By 
Nakon par vijesti o onečišćenju mora na širem području županije, novinare Dubrovačkog vjesnika zanimalo je iz prve ruke – kakvo je u nas more za kupanje? U tom cilju uputili su se u Uvalu Lapad i pored tobogana pričekali ekipu iz Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije, zaduženu za uzorkovanje i analizu voda.
Dovezli su se kao ekipa iz one serije CSI Miami, drito do tobogana u Uvali. Iz službenog automobila Zavoda spretno su se iskrcali Dolores Grilec i Miro Pavlović jer dužnost zove, a vremena je malo.
LED ZNA BITI RIZIČAN
Dolores je voditeljica Odjela za okoliš i zamjenica voditelja za zdravstvenu ekologiju Zavoda. Miro je sanitarni tehničar. Nakon našeg razgovora čeka ih provjera jedne dojave o nekom sumnjivom izljevu na poznatoj dubrovačkoj plaži. Naime, oni provjeravaju i dojave građana, uz redovan posao koji obavljaju:
– Uzimamo uzorke mora prema županijskom programu koji svake godine donosi Županijska skupština na svojim sjednicama. Oni odluče koji je to broj plaža na kojima ćemo uzorkovati. Svake godine su to skoro iste plaže, nekad se neka i doda – kazuje Dolores, dok nas neki kupači i konobari iz obližnjeg kafića pažljivo promatraju. Misle da smo neka inspekcija ili nešto takvo.
– To su plaže od Prevlake do doline Neretve, uključujući Pelješac, Elafite, Mljet, Korčulu i Lastovo. Imamo ispostavu na Korčuli i naše ljude koji su ovlašteni i educirani za uzorkovanje, pa tako i jednog rendžera na Lastovu jer mi ne bismo stigli sve to uzorkovati – nastavlja Dolores.
– Jako je teško doći do Lastova, još je sad super kad ima svakodnevna linija.
– Ispostave imamo na Korčuli, u Metkoviću i u Pločama. Jako je puno uzoraka jer ne uzorkujemo samo more, nego i bazene i vodu za ljudsku potrošnju, led u kafićima i restoranima te namirnice. Led uzorkujemo ima 2-3 godine jer može biti vrlo rizičan – kazuje Dolores Grilec.
– Imamo 122 točke u programu i radimo ih sukladno Uredbi o kakvoći mora iz 2008. godine. Ona je usklađena s Europskom direktivom o kakvoći vode za kupanje. Sad se čeka da izađe nova direktiva, pa će se naša uredba uskladiti s njom. Radimo sve kako se radi u Europi, pa i u svijetu jer Svjetska zdravstvena organizacija daje neke smjernice i okvire kako se treba raditi.
PROPISANE GRANICE
Je li naše more čisto?
– Naše je more vrlo čisto, a o tome svjedoče podaci. Četvrti smo ili peti u Europi po kakvoći svih voda, i kopnenih i morskih, kako koju godinu. Prva je Austrija koja u biti ima jako malu količinu voda, pa onda Malta, Cipar, Grčka i mi. Imamo jako veliki broj izvrsnih plaža. Ponekad se dogode incidenti, ali zato smo tu, da otkrijemo onečišćenje u priobalju. Voljela bih naglasiti da je ovo što radimo monitoring koji se provodi više od 30 godina. Smisao monitoringa je da dugoročnim ispitivanjima otkrijemo kakvoću i ukažemo na neke probleme, te poboljšamo infrastrukturu. Sve je to dugotrajno – ističe Dolores.
– Izlazimo na teren po pozivu ili ako otkrijemo onečišćenje u našem redovnom ispitivanju – govori o proceduri.
– Najčešće utvrdimo onečišćenje kad redovno uzimamo uzorak i nakon toga u laboratoriju prilikom analize utvrdimo da nam indikatori, odnosno mikrobiološki parametri, ne udovoljavaju propisanim granicama. Naša uredba daje nam sve smjernice, i parametre ispitivanja i učestalost ispitivanja – to je svakih 14 dana, te granične vrijednosti. Uzorkujemo i analiziramo intestinalni enterokok i escherichiju coli koji su indikatori fekalnog onečišćenja. One nisu dvije najlošije bakterije, ali njihovo prisustvo potvrđuje prisustvo i nekih drugih bakterija. Kad bi se išlo analizirati svaku bakteriju, trebalo bi jako puno vremena i novca jer izolacija nekih bakterija potraje i do 10 dana, a svima su puno i ova dva – govori Dolores.
– Jednostavno ne možemo biti brži jer moramo poštivati norme i dopustiti bakterijama da rastu. Moramo analizirati uzorak i pratiti escherichiju kojoj je inkubacija 24 sata, a enterokoku 48 sati. Kad utvrdimo onečišćenje, upisujemo ga u bazu kakvoće mora i javljamo nadležnom upravnom odjelu u županiji, koji putem svojih web stranica obavještava javnost o onečišćenju. Naš je tada posao da svakodnevno uzorkujemo more do prestanka onečišćenja ili do postavljanja oznake zabrane kupanja – opisuje cijeli proces naša sugovornica.
