By Planina Biokovo je tijekom povijesti promijenila različite nazive. Mijenjanje naziva ovisilo je o pojedinim kulturama koje su ga okruživale. Od vjerojatno više naziva koji su davani ovoj planini, danas su nam poznata tri – koja su ih tijekom stoljeća stvorile grčka, latinska i hrvatska kultura. To su nazivi: Adrion, Mons Slavorum i Biokovo.
Grčki izraz “Adrion” najstariji je poznati naziv za planinu Biokovo, a zabilježio ga je grčki geograf Strabon iz maloazijskoga grada Amasia u Pontu (63. p.n.e.- 19. p.n.e.).
Prvi poznati naziv naše planine dala nam je grčka kultura, dok je drugi naziv, tisuću godina kasnije, stvorila latinska kultura nazvavši planinu imenom Mons Slavorum, opisnim imenom, što u prijevodu znači Slavensko brdo ili Slavenska planina. Treći naziv planine je izvorni naziv, koji mu je dalo domicilno stanovništvo, Hrvati čiji se prvi spomen javlja 3.4.1382. godine u ispravi bosanskoga kralja Tvrtka I. Isprava nije sačuvana u izvorniku pa ni u prijepisu, nego u talijanskom prijevodu, tako da do prvoga spomena planine na hrvatskomu jeziku i hrvatskom pismu, dolazimo u ljetopisu “Libretin” fra Pavla Šilobadovića 1666. godine.
Današnje ime Biokovo je vjerojatno dobilo po snježnoj bjelini (bil, bilak, Bilkovo, Biokovo), što nije neobično ako se zna da snijega na toj planini ima u izobilju veći dio godine. U Zagori su planini dali ime ženskog roda, Biokova, dok se s primorske strane naziva Biokovo ili Bjakovo.
Ime planine (etimologija)
|
Stanovništvo Zagore planinu naziva Bijakova, Biokova, odn. Bijakova gora
Stanovništvo s primorske strane planinu naziva Biokovo, Bjakovo Latinski naziv: Mons Adrion Romanski naziv: Mons Slavorum (Slavensko brdo, Slavenska planina) |
Zbog jedinstvenih prirodnih ljepota i osobitosti endemske flore i faune, Biokovo je 1981. proglašeno Parkom prirode, a 1998. godine osnovana je Javna ustanova Park prirode Biokovo. Na malom prostoru su skupljeni neobični kontrasti prirode s vidicima na more, a visoki vrhovi i strme litice udaljene su tek dva do tri km od obale. Vršni greben Biokova je valovita kamena visoravan s brojnim krškim ponikvama (vrtače). Podzemna cirkulacija vode oblikovala je u kršu karbonatnih stijena jame (Mokre noge -831 m; Amfora -790 m), špilje, ledenice, vrtače i ponore.
Izvor: Dinarsko gorje
