NERETVANSKI ŠAPTAČ PTICAMA Bariša Ilić doslovce živi za ptice, jedino još poletjeti ne može

Rodom je iz stare antičke Narone, odnosno Vida, od 14. godine živi u Metkoviću, a u ptičji je svijet zaljubljen otkad zna za sebe. Dok je još bio osnovac, drugi ili treći razred, otac je prepoznao kod njega ljubav prema pticama i donio mu malu svraku iz gnijezda.

Bariša Ilić otad doslovce živi za ptice, jedino još poletjeti ne može pa da stalno bude još bliže svom omiljenom hobiju, prenosimo priču iz Dubrovačkog vjesnika.

Umirovljenog automehaničara s 43 i pol godine staža u HEP-u Metković oduvijek je privlačila priroda, a u ornitologiji se okušao u najrazličitijim ‘disciplinama’, od držanja divljih ptica do uzgoja i natjecanja ptičara od lokalne do državne razine.

PRSTENOVAČ HAZU-A

– Kruna karijere bilo mi je svjetsko zlato u Lausannei 2004. kad je pobijedila moja ptica, modrokos. Kad sam dosegnuo tu razinu, postao sam i prstenovač, ovlaštenik Zavoda za ornitologiju HAZU-a za koji skoro 20 godina prstenujem ptice. U Hrvatskoj je oko 50 ovlaštenih prstenovača kojima država šalje prstenove, a vještina i oprema za lov su naš ‘resor’. Ptice prstenujemo na pola puta između Vida i Metkovića, svaku treba uloviti, obraditi i onda pustiti natrag u prirodu.

Za životinje pritom nema opasnosti, lovimo ih u specijalne ornitološke mreže s tankim nitima. Nekad nas grabljivice okrznu kandžama, no nisu to ozbiljne ozljede – priče nam ovlašteni prstenovač koji je do danas označio nevjerojatnih 100 tisuća ptica.

Bariša objašnjava da je prstenovanje svojevrsna osobna karta svake jedinke: utvrđuje se vrsta, težina na vagi, starost i kondicija pojedine ptice, spol ako je uočljiv, te naslage masnog tkiva koje su selicama ključno gorivo kod sezonske seobe do Afrike.

– Svi podaci ulaze u terenske tablice koje se na kraju godine šalju Zavodu za ornitologiju za stručnu obradu, što je iznimno važno kako bi se utvrdilo je li neka vrsta ugrožena, ima li bolesti i slično. Hrvatska je u usporedbi s ostatkom Europe u povoljnom položaju, imamo habitate gdje ptice redovito obitavaju, a Neretva ima i tu prednost da je jedna od glavnih odmorišta i mjesto nadohrane ptica selica koje lete na jug – ističe naš sugovornik, ujedno i suosnivač ornitološke udruge simpatičnog naziva Brkata sjenica.

Iako mnogi neupućeni i danas misle da je riječ o izmišljenoj ptičjoj vrsti, Ilić potvrđuje kako je ona itekako stvarna, a nastanjuje tršćace, živi duboko u šašu i rijetko je se može vidjeti pa je zato svaki susret dragocjen:

– Odakle joj to ime? Dovoljno je pogledati fotografiju pa ćete vidjeti da ima crni otisak na licu i prsima koji jako sliči brkovima. U priobalju se razmnožava jedino u staništu u našim krajevima, a zbog šara na tijelu naše smo ornitološko društvo 2014. nazvali upravo po njoj, brkatoj sjenici- kaže aktualni tajnik i dugogodišnji predsjednik udruge volontera i zaljubljenika u prirodu koja osim prstenovanja ptica vodi brigu o edukaciji mladih o okolišu i zaštiti prirode.

Bariša zahvaljuje na angažmanu cijeloj marljivoj ekipi iz ‘Brkate sjenice’ kojoj je među prioritetima i zbrinjavanje ranjenih ptica po dojavi građana. Ako je povreda lakša, riješe je na licu mjesta, a ako je posrijedi posrijedi lom ili neka druga teža ozljeda, pticu šalju na liječenje u Sokolarski centar Šibenik.

