By Prošlo je godinu dana od otvaranja Pelješkog mosta koji nam je svima približio poluotok Pelješac kao destinaciju koju rado obilazimo i ljeti i zimi.
Današnji dan odlučili smo posvetiti upravo našem poluotočnom dragulju.
Početak putovanja naravno započinje u Pločama, odakle se, posebno za vrijeme burovitih dana vidi fascinatna “kugla” na “vrhu” Pelješca.
Prelazak preko Pelješkog mosta, što je samo po sebi uvijek i iznova posebno iskustvo, vodi nas na prvi pogled u gotovo neistražene krajobraze poluotoka.
Gdje god pogledate vidjeti ćete vinovu lozu, što obrađenu, što divlju, koja daje posebnu čar svim, a ima ih na pretek, kušaonicama vina.
Istaknuli bi Muzej vina, prvi hrvatski muzej vinogradarstva i vinarstva u Putnikovićima gdje osim degustacije ponajboljih vina možete štošta i saznati o samoj povijesti vina, stoga nije neskromno zaključiti da je Pelješac pravo carstvo vina.
Željni osvježenja put nas je odveo do Žuljana do poznate plaže Vučine, koju, uz dobru navigaciju nije teško pronaći ali je put do nje poprilično težak zbog uske ceste i nemogućeg pronalaska parkinga, no kad se konačno spustite u tu mirnu uvalu shvatite da se svaki trud isplatio.
Ništa ne budi apetit kao kupanje u moru, što očekivano vodi do pronalaska restorana, a kako Pelješac nudi najbolje sorte Dingača i Postupa, što se može ljubiti bolje od tih svjetskih sorti, negoli riba.
Fantastična gastroponuda od Žuljanja do Trpnja, međutim da ne čekate predugo na svoje morske plodove, sugeriramo da rezervirate svoj stol na vrijeme, a naša preporuka je Dalmatinska konoba u pitoresknim Dračama.
Desert smo ostavili za Trpanj, možda najpoznatije mjesto na Pelješcu, našim Pločanima.
Na putu do Trpnja ugledali smo i našu kuglu s početka priče, divan bijeli meteorološki radar koji se ne nalazi na vrhu planine, niti se s obje strane strmoglavo nalazi more, kako se čini s naših pločanskih balkona, što nam je dalo na razmišljanje kako zaista ništa nije onakvim kakvim se na prvu čini, a takav je i Pelješac, naizgled divlji i neukrotiv, a kad mu se približite uronite u njegovu pitku i pitomu ljepotu.
Tekst i foto: Eleonora Doboš
