By Drage Pločanke, dragi Pločani,
Čestitam vam Dan grada i blagdan Kraljice Neba i Zemlje!
Jučer uoči svečane sjednice, kolega mi je napomenuo da je to 2548. dan otkad ste nam vi, naši sugrađani, susjedi, prijatelji, dali povjerenje da vodimo Grad Ploče. Ovo je možda i zadnji put da se iz pozicije gradonačelnika obraćam ovom prigodom i govorim o stanju grada. Ove godine bih, lišen tenzije predizborne kampanje, htio naglasiti par stvari.
Ivan Marević. Damir Živković. Danijel Štula, Ivana Šalinović Radaljac, Ivanka Pažin. To su ljudi koji vode administraciju našeg grada i sa svojim kolegama čine Ploče ljepšim mjestom za život.
Posebno sam dužan zahvaliti se Ivanu, mom zamjeniku i prijatelju. Moja odluka da volonterski vodim grad i istovremeno operiram u Splitu je koštala moja leđa, moj auto, moju obitelj, ali na poseban način Ivana, njegova leđa, njegovo auto i njegovu obitelj. Stalna koordinacija, popodneva, večeri, vikendi…sve je dao kako bi stvari funkcionirale onako kako smo i zamislili. Jasno je svima da bez njega baš ništa od toga što smo napravili ne bi bilo moguće i zato još jednom veliko hvala.
Puno promjena se dogodilo u našem gradu posljednjih 2549 dana.
Budimo otvoreni i lišeni politikantstva, i naša država je u puno segmenata išla naprijed, ali izdvojio bih na što sam u Pločama ponosan i po čemu su Ploče možda nešto posebnije od drugih.
Ovi ljudi koje sam spomenuo, ali i svi zaposleni pod Gradom, godinama su nazivani uhljebima, neradnicima, bili su potplaćeni i ponižavani, a građani nezadovoljni uslugama koje su im pružane. Takvu sliku i iskustvo si vjerojatno svi možemo prizvati u sjećanje. Ukidanjem nepotizma i one standardne „zovi čovika za posa“, izmjenama materijalnih primanja, stvaranjem efikasnog okruženja, ti ljudi danas imaju poštovanje ove sredine za rad koji obavljaju.
Sljedeći primjer je da je većina odgajateljica u vrtićima imala ugovore na određeno, na 2 mjeseca koji su se produžavali. Osobe koje imaju odgovornost čuvati, odgajati i obrazovati naše najveće blago pretvorilo se u prekarne radnike bez sigurnosti i kreditne sposobnosti. Ne mislim da danas itko od navedenih ima ne znam kakve velike novce, ali smo uređivanjem radnih odnosa, ugovorima na neodređeno i višim plaćama vratili dostojanstvo tim ljudima.
Svima koji ste dio tog sustava veliko hvala na povjerenju i na Vašem radu.
Uz odnos prema zaposlenicima u javnom sektoru izdvojio bih naš odnos prema predškolskom odgoju. Ove godine baš puno govorimo o vrtićima.
U privatnim krugovima me zezaju da je to jer sam nedavno postao otac, no vjerujte mi da promjena koja se dogodila u predškolskom odgoju nije nastala kao leptir iz gusjenice, to je rezultat rada svih 2549 dana.
Imali smo zapuštene vrtiće i značajan broj neupisane djece. Naježim se kad se sjetim poziva roditelja koji su bili prisiljeni zvati i moliti vezu za upisivanje u vrtić jer ako ne upišu dijete neće moći oboje raditi, a ako oboje ne rade ne mogu preživjeti. Svjesni toga da djeca nisu rođena da bi mi bili sretni, nego da se naša radost treba sastojati u tome da je njima dobro, odredili smo jasno prioritete. Danas upisujemo svu djecu i to godinu mlađu nego su bila upisivana tada. Djeca imaju nove, ljepše i opremljenije vrtiće, više odgajateljica i ono što malo tko u Hrvatskoj ima – vrtić je za sve besplatan.