SAMONIKLE LJEPOTICE

No, nisu samo nebeski letači predmet Barišina interesa.

Ovaj prirodoslovac hobist već godinama intenzivno istražuje – orhideje. Početkom godine domaća javnost je ostala u pozitivnom šoku nakon objave vijesti da je u Neretvi dosad zabilježeno više od 30 vrsta samoniklih ‘ljepotica’. Više je to od trećine svih orhideja koje rastu u Lijepoj našoj, a od ‘visećih’ tropskih se razlikuju po tome što rastu na livadama, neke i u šumama.

Bariša ih je sustavno proučavao i fotografirao diljem doline Neretve, te s Vedranom Šegotom s Biološkog odsjeka PMF-a, Turističkom zajednicom Grada Metkovića i Županijom pripremio tekst za pet info tabli s pojašnjenjima o vrstama orhideja. Bariša smatra kako bi baš ovaj cvijet mogao biti turistički adut:

– U Dubrovačko-neretvanskoj županiji prema istraživanjima ima oko 45 vrsta, a usporedbe radi, cijela Engleska s Irskom broji 56 vrsta koje drže kao malo vode na dlanu dok mi naše ne znamo ni prepoznati – kaže nam u nevjerici sugovornik koji je djelokrug odnedavno proširio i na malakologiju. Istini za volju, nije to bio planirani izazov ni otkriće koje budi optimizam. Na ušću Neretve Ilić je naišao na invazivnu školjku kakva dotad nije zabilježena u delti.

Radi se o zebrastoj dagnji (Dreissena polymorpha) koja, kao i svaki nametnik, potiskuje autohtone vrste i oštećuje vodne priključke:

PRVI ŽIVI PRIMJERAK

– Uvijek mi je drago kad pronađem neku novu vrstu, ali ova me stvarno zabrinula. Izvorno potječe iz Kaspijskog jezera i Crnog mora, a do nas je došla vjerojatno u balastnim vodama. Ovo je prvi živi primjerak zabilježen na našoj obali. Dosad je u Jadranskom slivu pronađeno tek nekoliko praznih ljuštura u Vranskom jezeru – otkriva neretvanski zaljubljenik u prirodu koji je na zebrastu dagnju slučajno naišao dok je tražio riječne pužiće za Prirodoslovni muzej u Metkoviću. Je li pronađeni primjerak usamljen ili tek djelić veće populacije ‘doseljenika’, ne zna se. Nalaznik je školjku uljeza prijavio Petru Crnčanu u Prirodoslovni muzej Zagreb koji će o svemu izvijestiti stručnjakinju za invazivne vrste doc.dr.sc. Jasnu Lajtner i Botanički vrt u Zagrebu na PMF.

U očekivanju rezultata, Bariša Ilić nastavlja neumorno tragati za starim i novim stanovnicima neretvanske doline.

Urbana legenda kaže kako ga je jedan kolega pitao kako to da se sve rijetke vrste lijepe baš na njega?

– Ja sam mu odgovorio protupitanjem: ‘Koliko si puta ove godine bio na terenu?‘. Kad mi je rekao nekih šest ili sedam puta, nasmijao sam se od srca i primijetio da sam i ja toliko puta pretraživao Neretvu, ali ne godišnje, nego – svakog tjedna – zaključuje ovaj vječni entuzijast koji, nemirnog duha kakav već jest, mašta o Neretvi kao sjedištu još jednog fenomena:

– Birdwatching je kao vid turizma u svijetu u velikom usponu, a kod nas sve nekako kaska. Na ušće neorganizirano dolaze stranci, od Austrijanaca preko Nijemaca i Talijana, vidim ja na ušću i Nizozemaca, Engleza…njima je doživljaj promatrati ptice. Bio sam uključen u projektni tim za popularizaciju birdwatchinga, kreće se to pomalo, ali ne u tolikom opsegu koliko bih volio – priznaje neretvanski šaptač pticama, prenosi Dubrovački vjesnik.