– U bazi kakvoće mora javnosti su dostupni podaci i fotografije, a može se upisati komentar koji nam dolazi na e-mail. Ako netko primijeti onečišćenje, može nam poslati tu obavijest, ili ga prijaviti na Centar 112. To bi, naravno, trebale biti ozbiljne indicije, a ne bilo kakve – ističe Dolores.
– Potrebna su nam dva uzorka koji udovoljavaju uvjetima uredbe da bismo rekli da je došlo do prestanka onečišćenja, a i tada ponovimo uzorkovanje nakon sedam dana da bismo bili sigurni. Ona plaža koja zahtijeva neku dodatnu pozornost, mi joj se stvarno posvetimo – kaže Dolores, dok Miro na onom žaropeku kleči na mulu i uzima uzorak s propisane morske dubine. Nije od velikih riječi, ali isto izvlačimo par podataka bitnih za ovu priču:
– Ima mjesta gdje je teško uzorkovati, recimo na nekim stijenama, gdje netko prijavi zagađenje, pa se moramo spustiti na to mjesto – govori Miro.
– Boce kojima uzimamo uzorke moraju biti sterilne, a one stoje na teleskopskim štapovima kojima možemo doći do određene dubine da bismo uzorak uzeli po pravilu. Ima točno određena točka, a to je 30-tak centimetara ispod površine na metar morske dubine. Naše su plaže dobre, čiste i lijepe – ističe laboratorijski tehničar Miro, koji nekad radi u laboratoriju na analizama, a nekad je na terenu.
CVJETANJE MORA
Ima li plaža gdje se ponavlja onečišćenje i što je s uzrokom takvih događaja?
– Naša uredba propisala je da radimo i profile plaža koje obnavljamo svakih par godina, što znači da moramo imati podatke o havarijskim ispustima kanalizacijskog sustava, što je na toj plaži rizično, ima li restoran ili kafić ili neko sidrište u blizini – nastavlja Dolores.
– Onda znamo što može biti rizik na nekoj plaži. To ne znači da je na njima loše more, ali je dobro imati sve te podatke – dodaje Dolores.
– Imali smo i curenje kroz oborinsku odvodnju jer su se na nju priključivali privatni objekti, pa smo na dvije lokacije u gradu imali taj problem. Tome mi služimo, da otkrijemo takve probleme, a to onda rješava Grad i Vodovod. Zna se zašto služi oborinska odvodnja – kaže.
Ove godine primijetili su da cvjetanje mora nije toliko intenzivno kao prethodnih godina:
– To je prirodna pojava koja nastaje zbog odgovarajućih uvjeta u moru, obično nakon što kiše isperu tlo i donose hranjive soli u more, pa zbog temperature dolazi do povoljnih uvjeta za proliferaciju fitoplanktona. Te nakupine, pjena koju kupači vide najčešće nije opasna za zdravlje ljudi jer je to cvjetanje mora, a ne istjecanje fekalnih voda koje uopće ne izgleda tako – ističe Dolores Grilec.
Što se može dogoditi kupačima koji su se danas kupali na nekoj plaži, a vi ste ustanovili da je onečišćena?
– Prvo bih rekla ‘ništa’ jer bolesti koje se mogu dogoditi iz mora nisu tako česte. Kupajući se u moru, mi ne pijemo tu vodu jer je jako slana. Naravno, za malu djecu je rizičnije jer će se oni ipak zagrcnuti, a more dođe i u oko ili uho ili na neku ranu. To su neki rizici, koji ovise i o našem imunitetu. Postoje granične vrijednosti koje su sigurnosne, pa ne znači ako je nešto i preko njih, da će se nešto dogoditi, nego tek ako bi bile tri ili četiri puta više od tih sigurnosnih granica. Mogu nastati neka akutna febrilna stanja, upale uha, grla ili nosa, ali to je stvarno rijetko. Nemamo potvrđene slučajeve od liječnika da se takvo nešto dogodilo – kaže Dolores.
– Nemamo bolesti koje su se dogodile iz mora jer bi onda one bile masovne, ne bi se dogodile jednom čovjeku – naglašava.
Osim mora, ova služba uzorkuje i hotelske bazene, dok bazeni u privatnom smještaju ne podliježu ovoj uredbi. Zasad.
– Svi hoteli su obvezni imati ugovor s nama, a to su povjerljivi podaci koje oni ističu na svojim stranicama i mjestima kupanja. Sanitarna inspekcija je zadužena da to kontrolira. Uzorkujemo ih jednom u 15 dana. Ako mene pitate, ja bih se uvijek prije odlučila za morsku vodu nego za bazen, koji nije igračka i njime treba dobro gospodariti – zaključila je Dolores Grilec, piše Dubrovački vjesnik.
