotografija, obavezno je navesti klikploce.com.hr kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.