GradIzdvojeno

PLOČANKA KOJA MIJENJA SVIJEST DRUŠTVA “Generacijama njegujemo ulogu žrtve umjesto da mlade učimo da sami preuzimaju odgovornost za svoje živote”

0

Pločanka doc. dr. sc. Marinela Dropulić Ružić, vlasnica je HR konzultantske firme Meraklis, međunarodno akreditirani executive i neuro coach (nominirana za Coach Award 2023), certificirani HBDI, Brain Ressources i STRONG facilitator i savjetnik za karijerna usmjeravanja i tranzicije.

Također je Certificirani mentor za rad s mladim nezaposlenim osobama, neurofeedback practitioner, profesorica na fakultetu (kolegij: menadžment ljudskih potencijala), TEDx i keynote govornik, panelist, autorica priručnika „Meraklis“ – kako prepoznati svoje skrivene talente, osloboditi svoj puni potencijal i živjeti vlastitu svrhu, “Što ako mladi žele raditi u turizmu?” ali i brojnih znanstvenih i stručnih članaka te koautorica tri znanstvene knjige.

Iskustvo je stjecala u hotelskim poduzećima i ugostiteljstvu u Hrvatskoj i SAD-u te u HR agenciji. Usavršavala se u Francuskoj i Škotskoj, sudjelovala je na preko 30 projekata kao vanjski stručnjak za HR, dobitnica priznanja Udruge Kombinat – PRVIH 20 – za žene koje inspiriraju svojim radom, uspjehom i vrijednostima koje zagovaraju.

S našom Pločankom razgovarali smo u vrijeme dok ovogodišnje blagdane provodi u najdražem gradu.

Za početak našim čitateljima, kao uvertiru u naš razgovor i ako je to moguće, objasni u par rečenica što je to Meraklis?

Meraklis je osoba koja je pronašla svoju strast i poziv i beskrajno uživa u tome što radi.

Najbolje ću to objasniti pričom o dva zidara koje su pitali; što radite? Jedan je odgovorio; po cijele dane slažem cigle jednu na drugu i najveće zadovoljstvo na poslu je kada dobijem plaću za taj mjesec. Drugi je odgovorio: zidam kuću ali svaki dan razmišljam o ljudima koji će ugledati tu kuću, kako će djeca u njoj živjeti. Zapravo je ne gradim kuću, ja gradim nekome DOM.

Ovaj drugi zidar je meraklis. Da i on radi za novac, ali taj posao osjeća kao svoj poziv i daje se u njega u potpunosti.

Meraklise prepoznajte u svojoj okolini, u načinu na koji vas usluži, educira, provodi projekt, čisti, liječi ….KAKO nešto radi. To jednostavno osjetite, dobro se osjećate uz njih jer nije puko odrađivanje posla.

Na koji si ti način došla do spoznaja koje su te danas dovele na mjesto na kojem jesi?

Prvo; pokušaji i pogreške. I uvijek kažem da nikad ne žalite za „glupe“, „besmislene“, „promašene“ poslove. Oni su važni da shvatite što ne želite. Kad sam kao tinejdžerica radila u Kartonplastu na proizvodnoj traci, sve je u meni vrištalo; ovo ne želiš i već tada sam naučila promatrati te unutarnje doživljaje i što je to što me istinski veseli. To nešto je ono što samo vi znate.

Drugo; prepoznavanje svojih talenata. Radila sam svakakve poslove, u SAD-u i Hrvatskoj, imala sam i funkcije i dobre uvjete no tek kad sam počela fokus stavljati i aktivirati svoje talente (pisanje, govorništvo, kreativnost, prenošenje znanja, slušanje, prepoznavanje obrazaca u razgovoru), postajalo je jasnije što trebam raditi.

