By 
Znate li kakvo je stanje s agrumima u Hrvatskoj? Ne teško, nego katastrofalno. Bogu za plakat“, ogorčen je Matko Filipović (lijevo na naslovnoj fotografiji, op.a.) koji već godinama upozorava da nam je stanje i u ovoj grani poljoprivrede neodrživo.
No i ove, kaže nam, ponavlja se isto. Vrhuška iz Zagreba dođe u dolinu Neretve, izbifla se, ufotka, a u medijima osvanu priče o nekakvim počecima berbe, spominju rekordi…
“To je jedna takva neodgovornost, javašluk. Mazanje očiju. Oni bi se trebali brinuti o proizvođačima, a nas su otkantali i prepustili otkupljivačima“, priča za Agro klub dodajući da je slika na terenu posve drugačija od one koja se prikazuje. Brojni nasadi su ili zapušteni ili iskrčeni, a ljudi odustaju od uzgoja jer računice posljednjih devet godina nema.
“Jedna poštanska marka s likom mandarine, košta više nego sama mandarina”, upozorava ovaj srednji proizvođač, kako se opisuje jer kaže da kod ovog uzgoja postoje tri kategorije proizvođača. Mali do 20.000 tona koji sami oberu, velike gazde koji imaju radnike te srednje koji ovise o beračima.
Ucijenjeni otkupljivačima i beračima
A upravo tu se krije poseban problem. S jedne su strane proizvođači ucijenjeni otkupljivačima, s druge beračima jer radne snage nema. Tako se danas već traži dnevnica od 50 eura, a valja platiti i famozne markice za sezonske radnike, hranu, smještaj…
“Ako uložiš u agro mjere, nemaš za berače. Ako daš za berače, nemaš za agro mjere. Gnojivo je luksuz, znaju to svi poljoprivrednici”, upozorava i na visoke cijene ulaganja u proizvodnju koje otkupna ne pokriva.
Tako za kilogram mandarine i to neretvanske, dakle zaštićene na razini EU, valja uložiti 4 kune, a otkupna cijena vrlo brzo padne na 2,5 kn pa i ispod. Sada se, istina, barata s otkupnom cijenom od 55 eurocenti, no to će se promijeniti vrlo brzo, već za koji tjedan.
“Kad jedan otkupni centar krene obarati cijenu, već sutradan je ista, niska kod svih“, podsjeća na situaciju koja se uredno događa svake sezone.
Loša praksa prerane berbe
Dodatno zlo u tome je što bolju cijenu postigne ono – najgore. Naime, ustalila se loša praksa, što ga posebno ljuti, da se u berbu kreće prerano. “Beru se zelene, dozrijevaju potom u komorama i na tržište dolazi to smeće zbog kojeg se nama kasnije ruši cijena“, ljutit je Filipović koji u Opuzenu pod nasadima i to na tri parcele ima 2,6 hektara odnosno 1.200 stabala.
“Kako kaže moj prijatelj, to ti je u Slavoniji malo veće dvorište za kombajn. A i takve male parcele još se dodatno cjepkaju”, ukazuje na problem ne samo hrvatskog juga. I on u zakupu, još od 1998. godine ima državno poljoprivredno zemljište. Njegovih je nešto manje od hektar, ostalo državno, a natječaj je bio raspisan pa srušen. Novi se čeka.
“Da sam znao što će raditi i kako dijeliti državno zemljište, ne bih nikada uzeo zemlje više nego koliko stane u šalicu kave“, ogorčen je provođenjem natječaja, ali i cijelim stanjem u poljoprivredi. Prisjeća se i da je još 2015. ekonomska vrijednost njegovog OPG-a, osnovanog 2003. godine, bila 30.500 eura, sad je već na 13.500.
Znači da bi bio samoodrživ, morao bi zaraditi barem 13.000 eura, a lani kada je suša poharala i agrume gotovo ništa nije imao dok je preklani “ubrao” tek 75.000 kuna. “Sića, nedovoljno za potrebne agro mjere i berače“, kaže.
