By IZVJEŠTAJ S IZLETA U VISOKE TATRE
22.-29.7.2023.
Prema godišnjem planu uputili smo se u Slovačku, u Visoke Tatre, na izlet o kojem smo Karolina i ja godinama pričali. Zaintrigirali su nas planine u svakom smislu toliko različite od naših.
Matko je krenuo kombijem iz Ljubuškog prije zore, već u 4h u jutro jer je trebalo preći dug i naporan put, skoro 1300km. U Rogotinu su mu se pridružili Marko, Mujo i Jurica, Karolina i Viktoria u Dugopolju, a ja u Zagrebu. Kada nam se u Varaždinu pridružio i Blažek, član PD Petrov vrh iz Daruvara, ekipa je bila kompletna. U dobrom društvu i vrijeme i kilometri prolaze brzo. Hrvatska, Mađarska i već smo u Slovačkoj. Umjesto autocestom odlučujemo se za lokalne ceste kroz brdovito i rijetko naseljeno područje. U Poprad u stižemo pred večer umorni od duge vožnje.
U nedjelju planinarimo na Rysy. Početak staze je pored Štrbskog plesa uz koje se smjestilo istoimeno naselje koje je popularno turističko, skijaško i planinarsko odredište. Dan je idealan za planinarenje, sunčano je i bez vjetra. Građena staza blago se uspinje kroz crnogoričnu šumu do Popradskog plesa, još jednog planinskog jezera uz koje su izgrađeni planinarski dom i hotel. Tu se ne zadržavamo već kroz Mengusovsku dolinu nastavljamo prema Velkom i Malom Žabiem plesu. Na putu prelazimo preko brojnih drvenih mostova i planinskih potoka. Osvrćemo se i gledamo u strme crne padine iza nas. To je Satan, vrh zlokobnog imena. Od Žabjih jezera uspinjemo se preko strme police osigurane željeznim ljestvama i lancima do Chate pod Rysmi, najviše planinarske kuće u Slovačkoj, a zatim preko grebena do vrha. Sam vrh Rysy čine dvije bliske glavice. Istočna visoka 2503m je u Slovačkoj, a zapadna, visoka 2499 najviši je vrh Poljske. Radni je dan i na vrhu je ogromna gužva. Kolone planinara dolaze i odlaze, nije lako pronaći kamen za odmor. Nekako smo se u toj gužvi uspjeli i slikati na vrhu. Na vrh su se navodno nekad popeli i Lenjin i papa Ivan Pavao II. Spuštamo se istim putem natrag i u Poprad stižemo zadovoljni i iscrpljeni od cjelodnevnog planinarenja na kojem je trebalo savladati skoro 1300 metara uspona.
U ponedjeljak smo planinarili na 2495m visoki vrh Krivan. Isturen je, karakterističan i prepoznatljiv iz daleka simbol je Visokih Tatri. Popularan i često posjećen od planinara postao je i simbol Slovačke, čak je i na poleđini slovačkih kovanica od 1,2 i 5 centi. Ime bi mu prevedeno značilo krivi ili nakrivljeni vrh. Na uspon smo krenuli rano iz Tri studničky. Sunčan dan bio je idealan za planinarenje. Kao i na Rysy do vrha smo išli širokom građenom stazom kroz crnogoričnu šumu. Na izlasku iz šume dočekalo nas je iznenađenje – borovnice na sve strane. Nitko se više nije pridržavao uputa vodiča da nije dozvoljeno branje bilja, svi su navalili na borovnice kao medo na med. Staza kroz klekovinu nas serpentinama polako diže na višu nadmorsku visinu, ali Krivan i dalje izgleda jednako daleko. Uspon je dug i naporan. Kraću pauzu radimo na raskrižju staza jer od tu kreće strmiji uspon kroz kamenjar. Širokom i dobro građenom stazom po grebenu stižemo do Malog Krivana. Od tu slijedi strma i tehnički zahtjevna dionica do samog vrha. Lijep je dan, vrh je jako popularan pa je i tu gužva, ali ne kao jučer. Ipak je ponedjeljak, radni dan. S vrha pogled puca u daljinu. Divimo se strmim i surovim klisurama. I ovdje vidimo planinska jezera Niže Teriansko pleso i Krivansko zeleno pleso. Spuštamo se kružnom stazom preko Jamskog plesa. I na kraju ovog dana vraćamo se u Poprad umorni. Trebalo je savladati više skoro 1400 metara uspona.