Treće; višeslojni rad na sebi. Cijeli život se školujem; doktorat, docentura i tu je puno dodatnih edukacija, certificiranja, akademija u inozemstvu i RH i sve u području neuroznanosti, psihologije, coachinga i organizacijske psihologije i to mi je dalo ogromnu širinu i uvid što se može. No onaj osobni, intimni rad na sebi, na svojim obrascima, programima, ograničenjima – najvažniji je i najteži proces učenja koji mi je i najviše donio.

Četvrto; monetizacija te strasti i talenata. U meni je gorila želja da napravim promjenu i da pomognem svim generacijama da istraže, prepoznaju i razviju svoj meraklis. Ta želja me dovela do mjesta na kojem sam danas – do otvaranja svoje konzultantsko-terapijske firme koje je fokusirana na sve to. Nemojte se bojati svojih želja. Život vam se tako obraća, posebno ako se te želje/impulsi ponavljaju.

Diplomirala si na Ekonomskom fakultetu, studirala i u Glasgowu, a doktorirala Ljudske potencijale, na koji način u svom sadašnjem poslu kompenziraš činjenično s osjećajem, ako bi na takav način protumačili ekonomiju i ljudske potencijale?

Vrlo lako ☺.

Svijet i razvoj trebaju i jedno i drugo. Uostalom i regije u mozgu su nam zadužene za jedno i drugo. No za osobni i profesionalni razvoj je važno istražiti, prihvatiti i reprogramirati ono što nosimo u sebi, što nam je preneseno i što prenosimo dalje. Možete imati vrhunske analitičke sposobnosti, no ako se ne možete povezati sa sobom, uvažiti druge, postaviti zdrave granice, teško ćete funkcionirati u timu i na poslu.

Isto tako, firma može imati vrhunski proizvod, infrastrukturu i marketing ali ako nema ljude koji će to sve iznijeti, ništa ne funkcionira. A ti ljudi su na taj isti posao donijeli sve svoje potrebe, programe, traume, navike i oni sve to ne ostave ispred vrata kad dođu na posao. I zato uvijek kažem, ne možemo na poslu pobjeći od sebe, uvijek se vratimo na osobni razvoj da bi došli do profesionalnog i organizacijskog razvoja. I moja uloga je prepoznati što, kako, koliko i kome treba unutar timova i organizacije i nakon toga provesti programe koji će dovesti do pozitivne promjene mindseta, a time i ponašanja.

Na svojim predavanjima usmjeravaš ljude, objašnjavaš, no, kako doprijeti do ljudi zaista?

Tako da razbijete šablone u njihovim glavama. Kad se prepoznaju u nekoj priči, umovi se otvaraju.

I nakon toga slijede najvažnije valute; povjerenje i znanje.

Živimo li u vremenu kad smo manje-više svi začahureni u “lutajućem umu” koji nas priječi da razmišljamo o onome što trenutno radimo i čime se bavimo te se time odmičemo od zadovoljena kvalitete života?

Najnovija istraživanja ukazuju da imamo oko 6000 misli dnevno. Veliko je to opterećenja za naš um jer nas te misli preuzmu, rijetko kad smo ih svjesni. Drugo istraživanje ukazuje da od 2500 ispitanika, 47% ih vrijeme provodi razmišljajući o nečem drugom, a ne onome što trenutačno rade, u tom trenutku.

Nismo prisutni. Nismo svjesni ovog sadašnjeg trenutka, a to je jedino što stvarno imamo. Biti u tom sadašnjem trenutku, točno ovom u kojem ovo sad čitate ili bilo što drugo radite je zapravo jedino što je stvarno. Sve drugo je misaoni odlazak u prošlost, u sjećanje, koje je ipak samo misao. Ili misaoni odlazak u budućnost, koja je isto samo tijek misli. Ne možemo je opipati, rukama oblikovati, sve su to samo misaoni procesi za koje se jako vežemo. I koje određuju naš život, djelovanje i kako se osjećamo. Do to mjere da nas dovode do anksioznosti i još gorih stanja.

