By Snježana Đelmić, magistra kiparstva i likovna umjetnica osim što oživljava umjetnost kroz amaterske ruke polaznika njene radionice, također je udahnula život u prazne prostore Posjetiteljskog centra Vrata Neretve.
Snježana je već četrdeset godina naša sugrađanka, otkako se 1984. udala za Ina Đelmića, također, poznatog umjetnika. Snježanina djela ne krase samo zatvoreni prostori, već i gotovo svaki kutak oko njene kuće u Baćini.
Na pitanje kakva je umjetnička scena u Hrvatskoj, odgovara: “Loša. Ne odvajaju se sredstva za kulturu, a za bilo koji već projekt naravno, potrebne se financije ali ja ne mogu dopustiti da kultura zamre i kod nas, makar i ovako malim koracima poput ove radionice koja je zapravo tek u povojima.
Moja prvobitna nit vodilja je bila prostor Centra, koji je točno na polovici puta grada Ploča i primorskih mjesta poput Gradca, Brista i Podace.
Sam prostor je predivan, a neiskorišten. I sama sam se iznenadila odazivu žena koje svaki put pitaju kad je sljedeća radionica.”
Trenutno slikate akril tehnikom koja je za početnike dosta jednostavnija od primjerice ulja na platnu.Kako napreduju vaši polaznici i imate li u planu neke nove radionice?
– Trenutno završavamo sa akrilom. Svi su imali drugačiji motiv, dakle nisu svi slikali jedan ili dva ista motiva, zato je radionica drugačija, šarolika. Onako po guštu za sve ja bih rekla. Već od sljedećeg puta krećemo sa tehnikom ulja na platnu, što je nešto teža tehnika, ali ljepša, usudila bih se reći. Naravno to ne znači da nam se novi polaznici ne mogu uključiti kad god požele, dapače, svi su dobrodošli, kad god požele. Za one koje zanima, uskoro ćemo imati i radionicu slikanja na svili, a imam i motiva organizirati radionicu lončarstva.
Ljudi su često u nedoumici, ako smatraju da nemaju talenta za slikanje mogu li pohađati ovakve radionice i može li se, po vašem stručnom mišljenju, naučiti slikati?
Može. Ne može se naučiti crtati, smatram da za crtanje zaista trebate imati urođeni talent. U likovnoj umjetnosti svašta se danas pojavljuje, pa tako svašta može i proći. Ono što ove radionice predstavljaju i ono što je njihova svrha je prvenstveno, kroz umjetnost oživjeti dušu i zabaviti se, družiti se.
Najmlađa polaznica nema još ni 18 godina, a najstarija ima 80 godina. Još k tome ima i Parkinsonovu bolest i rekla je da joj se samo na ovoj radionici dok slika, ne tresu ruke. Opuštena je među ljudima jer stvara.
Meni, kao u umjetnici i učiteljici, mentorici, više od toga ne treba.
Ovo mjesto u Baćini i ove radionice su dah kao esencija koja ga oživljava.
Sa internacionalnim izložbama Žene Ženama, krenuli ste još 2020.godine, međutim spriječila vas je korona.Sad kad je taj težak period iza nas, planirate li nastavak tog projekta?
Jedna takva izložba pod imenom Žene ženama održala se u Pločama, a druga u Kranju, međutim korona nas je spriječila u nastavku sve do danas.
Upravo će se sljedeća izložba pod imenom Žene ženama 3 održati u Posjetiteljskom centru Vrata Neretve i to 7.ožujka 2024. povodom Dana žena.
Naravno svi su pozvani, kako na izložbu, tako i na radionice kojih će zasigurno, obzirom na odaziv biti u kontinuitetu, čime sam posebno počašćena.
Razgovarala: Eleonora Doboš