Za utorak i srijedu najavljena je kiša i loše vrijeme. Svi se slažemo da će nam odmor nakon dva dana napornog planinarenja dobro doći. Koristimo razdoblja između kiše za turističke obilaske znamenitosti u blizini. Posjećujemo Levoču, grad pod zaštitom UNESCO-a. Nakon kave i sladoleda na lijepom gradskom trgu obilazimo gradsku vjećnicu i penjemo se na toranj gotičke bazilike sv. Jakoba. Baziliku obilazimo uz stručno vodstvo. Iznenađeni smo koliko su slovački i hrvatski slični jezici jer zanimljivu priču turističkog vodiča pratimo bez većih problema. Detalje koje ne uhvatimo objasni nam Blažek kojem je češki materinji, a dobro se snalazi i sa slovačkim i poljskim jezikom. Kada je krenila kiša odlazimo po drugi dio ekipe koji je krenuo u obilazak četiri kilometra dugog kanjona Sucha Bela u Nacionalnom parku Slovenski raj. Dok se vraćamo u Poprad na ručak duševljeno nam pričaju o kanjonu, vodopadima, ljestvama i lancima kojima je osigurana staza kroz kanjon. Popodne opet razvedrava pa krećemo u turistički obilazak Spišskog hrada, velike srednjovjekovne utvrde na vrhu brda. Gledana iz doline izgleda lijepo i impresivno. U tijeku je obnova pa visoki kran kvari sveukupnu sliku a vršni dio tvrđave je zatvoren za posjetitelje. U povratku obilazimo i Spišske Podhradie, lijepo uređeno mjesto u podnožju tvrđave kao i Spišsku kapitulu, utvrđeni crkveni srednjovjekovni grad sa katedralom sv. Martina, isto pod zaštitom UNESCO-a. Kišnu srijedu iskoristili smo za obilazak Kežmaroka, još jednog starog grada u blizini. Razgledamo stari grad u kojem je muzej automobila, zbirka starog oružja, stara apoteka i druge zanimljivosti.
U četvrtak ponovo posjećujemo Nacionalni park Slovenski raj. Ovaj put obilazimo kanjon potoka Velki Sokol. I tu su drveni mostovi, željezne ljestve, lanci i sajle koje garantiraju adrenalinsku avanturu. Podsjeća nas na Vražji prolaz u Gorskom kotaru, samo je veće i duže. Popodne smo mislili iskoristiti za uspon žičarom na 2634m visoki Lomnicky štit, drugi najviši i jedan od najposjećenijih vrhova u Tatrama na kojem je sagrađen opservatorij za promatranje sunca, ali odustajemo zbog visoke cijene karte.
Petak je suprotno prognozi osvanuo tmuran i siv. Krećemo iz Starog Smokovca i dijelimo se u dvije grupe. Prva prema planu kreće uz Studeni potok, razgleda Oborovski i Velki vodopad i posjećuje Reinerovu chatu, a ja i Blažek krećemo na 2452 m visoki Slavkovsky štit. Od početka nas prati kišica a stjene su skliske. Laganim tempom i bez stajanja stižemo na vrh u 11h. Unatoč lošen vremenu na vrhu ima i drugih planinara, stalno netko dolazi i odlazi. Kiša staje i razvedrava. Nakon kraće pauze i slike na vrhu spuštamo se istim putem nazad. Nakon povratka u Poprad i ručka poslijepodne koristimo za posjet Podtatranskom muzeju, još jedan obilazak grada, kupnju suvenira i spremanje za put doma.
Natrag doma krećemo prije zore, već oko 4h jer nas čeka dug put. Navigacija nas navodi kroz centar Budimpešte a ne na obilaznicu. Nije nam žao. Ovako imamo priliku razgledati veliki grad u kojem većina nas nikad nije bila. Na mobitelima pratimo stanje na cestama, posebno dužinu kolone na ulazu Lučko i gužvu na dionici do Splita. Lučko zaobilazimo starom cestom preko Pisarovine, ali na autocesti do Sv. Roka vozi se većinom 30-40km/h.
U Ploče stižemo oko osam na večer nestrpljivi i umorni od dugog puta, ali zadovoljni putovanjem, dobro iskorištenim godišnjim odmorom i planinarenjem u nama dalekim planinama.
Frane Medak
HPD Grabovica, Ploče