Rješenje?

Vježba.

Stalno se kroz dan trebamo prisjećati i vraćati u prisutnost. Shvatite to kao trening uma kao što trenirate mišiće u teretani. Prisutnost i svjesnog trenutka u kojem se nalazite donosi osjećaj ispunjenja, prihvaćanja života, a time i olakšanja.

Za dugoročno postizanje smirenog uma preporučam meditaciju. I neurofeedback jer je odlična metoda za ulazak u duboku prisutnost ali i postizanje top performansi. Govorim iz svog iskustva, a koriste ga i vrhunski sportaši, glumci i uspješni poduzetnici.

Je li za bit/postat Meraklis potrebna hrabrost, bojimo li se otisnuti, posebice ako se uzdamo u socijalno-ekonomske aspekte u našoj državi, koje nisu zadovoljavajuće?

Da, potrebna je hrabrost. Evo tri razloga:

Prvo; generacijski nas nisu učili da je u redu, poželjno i inspirirajuće živjeti i raditi ono što zbilja volite, u čemu blistate. Generacijama njegujemo ulogu žrtve umjesto da učimo djecu i mlade da sami preuzimaju odgovornost za svoje živote, da stalni fokus stavljaju na svoj razvoj, emocionalnu i duhovnu inteligenciju, a manje na frustraciju što ne žive u super uređenoj državi i društvu.

Ljudi su u koncentracijskim logorima izvukli iz sebe ogromnu snagu i razvili vještine dok neki koji su od malena imali sve na pladnju, nisu ništa napravili i naučili. Sve kreće od nas. Kad unutar sebe napravimo promjene, one se događaju i na van.

Drugo; naš mozak se buni i uvijek će se buniti na promjenu jer nas tako štiti, ali kad odradimo taj prvi iskorak, svaki sljedeći korak je lakši.

Treće; najčešće nemamo sugovornike za promjenu. Hrabrost je potrebna i zbog toga što okolina često ne razumije taj impuls koji je u nama pa imamo osjećaj da nemamo podršku od ljudi od kojih to najviše očekujemo.

Ali kad krenete svojim meraklisom, na put vam dođu ljudi koji vas podržavaju, potiču i inspiriraju.

Osim predavanja koje vodiš, napisala si i priručnik, koliko dugo ti je trebalo da sve sazmeš u jednu knjigu?

Priručnik Meraklis je nastao u nekoliko mjeseci, „potekao“ je iz mene jer se ovom temom bavim godinama. Puno je problema u školstvu, u društvu, u obiteljima, u odrastanju mladih i ne otvaraju se ključne teme. U školama se previše bavimo činjenicama i formom, a premalo razumijevanjem sebe, razumijevanjem emocija, samoregulacijom, uvažavanjem različitosti, empatijom, kreativnošću, poduzetništvom…to su teme koje stalno otvaram pa evo i priručnikom.

Puno radim s mladima i roditeljima za profesionalno usmjeravanje i vidjela sam veliku potrebu da im nakon što odrade testiranje i usmjeravanje za školovanje/zanimanje, ostane neka vrsta podsjetnika, dnevnika i nastavka dijaloga. No sad imamo i obrnuti smjer. Roditelji najprije kupe priručnik pa dođu s djetetom na profiliranje.

Da sama nisi Meraklis ne bi mogla ništa od ovoga napraviti, u razgovoru smo komentirali kako je najvažnije da u nama postoji “klica” Meraklisa, a nju treba njegovati, ona treba rasti, trebamo biti predani, kako usmjeravaš Meraklise u nastajanju i/ili one koji posustanu?

Da, svi mi imamo to neko poslanje, poziv, ili kako na istoku kažu dharmu, no pitanje je koliko si dozvolimo i posvetimo se pratiti te impulse.

