By 
Prije 24 godine neretvanski lađari odlučili su osnovati krovnu udrugu koja bi objedinila sve neretvanske i izvaneretvanske lađarske udruge. Sve njihove inicijative okrenute su organizaciji Maratona lađa koji se održava svake godine u kolovozu u dolini Neretve, od Metkovića do Ploča.
“Cilj osnivanja neprofitne Udruge lađara Neretve bio je očuvanje tradicije neretvanske lađe”, rekao je u razgovoru za Nacional Luka Oršulić, predsjednik Udruge lađara Neretve. On s ponosom naglašava kako je “Maraton lađa jedan od najvećih sportskih događaja u Hrvatskoj, ujedno i turistički spektakl i atrakcija. Uživo ga prati više od pedeset tisuća gledatelja na cijeloj ruti utrke. Svakako najdojmljiviji i najatraktivniji je trenutak starta u Metkoviću. Tada oko 400 veslača, svrstanih u 33 istovrsne lađe, gusto zbijeni i uz tutnjavu bubnjeva, nezadrživo kreću trasom u dužini od 22,5 kilometra prema Pločama”. Oršulić je predsjednik Udruge lađara Neretve četiri godine. Pod njegovim vodstvom postigli su zapažene rezultate. Ali svi ističu zadnju aktivnost udruge, narudžbu izrade novih lađa, kao najvažniji potez za budućnost udruge i očuvanja neretvanske lađe.
“Najvažniji cilj i razlog osnivanja udruge je promocija i očuvanje neretvanskih lađa kroz organizaciju Maratona lađa”, naglašava Oršulić koji je sa suradnicima inicirao akciju izrade 33 nove neretvanske lađe i to u obiteljskom brodogradilištu Stipaničev u Tribunju. Naime, Neretljani su shvatili da imaju velik broj veslača koji žele veslati na Maratonu lađa, ne samo mladih ljudi iz doline Neretve, već se ljubav prema veslanju u neretvanskoj lađi proširila puno sjevernije, sve do Siska i Slavonskog Broda, gotovo cijelim tokom Kupe, Save i dalje u Slavoniju. Ima veslača, ali nema dovoljno dobrih čamaca. I nema više ljudi koji u dolini Neretve znaju proizvesti lađu kakve su se stoljećima koristile za prijevoz robe, poljoprivrednih kultura i ljudi niz Neretvu i u delti ove velike hrvatske rijeke. Zato su Udruga lađara Neretve i Oršulić rješenje našli u Tribunju, u brodogradilištu majstora kalafata Igora Stipaničeva. I to je brodogradilište jedno od rijetkih koje je opstalo i ustrajalo u tradicionalnoj hrvatskoj drvenoj brodogradnji. Izgradnja malih brodova, gajeta, leuta, jedrenjaka, nažalost, gotovo je nestala. Zadnji graditelji brodova u drvu koji još rade i možda broje svoje zadnje godine su u okolici Šibenika, na otoku Murteru, u mjestu Murter i nekad nadaleko poznatoj Betini te u Tribunju.
‘Maraton lađa odavno je prešao granice doline Neretve. Iz kontinentalnog dijela Hrvatske očekujemo desetak muških, ali i ženskih ekipa’
Obiteljski brodogradilište Stipaničev već je izradilo i isporučilo Udruzi lađara Neretve 11 neretvanskih lađa. “Cjelokupni ugovoreni posao, ukupno 33 lađe, isporučit ćemo iduće godine, do ljeta”, kazao je Igor Stipaničev koji je obiteljsko brodogradilište, zanat i zanimanje kalafata naslijedio od oca Ignacija, a on od svoga oca Ive. Tradicija obiteljskog brodogradilišta u Tribunju tako je neprekinuta od 1964. godine.
