By ‘Dobar dan, vi ste diplomirana alkoholičarka?’, upitali su novinari T portala Jelenu Majić Nosić tek što su banuli na unaprijed dogovorenu adresu u Vrgorcu, gdje se iza diskretnog natpisa krije malo carstvo nje i njena supruga Drage. Sve barijere odmah su pale.
‘Moram priznati da me još nitko nije tako nazvao’, priznala je kad se prestala valjati po podu od smijeha. Radi se dakako o šali: Jelena je diplomirana agronomka specijalizirana za alkoholna pića, ozbiljna žena zaposlena u jednoj velikoj firmi, koja je svome rodnom kraju – i njegovom simbolu, velikom Tinu Ujeviću – podarila lijep znak pažnje.
Pjesnik možda jest maštao o malim fontanama vina i ‘vinoskocima’ umjesto vodoskoka, no objašnjavao je i da smo ‘kroz naraštaje umirali s čašom u ruci’ pa mu vjerojatno ne bi bilo mrsko vidjeti nešto drugačiji potočić koji diskretno teče iz male destilerije Nosićevih. Liznuli smo ga nekoliko puta i došli do zaključka da bismo bez problema zbilja mogli umrijeti. Od ljepote.
Dame i gospodo, dobili smo vrgorački džin.
Zove se ‘Poetica’ – nećemo sada objašnjavati zašto, radi se ipak o osnovama književnosti – no to je samo djeličak hommagea našem velikanu, koji nas diskretno nadgleda s ulja na platnu tamo između bačava. Eno je i logotip sastavljen od njegove rodne vrgorske kule i, naravno, pera.
I nije slučajno da smo ovamo navratili baš u srijedu, na pjesnikov rođendan: domaćine smo željeli sresti u miru, jutro nakon što su na svojoj velikoj terasi sa spektakularnim pogledom već tradicionalno organizirali večernje druženje u Tinovu čast. Bilo je lijepo i decentno, s violinama, gastronomskim eksperimentima i poezijom. Na zašto džin, zaboga?
‘A zašto ne? Pa kod nas na svakom koraku možeš naletjeti na borovicu, po narodski na smrikinju, koja je njegov osnovni sastojak’, objašnjava nam Drago Nosić. On je menadžer u turizmu, petnaestak godina je u tom biznisu, ali i u ovoj obitelji korona je puno toga promijenila. Nabolje.
‘Puno smo šetali okolo u prirodi i po brdima, malo smo pratili i našeg Stipu Božića, pa spoznali to kakvo bogatstvo nas zapravo okružuje. A ja sam izvukla svoju diplomu koja je petnaest godina skupljala prašinu, malo i ljuta jer me nitko na fakultetu pripremio na mogućnost da radim bilo šta osim da se zaposlim u kakvoj velikoj tvrtki za proizvodnju alkohola i tamo provedem ostatak života. I tako smo, eto, počeli kuhati džin’, iskreno će Jelena.
Drugim riječima, kako nam objašnjavaju ona i Drago, dobili su ‘džinspiraciju’.
Nakon čega je sve bilo kao u filmu: ona je miksala i kuhala, suprug degustirao, pa tako ukrug, ulij i prolij sve dok se to cijelo bogatstvo mirisa i prirode – borovica, ruzmarin, vrisak, viški limuni, neretvanske naranče, kadulja, anđelika, zvjezdasti anis, korijander i tko zna što sve ne – nije stopilo u tekuću poeziju. Dok jedno drugo nisu pogledali oči u oči i zaključili da u epidemiji ipak nisu posve prolupali.
‘U jednom trenutku mislila sam da će mi se to dogoditi. Sve smo napravili kako treba, uskladili i izbalansirali, a finalni rezultat svejedno je bio ajme meni. Skoro pa bljutavo, nikakvo, sve dok nisam spoznala da je problem u vodi. Kupovnoj, demineraliziranoj, baš kako recepti kažu. Zaputili smo se u Dragljane, znaš ono naše selo blizu (a kako neće znati, autor ovog teksta ponosno pozdravlja rodbinu, op. a.) – i tamo natočili vodu na onom izvoru što ga je još Napoleon uredio. E, tada je sve sjelo na svoje mjesto’, objašnjava nam naša diplomirana alkoholičarka.