Biti meraklis može zvučati kao bajka i new age-ovski, no osvrnimo se oko sebe – jako puno ljudi nisu meraklisi u onome što rade i nesretni su i kao ljudi i kao djelatnici.

Puno pišem o tome i na društvenim mrežama. Istražujem to i znanstveno. Zamislite da je u prostoriji 24 ljudi koji se ne poznaju. Petnaest od njih zbilja ne voli posao koji radi. To nam je potvrdilo i pilot neurotestiranje s EEG kapom kad smo mjerili njihove podsvjesne reakcije na pitanja/tvrdnje o poslu. Neki su nakon toga drastično mijenjali svoje karijere. Mijenjati društvo u ovom smjeru je meni osobno najsnažnija motivacija za sve što radim.

Neki će komentirati; „daj ti meni veću plaću pa ćeš vidjeti kako ću biti zadovoljan“ i moj odgovor na to je; da, novac je važan kao vanjska nagrada/motivacija. No Meraklis je unutarnja motivacija. I kroz život težimo spoju jednog i drugog.

I uvijek sam realna i to kažem klijentima; potraga za radošću i svrhom pada u vodu ako ne možete platiti račune. Primarna ljudska potreba je osigurati egzistenciju no s druge strane za klijente imam visokopozicionirane ljude s dobrim uvjetima koji su nesretni s tim što rade. Novac je odraz vrednovanja i poštovanja našeg rada, no ako izostaje ona unutarnja alkemija i strast, mi smo na modu „odrađivanja“ i nesretni smo zbog toga. Znanost i praksa iznova potvrđuju da čovjek ima potrebu za stvaralaštvom, usavršavanjem i napretkom – i to je ono na što trebamo još više stavljati fokus kao pojedinci i društvo.

Svi mi kroz svoj život zapnemo u nekim ‘odrađivanjima’ i to je dio našeg osobnog i profesionalnog razvoja. No što smo duže u tom statusu quo i samo ‘odrađivačkom’ mindsetu, bogatiji smo za isprike zašto ipak ne napraviti promjenu. I upravo u tim fazama nam je potrebna pomoć – da nas netko usmjeri, izazove, podrži i inspirira. I to je ono što radim s klijentima u neuro i executive coaching programima.

Koji su tvoji najzapaženiji trenuci Meraklisa, odnosno oni koji su na tebe ostavili najveći utisak?

Uf, ima ih puno i s firmama i odraslima i mladima i smatram se sretnicom jer sam dio promjena nečijeg poslovnog i osobnog života.

U nekim firmama smo s djelatnicima napravili totalne izmjene; firme su „prodisale“, u nekima smo osnažili postojeće timove; imali su osjećaj kao da se firma ponovno rodila, neki klijenti su kroz coaching program npr. iz turizma prešli u dizajn i otvorili svoju firmu, ili su se osnažili kao voditelji ili su napredovali s jedne pozicije na dugu, neki mladi su se usudili upisati ono što su sanjali, neki su u inozemstvu ostvarili divne uspjehe…i svaka ta priča je velika nagrada za naš rad.

Ove godine sam dobila i priznanje PRVIH 20 – žena koje svojim radom daju doprinos zajednici i šire prave vrijednosti i evo to je bio jedan divan trenutak kad uz ove uspjehe klijenata dobiješ i vanjsko priznanje da tvoj rad i trud vrijede.

Gdje se vidiš za pet, deset  godina?

Cilj mi je postići to da svako dijete u Hrvatskoj i regiji shvati u čemu je genijalno i što je njegov meraklis i već imam model kako o postići, ali pričat ćemo o tome detaljnije kad dođe vrijeme ☺.

Želja mi je da u ljudima svih dobi budimo meraklise i da im pomognemo da žive ispunjeniji život kroz ono što rade.

Mogu li ljudi u malim sredinama živjeti Meraklis?

Apsolutno mogu. Mala sredina i manjak izbora može samo biti poticaj i jača motivacija da to pronađete u sebi. Meni je bila.