“Ovogodišnji Maraton lađa će donijeti jednu veliku promjenu. Već ovog ljeta će jedan dio posada veslati u novim neretvanskim lađama, temeljem suradnje s brodogradilištem Stipaničev. Krenuli smo u realizaciju izrade novih neretvanskih lađa kako bismo ekipama osigurali bolje uvjete natjecanja. Naš osnovni cilj je promocija očuvanja neretvanskih lađa i njezine tradicije, ali isto tako i promidžba sportskih i kulturnih aktivnosti i turizma u dolini Neretve, uključivo i zaštitu i očuvanje prirodnog okoliša. Svi naši članovi su volonteri i dragovoljno pomažu u radu udruge. Maraton lađa je odavno prešao granice doline Neretve, rasprostranio se na kontinentalnom dijelu Hrvatske. Iz toga dijela Hrvatske ove godine očekujemo 10-ak ekipa. U ženskom maratonu koji se, uvijek četvrtkom, vesla na relaciji Metković-Opuzen, dva dana prije glavne trke, ove godine će nastupiti i sedam ili osam ekipa iz kontinentalne Hrvatske”, rekao je Oršulić. Udruga lađara Neretve je osnovana u travnju 2000. u Pločama s idejom promoviranja očuvanja lađe kroz organizaciju natjecanja lađa. Ovogodišnji Maraton bit će 26. jer su dva maratona lađa 1998. i 1999., prema ideji Milojka Glasovića iz Opuzena, održani prije inicijative i osnivanja Udruge lađara Neretve, krovne udruge koja je objedinila sve lađarske udruge, one neretvanske, ali i one izvan doline Neretve.
Nove lađe proizvedene u Tribunju će dati polet Maratonu lađa. Ali kako dvojica tribunjskih majstora kalafata, Igor Stipaničev i još jedan njegov iskusni kolega, zaposlen kod Igora u brodogradilištu, s još četvoricom mlađih koji tajne ovog zanata još savladavaju, grade neretvanske lađe? “Prvo je trebalo napraviti šablone za gradnju i materijal. Dobili smo jednu staru neretvansku lađu, po njoj smo napravili šablone i nacrte. Oplatu lađa radimo od crvenog bora, a kobilicu, rebra i ašta, to su pramčani i kremeni završeci ili statue, radimo od hrasta”, objasnio je Stipaničev. “Koristimo samo hrvatsko drvo, hrast iz Slavonije i okolice Karlovca i Siska. Gradnja neretvanske lađe je zapravo više morska, nego riječna. Gradnja 23 rebra i oplate radi se isto kao i na morskim brodovima. I nema tu velikih tajni. Mi koji smo gradili gajete, leute, koćare, plivače do 18 metara ili škunder, jedrenjak, od 29 metara, kakva je ‚Majka Danica‘ u matičnoj luci Krilo Jesenice, sada radimo tipične neretvanske lađe. I razlika je jedino u izgledu”, naglasio je Stipaničev.
Kad smo pitali Oršulića tko je apsolutni pobjednik Maratona lađa, očekivali smo odgovor da je to ekipa Gusara iz Rogotina. Međutim, Luka je iznenadio odgovorom: “Apsolutni pobjednik je lađa jer je ona iz doline Neretve bila nestala, da bi se preko Maratona ponovno vratila na Neretvu. Zar to nije predivno? I ne samo što nam se lađa vratila, nego je i zaplovila Savom, Kupom, Dunavom i mnogim panonskim jezerima kao i morima. I preko Maratona zašla je u vječnost”, nadahnuto je odgovorio Oršulić. No zašto se baš sada krenulo u obnavljanje neretvanske flote? “S obzirom na to da su lađe na kojima se plovi izgrađene 2005., došlo je vrijeme za izmjenu kompletne flote. Bliži se skoro 20 godina od izgradnje i lađe su dotrajale. Svim ekipama smo željeli osigurati uvjete kakve zaslužuju maratonci koji voze tešku utrku s kilometrima, suparnicima i samima sobom”, objasnio je Oršulić.
‘Posmrtni ostaci austrijskog prijestolonasljedničkog para prevezeni su na carskoj jahti od Metkovića do ušća Neretve, gdje ih je preuzeo ratni brod’
Zašto su odabrali upravo škver obitelji Stipaničev? “Razmišljali smo da ‚dite triba dati materi‘, jer tko će nam napraviti brodove bolje od meštara iz toga kraja, gdje se brodogradnja u drvu još uvijek drži. Nažalost, brodograditelji u Neretvi su nestali. U prošlosti su se lađe gradile u većini mjesta u dolini Neretve. Šabloni su se prenosili s generacije na generaciju u obiteljskom poslu”, rekao je Oršulić. I doista, u brodogradilištu Stipaničev u Tribunju se naporno i ozbiljno radi. “Trebalo nam je neko vrijeme da se uštimamo. Otkazali smo sve druge poslove. Sada radimo od dvije do tri lađe mjesečno. Četiri smo stalno zaposlena, nekad nas bude i do šest, ali sam siguran da ćemo ugovorene 33 lađe isporučiti do ljeta iduće godine. To je onda cijela jedna nova neretvanska flota”, naglasio je Stipaničev, majstor kalafat koji treću generaciju, nakon djeda i oca, održava živom drvenu brodogradnju već 60 godina. “Ovo je brodogradilište stvorio moj dida Ive. Otac se zaputio na zanat u Šibenik, kod čuvene braće Filipi, potom se vratio u Tribunj i krajem 60-ih otvorio obrt drvene brodogradnje. I ja sam odlučio doprinijeti tradiciji drvene brodogradnje. Ne znam što će odlučiti moj sin. Ali, nažalost, budućnost nam nije svijetla. Mnogi škverovi u ovom kraju, pa i u Murteru i Betini, ostali su na dva čovjeka. Svaki škver je imao i dvadesetak zaposlenih. Mladi više nisu zainteresirani, drugačiji način života donio je svoje. I naplatit će cijenu. Nitko ne želi raditi u drvenoj brodogradnji”, sa žaljenjem je naglasio Stipaničev. Može li se još išta poduzeti i popraviti?
“Nisam optimist. Mislim da smo zakasnili. Kod nas inicijativa ‚Latinsko jidro‘ koja je željela pokrenuti osnivanje srednje strukovne škole i zanimanje za obrazovanje brodograditelja u drvu, nije uspjela. Je li to blizu kraj ili će se možda još netko naći i podržati inicijativu koja ima podršku i uporište i šibenskoj i zadarskoj županiji?” zapitao se Stipaničev. No 33 lađe će možda pomoći održanju drvene brodogradnje u Tribunju. “Svakako će podignuti kvalitetu natjecanja i stupanj pripremljenosti ekipa na veću razinu. Nove lađe ulazit će u vodu jedino za vrijeme natjecanja u Maratonu. Svaka natjecateljska ekipa dobit će na korištenje identičnu lađu u svim pojedinostima. Stare lađe služit će za treninge i vožnju kup natjecanja”, rekao je Oršulić.
On je ponosan i na još jednu činjenicu. Na Maratonu, osim lađara, sudjeluju i lađarice. “Nakon što su se na nekoliko Maratona pojavile ženske ekipe izvan konkurencije, 2014. sazrela je ideja o organiziranju Maratona lađarica. Od tada organizacijski odbor Udruge lađara Neretve nadograđuje pravila ženskog maratona. U prvom je planu sigurnost veslačica. Ove godine očekujemo više od 15 ekipa na Maratonu lađarica. Svake godine taj se broj povećava”, rekao je Oršulić. Baš kao što se svake godine podiže razina natjecanja kupovinom razne opreme, prijenosom uživo na programu HRT-a, ukidanjem kotizacija za nastup svim ekipama, i naravno, izgradnjom novih lađa. No to nije sve.
‘Nove lađe ulazit će u vodu jedino za vrijeme Maratona. Stare lađe služit će za treninge i vožnju natjecanja kupa’, kaže Oršulić
“Planiramo izgradnju Muzeja neretvanske lađe, novih prostorija za rad udruge. Naš krucijalni projekt je obnova broda ‚Istranka‘ koji je sada u vlasništvu Udruge lađara Neretve. I njeno pretvaranje u zapovjedni brod Maratona lađa”, naglasio je Oršulić i podsjetio na jednu divnu povijesnu pomorsku priču. Generacijama mladića koji su poput autora ovog teksta sredinom 70-ih i početkom 80-ih odrastali u Splitu, “Istranka” je poznata kao brod restoran usidren u sredini splitske luke, na koji se s Rive društvo penjalo na piće i druženje. No stvari s “Istrankom” stoje drugačije.
“Obnova broda krucijalni je projekt Udruge lađara Neretve. Nekad je brod bio carska jahta Austrougarske Monarhije. Danas je pokretna baština Republike Hrvatske, brod koji je u vlasništvu Udruge lađara Neretve, na kojem se doslovno pisala povijest”, rekao je Oršulić. Brod je bio u vlasništvu mornarica četiriju država, a jedno vrijeme je bio i zapovjedni brod ratne mornarice. “Nakon višemjesečnih pregovora s menadžmentom tvrtke Cozzi Parodi koja je bila vlasnik broda, iscrpnog izlaganja u Italiji i ukazivanja na važnost broda pod zaštitom Ministarstva kulture RH, uspjeli smo vlasnicu tvrtke Beatrice Parodi uvjeriti da brod proda našoj udruzi. Naime, ona je kulturna mecena koja nam je, nakon što smo joj objasnili što želimo napraviti s brodom, sa zadovoljstvom izjavila da brod želi pokloniti udruzi. Zamolili smo je da ipak dođe do kupoprodaje i predložili cijenu od 1 eura. Ona je to prihvatila pa smo tako postali vlasnici jedinog preostalog broda iz austrougarske flote bogate povijesne važnosti”, naglasio je Oršulić.
Istranka, trenutno olupina u ribarskoj luci Brižine, u Kaštelanskom zaljevu, bila je privatna, carska jahta obitelji Habsburg. Izgrađena je za nadvojvodu Karla Stjepana Habsburga 1896. u brodogradilištu “San Rocco” u Trstu. “Ovaj brod je pod imenom Dalmat u srpnju 1914. prevozio kovčege s tijelima u atentatu u Sarajevu ubijenih nadvojvode Franje Ferdinanda i njegove supruge Sofije. Posmrtni ostaci austrijskog prijestolonasljedničkog para prevezeni su na jahti od Metkovića do ušća Neretve, gdje ih je preuzeo ratni brod Viribus Unitis. Konvoj brodova koji je prevozio tijela poznat je pod nazivom Žalobna povorka. Naša udruga namjerava brodu vratiti ime Dalmat i učiniti ga zapovjednim brodom Maratona lađa koji će ponovno zaploviti Neretvom i svjetskim morima, posebno na festivalima pomorske tradicije. Posada broda uvijek je bila hrvatska i zasigurno bi obnovljena Istranka s pravom mogla biti jedan od simbola hrvatskog pomorstva i Hrvata pomoraca. Osim što će biti zapovjedni brod na Maratonu lađa, planiramo da ovaj brod bude muzej s trajnim vezom u luci Metković, na istom mjestu na kojem je brod bio vezan kad su na njega ukrcani posmrtni ostaci Franje Ferdinanda i Sofije”, naglasio je Oršulić.
I tako se priča od lađa s Neretve pretvorila u priču o lađama koje se grade u Tribunju za Neretvu i na koncu u priču o povijesti broda Istranka koji će nakon obnove opet postati Dalmat, ali ne više kao jahta u službi austrougarske mornarice, već kao zapovjedni brod Maratona lađa. Iz Tribunja je Stipaničev poručio da “radimo ozbiljno i predano, nećemo stati dok i zadnju lađu ne isporučimo u Metković”. Oršulić neće imati mira dok ne obnovi carski brod i Dalmat opet ne pristane u luku Metković. “Pozivam vas da dođete na spektakl u dolinu Neretve, na Maraton lađa koji će se održati 10. kolovoza 2024.”, rekao je u razgovoru za Nacional.
Autor: Željko Rogošić
