By 
Danas,
kada je puno toga zaboravljeno,
kada je mnogo što bitnog postalo nebitno u ime “političke korektnosti” i svekolikih nekorektnih i nenormalnih nametanja.
Danas, kad ljudi na hvalu dominiraju nad ljudima od zbilje,
možda će vam čudni biti ovi moji zapisi.
Sudbina ljudske vrste je da uvijek i iznova otkriva dar tople vode!
Kao što jest istina da mnogi i ne znaju što to i čega to mi još imamo tu, oko sebe!?
Plokanje je drevna igra naših predaka koje postoji od kada smo mi tu, a mi jesmo oduvijek na ovom dijelu Jadrana!
Igrali su Iliri svoju narodnu igru u svakom svom naselju i imali su uređena plokališta.
Sada se još igra nad Baćinskim jezerima, u tihom, planinskom dolu smještenu između morske obale i jezera, u napuštenom selu Franići nalazi se plokalište na vidikovcu zvanom od starina Bristova doca.
Tamo, gdje morski i brdski zrak stvaraju harmoniju žitka, u ove dane rascvala svibnja skupe se baćinski ljudi iz cijelog svijeta – žene, muškarci, djeca i donesu na nadmetanje svoje ploke.
Što li su ploke!?
To su komadi kresanog kamena s Biokova, kojeg su ruke igrača odabrale kroz zimu i brižno obradile prema vlastitom osjećaju i potrebi, jer ni jedna ploka niti je iste veličine ni težine. Ona se pravi prema ruci i težini igrača.
Ploke se, slično igranju na balote bacaju da bi bile što bliže malenom kamenu koji se naziva lek. Na drevnom jeziku naših predaka lek i znači – mali, malen.
Ekipe se sastoje od četiri igrača, a svaki igrač nastupa s dvije ploke.
Bore se u muškom, ženskom i dječjem turniru.
Koliko vas znade da postoji nešto ovako bitno!?
Tko li je iz famoznog ministarstva kulture naše lijepe zemlje ikad i pomislio da ovaj sjajni događaj koji se održava zadnje subote u svibnju zaštiti kao nacionalno kulturno dobro!?
Tko li iz ovih naših turističkih zajednica ikad i pomisli da bi ovo bilo ono bitno u turističkoj ponudi, ono što nemaju drugi konkurenti baš nigdje na Mediteranu!?
Žena na ovoj fotografiji bila je najbolja igračica na ploke u ovom kraju lijepe nam zemlje Morenije!
Baćinka Mileva Šutić Galić, velika pobjednica, na žalost više nije s nama. Ostaju sjećanja, uspomene, a koliko toga nestaje, sve dalje i dalje?
Koliko toga važnog, lijepog, životnog, neponovljivog, a našeg, nestaje zauvijek dok mi otkrivamo toplu vodu!?
Milko Peko