Ne morate biti doktori znanosti, kirurzi ili imati funkcije da bi bili meraklisi. Ako je to ono što je vaš poziv, to može biti i rad na blagajni, u rudniku, na brodu, pjevanje…ili nešto što ćete vi složiti kao novu profesiju. Svako to djelovanje je vrijedno i potrebno je ovom svijetu. No budite iskreni prema sebi i odgovorite si je li vam to što radite izaziva radost, jeste li u tome najbolja verzija sebe ili to nešto tek trebate otkriti.

I za kraj, poruka našim čitateljima.

Oslonite se na svoj talent. Imate ga! Istražujte što je vaš meraklis.

To je vaš put i samo vaš. Ali ne morate biti usamljeni na njemu.

Mi vam možemo pomoći u tom procesu s vrhunskim alatima profiliranja, coachingom, neurotreninzima, no prvi korak je uvijek vaš.

Usudite se ići za impulsom koji se javlja u vama jer to je ono što život želi od vas.

Razgovarala: Eleonora Doboš

O MENI:

doc. dr. sc. Marinela Dropulić Ružić

  • Vlasnica HR konzultantske firme Meraklis.
  • Međunarodno akreditirani executive i neuro coach – nominirana za Coach Award 2023.
  • Certificirani HBDI, Brain Ressources i STRONG facilitator i savjetnik za karijerna usmjeravanja i tranzicije.
  • Neurofeedback practitioner
  • Certificirani mentor za rad s mladim nezaposlenim osobama.
  • Profesorica na fakultetu, kolegij: menadžment ljudskih potencijala.
  • TEDx i keynote govornik, panelist.
  • Autorica priručnika „Meraklis“ – kako prepoznati svoje skrivene talente, osloboditi svoj puni potencijal i živjeti vlastitu svrhu, “Što ako mladi žele raditi u turizmu?” ali i brojnih znanstvenih i stručnih članaka te koautorica tri znanstvene knjige
  • Iskustvo je stjecala u hotelskim poduzećima i ugostiteljstvu u Hrvatskoj i SAD-u te u HR agenciji. Usavršavala se u Francuskoj i Škotskoj.
  • Sudjelovala je na preko 30 projekata kao vanjski stručnjak za HR.
  • Dobitnica priznanja Udruge Kombinat – PRVIH 20 – za žene koje inspiriraju svojim radom, uspjehom i vrijednostima koje zagovaraju.

Što radimo u Meraklisu?

  1. Meraklis timski razvojni procesi – za firme.

Što: Unutar firmi provodimo ozbiljne transformacije mindseta i ponašanja djelatnika odnosno timova.

Kako: tailor-made, višemjesečni soft skills procesi: HR dijagnostika, neurotestiranja, razvojni i neuro treninzi i business coaching, uključene sve hijerarhije

Rezultat: Prosječan tim dovodimo do izvrsnosti. Međusobne konflikte i različitosti pretvaramo u suradnju.Stanje ‘odrađivanja’ mijenjamo u kreativnost i inovativnost.

Više o svemu na: https://meraklis.hr/usluge

  1. Meraklis karijerna usmjeravanja – za tinejdžere, mlade i ostale generacije

Što: Cjeloviti proces testiranja, profiliranja, alata i usmjeravanja koji olakšava izbore i tranzicije u školovanju i karijeri.

Kako: opušteno, interaktivano i prilagođeno pojedincu kroz korake testiranja BR i Strong upitnicima, interperatcije rezultata, aktivnosti i zadataka, follow upa.

 

Rezultat: više jasnoće i sigurnosti u izborima škole, fakulteta ili novog posla.

Olakšane inače stresne promjene u karijere.

Smanjeni stah od ‘pogrešnih odluka’.

Više o svemu na: https://meraklis.hr/blog-post/104-meraklis-proces-karijernog-usmjeravanja-mladih