By Razgovarali smo s našim Nikolom Batinovićem, koji je već uvelike poznat svima u dolini Neretve, a i diljem Hrvatske.
Uz intervju koji je Nikola dao za Klik Ploče iz kojeg možete detaljnije saznati sve o njegovim počecima, ambicijama i budućim planovima, bit ćemo slobodni odmah na početku sami uvodno predstaviti Nikolu kao slavuja predivnog glasa, osebujnog u izvedbenoj i scenskoj umjetnosti, izvođača koji sklada pjesme, proizvodi zvuk, stvara glazbu, ukratko umjetnik koji će tek ostaviti svoj trag u glazbenom svijetu.
Nikola, za početak nam reci kako je tekao tvoj glazbeni put, prvi počeci i susreti s glazbom?
Još od najranijih dana, glazba je neizostavni dio mog života, naslijeđena i s majčine i s očeve strane obitelji. Prvi koraci u glazbi koincidirali su s mojim prvotnim koracima u svijetu. No, trenutak koji me zauvijek oblikovao bio je prvi nastup u Domu kulture tijekom vrtićkih dana. Stupanje na pozornicu izazvalo je nevjerojatnu radost i osjećaj ispunjenja kojeg i danas osjetim. Od tog trenutka, glazba je postala moj vodič. Pod snažnim utjecajem podrške moje obitelji i prijatelja, oblikovao sam svoj glazbeni identitet i hrabro istraživao različite aspekte zvuka. Danas, s ponosom mogu reći da je taj prvi nastup u Domu kulture bio temelj na kojem sam izgradio svoj glazbeni put i da se slažem s izrekom vezanom uz pozornicu, odnosno „daske koje život znače“.
Odrastao si u Pločama, točnije u Stablini, na koji način, kroz glazbu, sudjeluješ u svojoj lokalnoj zajednici?
Svoj sam glazbeni put uvijek nastojao povezati s lokalnom zajednicom i gradom. Unatoč povećanom angažmanu na fakultetu i općenito obvezama u Zagrebu, i dalje sam otvoren za inovativne ideje koje mogu obogatiti naš grad.
Kao dječak od osme do šesnaeste godine, sudjelovao sam na festivalu “Glas Ploča” kao i na ostalim lokalnim festivalima, dao svoj doprinos važnim događajima poput Dana državnosti i Dana grada te bio aktivni član crkvenog zbora i zborova glazbene i osnovne škole. Nadam se da će se u budućnosti pojaviti uvjeti za stvaranje nove himne Udruge lađara Stablina jer zaista smatram da je potrebno podržavati njihovu izvanrednu predanost radu i održavanju naše tradicije. Bez obzira na udaljenost, uvijek sam povezan s duhom Stabline i Ploča te sam voljan pridonositi na bilo koji način, a osobito glazbom.
Ovogodišnji nastup na Novoj TV u emisiji supertalent, omogućio ti je da te upozna i publika van naših krajeva. Kakav je utjecaj taj nastup imao za tebe i što je on značio za tvoju daljnju karijeru?
Supertalent mi je donio iznimnu popularnost i prepoznatljivost, a samim tim i nove veze, poznanstva i primamljive ponude u glazbenom svijetu. Posebno volim istaknuti nezaboravan trenutak kada me podržala naša glazbena diva Hanka Paldum svojim čestitkama i savjetima za budućnost. Ova iskustva, zajedno sa sudjelovanjem na RTL Zvjezdicama 2016., predstavljaju jednu veliku školu koja me obogatila za daljnji put. Naravno, uvijek pozornost vraćam na profesionalnost produkcije Nove TV te kvalitetu njihova rada bez kojih nastupi ne bi bili ni u pola dobri.
Često je na gažama s tobom i gitarista Toma, kako se pripremate za nastupe?
Uživam u suradnji s kolegama glazbenicima, gdje dijelimo inspiraciju i stvaramo zajedno. Rad u timu donosi mi veće zadovoljstvo nego samostalno sviranje jer (možda publika ne zna) ne volim svirati i najviše me ispunjava kad se fokusiram isključivo na pjevanje. Toma Ujdur je prije svega jako dobra osoba, što rijetko pronalazimo u ovom poslu, a o njegovom talentu i radu uloženom u sviranje i glazbu općenito, smatram da nema smisla govoriti jer svojim nastupima i odnosom prema radu pokaže sve.
Naše probe su vrlo jednostavne. Moram priznati kako znam posumnjati da čak netko od nas ima ADHD s obzirom na to kojom brzinom naš fokus leti s posla na pjesme koje bismo mi rado pjevali, a u datom trenutku ne smijemo. Tako da nam 2 sata probe prođu probavajući pjesme koje možda nećemo uopće ni odsvirati. Nekad samo dogovorimo tonalitete i prođemo pjesme kad se vidimo (većinom se radi o pjesmama koje su poznate i koje smo nekad prije već svirali), ali kad je u pitanju neka ozbiljnija gaža ili koncert, onda se ovisno o vremenskom roku pripremamo i vježbamo do savršenstva. Takve su probe uglavnom probe na kojima rješavamo detalje detalja. Naravno, svaka proba bude ispunjena smijehom i pozitivnom energijom.
Gdje si sve svirao ovo ljeto?
Ovo se ljeto, moram priznati, nismo trudili ostvariti neki uspjeh po pitanju samog broja nastupa jer smo odlučili malo odmoriti nakon naporne godine, no definitivno, smatram kako smo i dalje odradili dobar posao. U pitanju su bile Drašnice, Podgora, Živogošće, Ploče, Pelješac, Hercegovina itd., a naravno, potkrala bi se i koja gaža u Zagrebu. Vidim da su nas u posljednjem periodu ljudi više angažirali za crkvena vjenčanja nego za nastupe po restoranima, hotelima, koktel barovima i slično.
Na Pravnom fakultetu si u Zagrebu, je li pravo tvoj dugoročni cilj i karijera ili ćeš balansirati s glazbom i pravom?
Ne volim otkrivati svoje planove koji su daleko. Pravo kao takvo je vrlo zamorno i od studenta traži veliku količinu energije i dobre vještine organizacije vremena što sam, vjerujem, uspio razviti. Pravo je svugdje oko nas, stoga, smatram kako će mi u glazbenoj karijeri biti vrlo korisno te kako ću prilikom otvaranja svoje tvrtke i prilikom rada u istoj morati poznavati mnoge zakone koje me u osnovnoj i srednjoj školi baš i nisu naučili. Osim toga, svaka tvrtka bi trebala imati svog pravnika. Želim da znam što taj čovjek radi i radi li za mene ili mi zabija s druge strane nož u leđa. A i naravno, moram znati kad vas iz „Klik Ploče“ mogu tužiti za neki napisani članak hahahaha!
Koliko vremena ti oduzima, odnosno, kolika su odricanja da bi se danas mlada osoba bavila glazbom i javnim nastupima?
Bavljenje glazbom i javnim nastupima može zahtijevati značajno vrijeme i posvećenost. Mlade osobe koje se odluče profesionalno ili ozbiljno baviti glazbom često su suočene s određenim odricanjima kako bi ostvarile svoje ambicije. To može uključivati vrijeme za vježbanje i usavršavanje, pripreme za nastupe, putovanja, rad u glazbenim timovima; suradnja s drugim glazbenicima, producentima i kreativcima može zahtijevati prilagodljivost i sposobnost rada u skupinama, balansiranje između obveza, financijski izazovi poput ulaganja u opremu, snimanje, promociju i putovanja, osobni život i sl. Ipak, strast prema glazbi i ljubav prema izvođenju često su snažne motivacije koje pomažu mladim glazbenicima prevladati ove izazove i ostvariti svoje umjetničke ciljeve.