Baš ta dragljanska voda – svaki put testirana i kontrolirana, sve po pravilima struke – ključni je sastojak vrgoračkog džina, kao što bez prave vode nema pravog, kvalitetnog alkoholnog pića. U suprotnom bi se valjda alkofili opskrbljivali u ljekarnama. I tako je krenula ekspanzija ‘Poetice’, o kojoj nam Drago strastveno zbori. Došlo je vrijeme za izlazak iz ormara obitelji Nosić.
‘Prvu bocu smo odnijeli menadžeru jednog hotela u Makarskoj, potpuno prozirnu, od oznaka je na sebi imala samo ručno napisanu riječ ‘gin’. Kad ga je kušao, samo nam je kratko rekao da smo prošli i da mu isporučimo sve što smo proizveli’, smije se on.
Pa je došlo vrijeme za brendiranje.
‘Poeticu’ – na koju već neko vrijeme možete naletjeti u najprestižnijim splitskim restoranima i klubovima – lako ćete prepoznati, no njene sitne detalje ipak valja opisati. Recimo ručno rađeni voštani čep i neobičnu naljepnicu preko etikete, koja na sebi sadrži nedovršene stihove. Kad ih ispuniš, lijepo koristi kao ‘bookmark’ u, recimo, kakvoj Tinovoj knjizi.
Osnovni, ‘genuine’ džin Nosićevih na specijaliziranim testiranjima osvojio je 91 od mogućih 100 bodova, već su stigle i prve nagrade iz inozemstva, pa je prva linija ovog proizvoda definirana i zapečaćena. Potom su slijedili daljnji eksperimenti i razrade pa se izrodila ‘winter balada’, neka vrsta zimskog džina s natruhama cimeta, jestivim pahuljicama zlata i dojmom kao da si upravo pojeo kakav fantastičan kuglof.
A onda i ‘ljetna’ varijanta infuzirana svježim vrgoračkim jagodama, dok u drvenoj bačvi upravo traju zadnje pripreme za lansiranje ‘barrel aged gina’, prirodno obojenog – i, rekli bismo, barikiranog – proizvodima Vinarije Gašpar. Svašta se rada u radionici Nosića: za Svjetsko prvenstvo u branju maslina na Braču proizveli su službeno piće natjecanja – džin s natruhama masline, dakako – a za poetske ljetne večeri i cijeli novi koncept zabave.
‘Imamo džin s aktivnim ugljenom koji služi i kao preljev za sladoled, ali i kao tinta. Slikaš dok piješ i onda svoj rad dekoriraš začinima’, opisuju nam domaćini aktivnost u kojoj se, napokon, barem donekle mogu pridružiti i njihova dvojica mališana, osmogodišnji David i četverogodišnji Aleksandar.
‘Lani smo iz čiste zabave odlučili proizvesti stotinjak ručno oslikanih kuglica za bor napunjenih džinom. Nismo se mogli obraniti od narudžbi, koliko god smo ih napravili sve smo otpremili u Dansku’, smije se opet Drago i objašnjava nam da ‘Poetica’ upravo otvara tržište u Italiji i Njemačkoj, a bogme i u našim domaćim trgovačkim lancima. Nema straha, neće tih petnaestak tisuća boca godišnje propasti.
Dapače, uskoro će cijeli pogon preseliti u novu destileriju i teći će ovo prozirno zlato iz Vrgorca još brže i još jače. Valjda će u Tinovu čast nastati i kakav ‘džinoskok’.
‘Teško je danas dobiti bilo kakve poticaje, pa i kredit, jer je alkohol u suštini izjednačen s duhanom ili oružjem. I neka, možda je i bolje tako. Ali imamo mi još naših ideja, samo čekaj, dobili smo sve škotske certifikate i baš stavili viski na odležavanje. Neće biti običan, odmah ćeš osjetiti da dolazi iz Vrgorca i Dalmacije’, lagano i pomalo tajanstveno nas otpravlja Drago. Treba sačuvati materijala za našu iduću seansu.
Novu rundu ove poezije iz Vrgorca.
Tekst: Damir Petranović / TPortal
