IzdvojenoZabava i kultura

ZAPISI O ROGOTINU Ime mu je nastalo slaganjem toponimijske metafore ‘rog’ (uzvisina koja strši iz močvare) i apelativa *tynъ (blato, mulj)

0

Zapis o Rogotinu iz knjige “Don Radovan Jerković život i djelo”, autora dr. don Mile Vidovića. Izdavač “Matica Hrvatska” Metkovic, 2000.

Rogotin je jedno od mlađih naselja u Neretvanskoj krajini. Napučeno je tek 1716. naseljavanjem prebjega iz Gabele, a spominje se i u Stanju duša Župe Opuzen iz 1733. kada su u njemu živjele obitelji Budnić i Lumbardić iz Gabele, Matošević iz Baćevića, Krilić iz Dubrovnika te Dujmović iz Jezera.

Rogotin je 1733. imao samo 11 stanovnika (Bebić 1983:135). Današnjemu pak Rogotinu pripadaju i zaseoci Markote, Mostina i Rončevića Vrilo koji su nekoć pripadali Plini.

Samo bi se ime Rogotin moglo dovoditi u svezu s osobnim imenom nadimačkoga postanja ili zoonimom Rogota, no čini mi se vjerojatnijim da je ime nastalo slaganjem toponimijske metafore rog (kojom se obilježavaju gromade ili uzvisine koje strše iz mora ili iz močvare; usp. Šimunović 2004:192) i apelativa *tynъ ‘blato, mulj’ (Brozović Rončević 1999:35).

Rogotin je, naime, u prošlosti uistinu bio močvarni otok omeđen jezerom Vlaška, Crnom rikom i glavnim koritom Neretve, pa se u povijesnim vrelima isprva i nazivao Otok Rogotin.

Istočno se od Rogotina nalazi brežuljak Sestrun koji je usporediv s imenom zadarskoga otočića Sestrunja, čije se ime dovodi u svezu s latinskim pridjevom extraneus ‘vanjski’, a ime se doline i negdašnjega brežuljka Lumbarda povezuje s istoimenim apelativom talijanskoga postanja u značenju top.

U pisanim vrelima ne znamo ništa o prvim stanovnicima Rogotina. Vladmirović doduše pripovijeda, da su se i u Rogotin naselile neke obitelji iz napuštenog Čitluka god.1716. Nu pošto mi za sve današnje stanovnike Rogotina znamo da su došli iz okolnih sela, to će Vladmirovićevo pripovjedanje jedva biti istinito, osim da govori o obiteljima, koje su izumrle ili su se samo privremeno tu naselile. Isto tako u popisu prinosnika župske redovine iz god. 1736. (koji donosimo kod Komina) nema niti jedan od današnjih obitelji Rogotina. Od nestalih možemo nagađati, da su iz Rogotina Matijašević Mate i Lumbarić Ivan.

Zbog svega rečenog moramo se uteći pučkoj predaji, da nam ona štogod objasni. Po predaji prvi se stanovnik Rogotina zvao Bilje. On je došao iz Hercegovine oko god. 1740., kad su tamo bili progoni kršćana. Nastanio se je na Poli (gdje su danas Dodizi). Drugi za njim dođe neki Krotić (oko god. 1742.), koji je zato što je došlac nazvan Dodig. On se je spustio na splavi (“kerepu”) niz rijeku Neretvu, te se jednog dana nađe na mjestu zvanom Orepak. Videći more pred sobom uhvati se kraja i popne se na Trovoro, da pregleda kraj. Ugleda kolibu Biljana, uputi se k njemu i nazove mu Hvaljen Isus. Kad je ovaj odgovorio, poznaše se braćom po vjeri i jeziku, te se sprijateljiše. Novi stanovnik sagradi kolibu do Biljine. Do koju godinu dobiše i trećeg druga nekog Matoševića, koji se naseli kojih 50 m od Bilje prema jugu.

Ova trojica prvih stanovnika sagradiše zajednički kapelicu u čast presv. Trojstva, jer “u Trojstvu Bog pomaže”, rekoše. Bilje se oženio od Popovca iz Pline i za momka dovede Lumbardića, koga kasnije smjesti kraj sebe. Kad ovaj umre dovede Musulin iz Briste (Pasičine). Matošević naseli Šunjiće, te malo iza toga umre bez potomka. Budući je ovaj kraj bio vrlo bogat lovom počeše se u Rogotin naseljavati ljudi iz okolnih sela, a najviše iz Briste, kao Rončević i Jerković uz već spomenute Šunjiće i Musuline.

Iz Baćine dođe Damić, koji se zvao Bogunović. Iz Grčenka Žderić, iz Pline Štrbić, iz Veljaka u Hercegovini Markota, iz okolice Vrgorca Glamuzina. Među starijim obiteljima spominje se još Međugorac i Vune, koji se naseliše na Torinama. Ova se dvojica jednom posvadiše i u svađi Vune ubije Međugorca. Na Međugorčevo došao je Mateljak iz Desana, ali umre bez potomka. I Vune je umro bez potomka. God. 1796. sastavio je župnik Komina i Rogotina, fra Frano Kostanjić popis svih obitelji u ovim selima, te ćemo ovdje donijeti one iz Rogotina:

  • Abić (Habić) – Bilje Luka pok. Ivana od g. 40.
  • Damić Ivan od 56 g. i sin mu Nikola od 28 g.
  • Dodig Ante p. Jakova od g. 31
  • Glamuzina Jure p. Jure od 17 g.
  • Gojak Ivan p. Marina (bez muškog potomstva)
  • Markota Josip p. Mate od 18 g.
  • Markota udova Matija
  • Međugorac Baldo p. Ante
  • Musulin Ante p.Mate iz Briste od 22 g.
  • Rončević Marin p. Duje
  • Šunjić Mate p. Marka od 37 g.
  • Žderić Blaž p. Filipa iz Grčenika (žena mu ud. Vukušić Matija)
  • Žderić Marko p. Grge iz Grčenika
  • Žderić Mate Andrijin iz Kruševa
  • Žderić Pavao p. Jure od g. 45 (žena mu Lumbardić iz Rogotina)

U kasnijem stanju obitelji (iza g. 1800.) upisan je Jerković Stipan p. Mate. Od svih dole spomenutih obitelji danas ne postoje: Bilje (zadnji Ante p. Jure umro 30. IX. 1863.), Gojak, Lumbardić, Matijašević, Međugorac i Vune.

1940. godine u Rogotinu žive slijedeće obitelji:

  • Alajbeg, 1 obitelj, došao iz Trogira g. 1936.
  • Damić, 4 obitelji
  • Dodig, 4 obitelji
  • Glamuzina, 11 obitelji
  • Jerković, 2 obitelji
  • Markota, 4 obitelji
  • Ostojić, 1 obitelj, iz Pline g. 1928.
  • Rončević, 4 obitelji
  • Štrbić, 2 obitelji
  • Šunjić, 22 obitelji
  • Žderić, 20 obitelji

Škola i druge ustanove

Pučka je škola otvorena god. 1893. u kući pok. Nikole Damića. Prva učiteljica Jerka Kačić-Dimitri.

Zadruge i ostale ustanove

Seoska blagajna za štednju i zajmove, osnovana g. 1909. od župnika don Ivana Nikolića i Damića Joze. Ribarska zadruga, osnovana g. 1925. od učitelja Vlaha Dragovića i Ivana Šunjića.

Foto: Ante Šunjić