By Iza nas je 26.Maraton lađa u kojem je sudjelovalo 29 ekipa.
Na pobjedničko postolje zasjela je ekipa Udruge lađara Zagreba, no nakon što smo svi bili svjedoci nesretnog događaja lađara iz Stabline ne možemo ne postaviti niz pitanja, na koja pokušavamo dobiti odgovore o nesretnom trenutku za Stablinu.
Za Klik Ploče izjavu je dao kapetan Ul.Stablina, Antonio Mihaljević, još uvijek pod dojmom i šokom svega što se dogodilo.
Antonio je istaknuo kako je prvenstveno sretan što su svi lađari prošli neozlijeđeno, a to ne mogu zahvaliti organizaciji već spretnosti samih lađara.
Ono što gotovo nitko u medijima ne spominje je činjenica da se na 26. Maratonu lađa na istom mjestu ispod mosta u Banji nasukalo još šest ekipa, a razlog tome je što nitko iz krovne organizacije nije lađare upozorio da je na tom mjestu pokošena trava.
Dan prije Maratona, točnije u petak 11. kolovoza, održao se sastanak s Udrugom lađara Neretve, na kojem su lađare upoznali sa kritičnim točkama ulaska u Desanku i Čeveljušu, koje su kritične upravo zbog trave, međutim lađare nitko nije upozorio da je i dio na Banji pokošen.
Lađari ne mogu da se ne zapitaju zašto se nakon čak 25 godina pokosio taj dio ispod mosta na trasi kojom lađari veslaju isti broj godina i zašto o tome nitko nije obaviješten??
Antonio je za Klik ispričao kakav je osjećaj kroz lađu protutnjao kad su u nevjerici ostali nasukani prije samog prolaska ispod mosta. Prvo su se instiktivno pokušali izbaviti iz plićaka i vratiti se utrci, živi i zdravi, jer kako kaže “sreća je što su momci iz Udruge lađara Zagreba na vrijeme uočili šta se dogodilo pa su izbjegli frontalni sudar”.
Opće je poznato da ona lađa koja prva uđe u Crnu riku osvaja barem jedno od prva tri mjesta, a svi smo svjedoci da je lađa Stabline, prije nasukavanja bila brža od Zagreba za cijelu dužinu lađe.
Zamislite osjećaja parićara Stipe Pijevića, koji, kako nam kaže Antonio tom trasom može proći bez problema, po mraku, zatvorenih očiju. Lađari Stabline sa sigurnošću to mogu tvrditi jer su tom rutom, samo ove godine, na treninzima prošli čak 130 puta.
Još uvijek se čeka priopćenje organizatora, međutim malo šta može zadovoljiti Stablinare i njihove obitelji. Antonio kaže kako ih nitko iz organizacije nije dočekao ni sa jednom riječju, kamoli žaljenjem zbog propusta.
Toliko odricanja, žrtve, ljubavi, davanja svog vremena za lađu, nije zaslužilo ovakav slijed događaja, jer to su ljudi bez kojih manifestacija Maratona ne bi ni postojala.
Vrijedi istaknuti da je Maraton pratilo deset sudaca od kojih se niti jedan još uvijek nije oglasio po pitanju nesretnog događaja.
Razgovarali smo i sa glavarkom Mjesnog odbora Stablina, Katarinom Zmijarević koja se zahvalila na zalaganju za Stablinu te istakla kako oni jesu “mali”, ali su dio grada Ploča te im u ovom trenutku itekako znači svaka podrška.
Žao joj je što više ljudi nije svjesno koliko tu treba odricanja i zalaganja, kako lađara, tako njihovih obitelji.
“Mnogi misle da se tu radi samo o jednom danu, ali to je još jedna neispričana priča, zato mislim da bi ljude trebalo upoznati s tim, pa se mozda i vrati ta draž maratona, a ne da ih se gleda kao suvremene gladijatore ili zabavljače.
Ovogodišnji maraton kako za moje lađare, tako za mene i naše mještane je bio bolan. Svjesni smo njihovog truda, ali i snage, vjerovali smo da mogu pobijediti i bilo bi tako da se nije dogodilo šta se dogodilo. Mojim veslačima i parićaru ne zamjeramo apsolutno ništa, jer iskreno i u Formuli 1 staza se ne mijenja preko noći, vozač je upoznat sa svakim pedljem staze kako usmeno tako i sa adekvatnom signalizacijom. Što sam više sa lađarima sve sam svjesnija propusta organizacije Maratona lađa jer se više posvećuju ljudima koji nisu vezani za maraton nego samim veslačima koji bi trebali biti u centru pozornosti.
Ali bez obzira na sve ja vjerujem u moje lađare i znam da ćemo iz ovoga izaći pametniji i jači, tako da nećemo puno odmariti nego ćemo se jos više posvetiti toj priči i vratiti štit u naše malo misto.”
Iz Udruge lađara Stablina za Klik su izjavili da, bez obzira na sve, oni neće posustati, dapače, priključilo im se šest novih članova, a njihove snage trenutno su:
Marin Žderić, Mario Šutalo, Nikola Radaljac, Roman Stjepanović, Mišel Kuhar, Antonio Mihaljević, Josip Komazin, Antonio Barbir, Jakov Radonić, Josip Boras, Stipe Pijević, Dragan Volarević kao dio ekipe u lađi, s trenerom Ivanom Šabjanom, a dio ekipe čine i Jurica Šetka, Josip Uršić i Teo Sabo.
Bravo momci, trebalo je hrabrosti za odveslati Maraton do kraja.