Imaš li tremu i koji je bio tvoj najposjećeniji nastup, općenito kakav je osjećaj izaći pred ljude koji te dođu poslušati?
Trenutačno osjećam sigurnost i mir, bez trunke treme, no iskreno, znam da će ona vjerojatno zakucati tek dvije minute prije mog izlaska na scenu – to je već poznati “ritual”. No, baš ta blaga uzbuđenost dodaje draž svakom trenutku prije nego što stupim pred publiku.
Što se tiče najposjećenijih nastupa, moj kriterij je nešto drugačiji. Ljude ne pamtim po brojevima, već po energiji koju osjetim tijekom izvođenja. Ponekad sam se više zabavio i osjećao povezano među desetak ljudi, nego među stotinama. Za mene, pravi uspjeh nije samo u kvantitetu, već u kvaliteti trenutka koji dijelim s publikom, bez obzira na broj prisutnih.
Kad stupam pred publiku koja me došla podržati svojim prisustvom, preplavljuju me osjećaji zahvalnosti i radosti, no s druge strane, tu je i uzbuđenje, jer se uvijek pitam „Što će se večeras dogoditi i po čemu ću pamtiti ovu večer?“ Naši nastupi uvijek su prava avantura, sa zanimljivim događajima. Sjećam se jednog posebnog trenutka kojem si i ti svjedočila, kad sam zajedno s klavirom, stolicom i stalcima za mikrofon samo pao s pozornice i pritom razbio čašu koja mi se urezala u ruku. Unatoč boli u leđima i ruci, jedino što mi je bilo bitno je da je oprema čitava hahaha. No, sve nas je taj događaj nasmijao i definitivno obilježio nastup.
Pločani već odavno poznaju tvoj talent i osim javnih nastupa, pozivaju li te privatno na svirke?
Da, kao što sam spomenuo, češće se dogodi da me ljudi zovu na vjenčanje u crkvi ili recimo, roditelji mladenaca često znaju pozvati da kao iznenađenje mladencima otpjevam neku pjesmu nakon razmjene prstenja, ali ipak, postoje mnoga krštenja, pričesti, krizme i drugi važni životni događaji koje volimo i imamo čast obilježiti glazbom.
Je li danas teško biti glazbenik u Hrvatskoj?
Ovo je tema na koju bih mogao napraviti cijelo predavanje, ali ukratko, možemo reći da je. Velika većina stvari u Hrvatskoj funkcionira „preko veze“ pa tako i glazba. Osim toga, mnogi glazbenici teže stvaranju modernih pjesama s američkim ili europskim (urbanim) prizvukom i time sebi dodatno otežaju put. Većina naših ljudi ne voli taj prizvuk jer nije autentičan, nije naš. Uporno imamo pokušaje kopija Dua Lipe, Adele, Ariane Grande i sl. Koliko god se trudili bježati od balkana, i kao bivši DJ i kao glazbenik koji zabavlja ljude, mogu reći da se ljudi na kraju najbolje zabave slušajući glazbu koja u sebi ima glazbene elemente i ritam specifičan za Balkan. Često se ljudi pitaju zašto mladi sve više i više slušaju narodnjake ili turbo-folk. Možda je turbo-folk ipak krajnost u koju ne želimo trenutno zadirati, ali takva vrsta glazbe u sebi sadrži elemente specifične za balkan i područje na kojem živimo te najbitnije, direktnu povezanost s emocijom. Samom promjenom glazbenog žanra, vjerujem da bi mnogi glazbenici sebi olakšali put.
Koji su tvoji daljnji ciljevi i ambicije?
O tome ne bih, što bi rekle stare bake: „da se ne ureknem“ hahaha! Jedino što mogu reći je da ljudi mogu od mene očekvati autorske pjesme u 2024. godini i samim time početak profesionalne karijere ako sve bude išlo po planu, a ako ne bude, okrivit ćemo gore navedene uroke.
Hvala Nikola i sretno u nastavku karijere!
Razgovarala: Eleonora Doboš