Sport je obilježio moju obitelj, moje djetinjstvo, ali i cijeli moj život. Iako smo demografski sivi kao i veći dio Hrvatske i nema značajnih pozitivnih pomaka u broju rođene djece, imamo velik porast broja djece u sportskim klubovima, a onda i zavidne sportske rezultate. Naš odnos prema sportu najbolje se vidi kroz model financiranja. Dok smo prije u potpunosti ovisili o dobroj volji privatnih sponzora, koji i danas pomažu na čemu smo im iznimno zahvalni, danas imamo sustav javnog financiranja lišen bilo kakvog političkog utjecaja.
Koliko smo sportskih terena uredili, koliko ih u ovom trenutku gradimo i što planiramo u narednom periodu najbolje ćete vidjeti iz godišnjaka Grada koji će vam svima stići na adrese ovih dana.
Ali stanje našeg grada je zapravo onakvo kakvo ga vi osjećate ispred svoje kuće, u odnosu sa svojim susjedima i poznanicima.
Jeste li ponosni na obnovljene fasade?
Sviđaju li vam se novi murali po zidovima?
Osjećate li se ugodno kad s djevojkom, djecom ili bračnim partnerom prošetate po Malom Milosavcu, Rivi, Močvari, školskom trgu ili se okupate na plaži?
Ono najvažnije, osjećate li se vi i vaša djeca u našem gradu sigurno?
Ako su odgovori na ova pitanja pozitivni, onda je ovih 2548 dana, imalo smisla.
Nešto na što sam ponosan i želim istaknuti je atmosfera u kojoj je netrpeljivost po nacionalnoj, vjerskoj, seksualnoj, političkoj ili bilo kojoj drugoj osnovi u ovom gradu rijetko zabilježena iznimka. Pločani se s ponosom mogu deklarirati kao gostoprimljivi i tolerantni ljudi.
Nakon što smo još lani sanirali odlagalište i privodimo povijesni projekt odvodnje kraju, naš grad je čišći, uredniji, zeleniji, na dobrom putu da postane kakvim ga u konačnici zamišljamo. Živimo u predivnom dijelu svemira, okruženi prirodom kakvu malo tko ima.
Takav želimo da bude i naš grad, a za to će trebati znanja, suradnje i povjerenja ljudima koji budu vodili grad.
Hvala našim sugrađanima što su nam dali i svih ovih godina pružali povjerenje i omogućili da našim zajedničkim resursima stvorimo BOLJI grad.
Bolji grad u kojem je umjesto nepotizma, neodgovornog trošenja i korupcije, porez postao – novi i besplatni vrtić, bolji grad u kojem je porez postao – dječje igralište, veća socijalna davanja, zeleni grad ili bijela fasada.
U viziji Ploča kakve sanjamo slijedi luka nautičkog turizma, društveni centar, rekonstruirano Jadranovo, nova Riva…, ali sad već zvučim previše predizborno pa ću se zaustaviti.
Zahvalan sam svojoj obitelji i struci što sam ja svoje javno djelovanje do sada mogao u potpunosti odrađivati bez novaca, ali na koncu svi mi živimo od plaća i nužno je da one na javnim funkcijama budu dovoljne za dostojanstven život.
Svjestan sam da priznanje često izostane i mislim da tu ukupno kao društvo moramo raditi promjene. Ipak ono što uvijek ostaje su pozitivni pomaci koje vaš rad donosi za zajednicu i društvo u kojem živite.
Ti tragovi su neizbrisivi, a ne bi ih bilo bez vas. Jedni od tih posebnih pojedinaca među nama su ovogodišnji laureati. Od srca čestitam Jozi Tomaševiću, Luki Krmiću, Pavi Orepiću te Mariju Batinoviću, Ivanu Markoviću i Josipu Stjepanoviću. Svatko od njih na svoj način je učinio naš grad boljim mjestom i oplemenio našu zajednicu djelima i postignućima koje vrijedi pamtiti i nagraditi. Hvala im na tome.
Iako od uvijek i najzaslužniji više zahvaljuju društvu nego ono njemu, promovirajmo javno djelovanje, čuvajmo ugled svih dužnosnika obavljajući upravo svoje dužnosti časno, pošteno i najkvalitetnije što znamo.
Ako ne naši prijatelji, nek barem naša djeca jednog dana na javne dužnosti ponovno gledaju kao časna zvanja.
Još jednom, čestitam Dan grada i blagdan Kraljice neba i zemlje!
Mišo Krstičević