Uz vremenske neprilike, problem su i brojne bolesti te štetnici protiv kojih više gotovo da nema preparata. Većina onih koja je djelovala je zabranjena, poput sredstava za zaštitu na bazi klorpirifosa. Zabrane li i glifosat, kaže, mnogi će staviti ključ u bravu.
Zabrana pesticida i eko “ludorije”
“Sad imamo eko ludorije koje sam prihvatio iz muke, a ne koristi. Je li netko svjestan kako buja vegetacija nakon kiša? Pa kod mene u Opuzenu možete sjesti i doslovno gledati travu kako raste”, slikovito opisuje borbu s korovom.
Naravno, dodaje, novi val gašenja OPG-ova neće se dogoditi samo zbog pesticida i činjenice da nemaš s čime štititi proizvodnju već stanja u kojemu se umjesto struke i resornog ministarstva o poljoprivredi brinu – mediji.
“I hvala Bogu da imamo Agroklub da možemo upozoriti da ovo kuda se hrvatska poljoprivreda kreće ne valja. Agonija traje dugih devet godina, a nikoga nije briga. Prepušteni smo sebi i milosti otkupljivača koji zbog nepoštenih praksi ili budu simbolično kažnjeni ili uopće ne”, upozorava pitajući jesu li ljudi svjesni koliko je dobrih OPG-a diljem zemlje zatvoreno u posljednjih 25 godina? Koliko od toga u zadnjih par godina kako idu natječaji za državno zemljište?
“Tko je tu lud? Tko uporno uništava domaću poljoprivredu i to u svim njenim sektorima, od voćarstva, svinjogojstva, mliječnih farmi?“, ogorčen je Matko.
Kaže, agrumima se bavi od svojih 17 ili 18 godina. Danas su mu 52 i nikad nije bilo teže. Zbog cijene berbe, došli su proizvođači u apsurdnu situaciju da je bolje što je “robe” manje.
“Jedan mali grad bio je srž proizvodnje agruma. Nesretni moj Opuzen nije se u 20 godina pomaknuo ni centimetra u proizvodnji, ali trgovačkih lanaca imamo“, tužan je ovaj zaljubljenik u svoj grad, poljoprivredu, agrume kojih je sve manje jer ne videći budućnost mnogi, kako smo i naveli, krče stabla mandarina i prelaze na druge kulture, obično povrće – blitvu, lubenice, pomidore (rajčice).
“Voćarstvo je jako skup sport. Za krčenje treba najmanje dvije godine, kad se i posadi novo ne niče nakon noći. Otprilike treba osam godina za neki novi početak, a meni su 52. Što ću sa 60 godina trčati po polju, biti agilan?!”, smije se gorko Matko Filipović upozoravajući i na taj problem hrvatske poljoprivrede – premalo mladih koji se žele baviti ovom sve neizvjesnijom granom gospodarstva.
U berbu iza 15. listopada
Ne promijeni li se pogled na proizvodnju i ne donese neka provediva strategija, strahuje – slijedi nam krah. Barem bi bio red, dodaje, da se o poljoprivredi brine netko tko i zna nešto o njoj.
“Pa vidite samo na primjeru nedavnog sastanka kod nas u dolini Neretve. U povjerenstvu za mandarine – učiteljica, župan – hotelijer, ministrica – ekonomistica“, opisuje.
Ipak, naglašava, da nije da samo kritizira, mora pohvaliti da na terenu, od zaposlenih u Ministarstvu, ima divnih ljudi. Prije svega u područnici Agencije za plaćanja u poljoprivredi i savjetodavnoj službi. “Divne žene koje se stvarno trude pomoći“, ističe.
A kad će Matko u berbu? Kaže, nikako prije 15. listopada. “Vidjet ćete kad se uberu što je prava, žuta mandarina, a ne ovo što vam sad nude“, kazuje proizvođač u čijim nasadima ima i stabala naranči, no one će za berbu dospjeti tek u studenom.
Njegovu plantažu jednom je prilikom dronom snimio i jedan austrijski turist. Kako izgleda, pogledajte u videu kojeg je Matko ustupio Agro klubu:
